Foto: AFP

NIKAD ružnije, nikad tužnije. Hrvatska košarkaška reprezentacija u Litvu je odletjela s ambicijama osvajanja šestog mjesta, koje su se pokazale sasvim nerealnima.

Poraz od Grka, gdje ništa nije štimalo od pete do 35. minute, ipak će ostati u sjeni sramotnih izdanja protiv Makedonije i BiH, koji nikog previše nisu iznenadili nakon "tučnjave" za pobjedu s Finskom i Crnom Gorom. Ova Hrvatska odigrala je pet utakmica u Alytusu, ali nikome nije uspjela napraviti ono što je BiH uspjela protiv naših - i to je ono što najviše brine.

Ne samo da Hrvatska nije ušla u drugi krug, već nam to nije uspjelo u jednoj od najlakših skupina u kojima smo ikada igrali na EP-ima.

Hrvatska - jedina reprezentacija na Eurobasketu kojoj se nije znala udarna petorka

Selekcija koja u Litvi nije uspjela izboriti mjesto među 12 sačinjena je od igrača Reala, Fenerbahčea, Unicaje, Žalgirisa, potomognuta s ponajboljim igračima iz hrvatske lige. Ovo nije najlošiji roster koji je Hrvatska imala od Njemačke '93., ali Joke Vranković bio je njegova velika mana.

O analizi igračkog učinka bit će govora u narednim danima , no Joke nije prvi za podnošenje računa. To su oni koji su ga postavili.

Njihov izbornik je taj koji je selekcionirao igrače, na sebe je preuzeo odgovornost zbog odabira igrača, a njegovu selekciju "oprali" su nakon raspada i sami igrači. Zašto se nije našlo mjesta za Banića ili Lončara,teška petica itekako nam je nedostajala. Vranković neće moći pobjeći ni od odgovornosti za igre svojih odabranika.

Snaga kolektiva trebala je biti forte ove reprezentacije, a krasila ju je improvizacija u napadu i nevjerojatna propusnost u obrambenom dijelu. Za ekipu koja je provela mjesec i pol dana provela na pripremama previše se igralo jedan na pet, postotak šuta bio je kriminalan, a najtužnije od svega je što smo u velikom dijelu ovih utakmica djelovali izgubljeno. Kad bi protivnik, primjera radi, promijenio obranu na zonu rijetko kada su naši imali pravi odgovor, kako igrači tako i i izbornik.

Vranković je isticao kako želi gledati run'n'gun košarku naših, ali pucnjave je bilo samo pod našim koševima. "Bez prave obrane nema ozbiljne košarke", u svakom intervjuu reći će vam iole priznatiji košarkaški stručnjak. Izbornika i igrače amnestira činjenica da je zbog ozljede kući morao Marko Tomas, ali on je ionako u Litvu stigao načet. A kao takav je trebao biti glavna obrambena uzdanica...

Uz njega tu je Damjan Rudež, koji je protiv BiH reagirao odlično na Mirzi Teletoviću, samo pitanje je zašto je Rudež uveden tek nakon što se sjajni bek BiH razmahao. Ogled sa susjedima otkrio je puno slabosti na taktičkom planu ove reprezentacije. Znalo se da su Mirza Teletović i Henry Domercant koji nas mogu uništiti, ali im se nije pristupilo na pravi način, iako će sad, budite sigurni, krenuti alibiji kako su "pogađali nemoguće".

BiH je samo prekopirala Makedoniju, u kojoj su Teletović i Domercant bili McCalebb i Ilievski. Zašto se nisu zaustavili kad se znalo da su najbolji? Zašto se forsiralo trice i u situacijama kad ih se promašivalo po 15 u nizu? Zašto se u pet utakmica nije iskristalizirala udarna petorka? Zašto je Vranković stalno kukao zbog smanjenog broja igrača, a ozbiljnu minutažu dao je sedmorici-osmorici?

Izbornik se trebao i prije ispričati, umjesto njega učinio je to Marko Popović. No, hoćemo li jednom dočekati barem ispriku oni koji su zaista krivi što reprezentacija nema koheziju ni identitet?

Bit će zanimljv čuti i što je to Popović najavio da će reći nakon Eurobasketa...