HAJDUK je pobijedio Ajax 2:1 u prvom kolu Konferencijske lige i odigrao najbolju utakmicu u modernoj povijesti kluba. O nevjerojatnoj energiji Poljuda, karakteru momčadi i svemu što je ta pobjeda značila navijačima smo već pisali, ali za ovakvu izvedbu ogromne zasluge pripadaju taktičkoj pripremi Gonzala Garcije.

Garcijina momčad odigrala je utakmicu koja se može opisivati samo superlativima. Pritisak koji je Hajduk uspio nametnuti protiv momčadi poput Ajaxa bio je nevjerojatan, a kontrola utakmice koju je uspio uspostaviti bila je nezamisliva za neke momčadi Hajduka iz prijašnjih godina.

Hajduk je imao 14 udaraca prema Ajaxovih 12, od čega osam u okvir gola naspram četiri gostujuća. Hajduk je prvo poluvrijeme završio s 55 posto posjeda, a ta je brojka na kraju pala na 43 posto zbog stanja utakmice u kojem je Ajax morao ganjati rezultat.

Hajduk je odigrao izvanredan presing

Jedna od najvećih kvaliteta Hajdukove izvedbe bio je visoki presing. Ajax je u izgradnji napada koristio formaciju 4-3-3, u kojoj su prvu fazu vodili dvojica stopera i Marc-André ter Stegen, koji ima vrlo važnu ulogu u organizaciji igre.

Takva tehnička kvaliteta i način igre zahtijevali su vrlo dobru koordinaciju Hajdukovih igrača. Kada bi Michele Šego izlazio prema jednom stoperu, drugi bi ostajao slobodan, zbog čega je krilo moralo pravovremeno napustiti svoju poziciju i krenuti prema njemu.

Time bi se otvorio prostor na boku, ali Hajdukovi bekovi agresivno su izlazili prema protivničkom beku i omogućavali momčadi da nastavi pritisak bez velikog razmaka između linija. Takvo su pomicanje morali pratiti i stoperi, koji su morali zatvarati krilo koje je ostalo nečuvano.

Taj dio igre bio je posebno impresivan. Hajduk nije imao problema s intenzitetom ni s koordinacijom izlazaka, iako je takav pristup izrazito zahtjevan protiv momčadi poput Ajaxa. Šego i Dalisson usmjeravali su igru, krila zatvarala stopere, bekovi pratili otvaranja na boku, a stoperi i veznjaci sjajno korigirali cijelu igru.

Pritom su svi morali pokrivati velike udaljenosti, a jedno kašnjenje značilo bi da se cijela struktura može raspasti. Međutim, to se skoro nijednom nije dogodilo, a Hajduk je uvijek mogao biti blizu igrača i dominirati u duelima kao skoro nikad u posljednjim godinama.

Impresivna je bila i Hajdukova reakcija u trenucima nakon izgubljene lopte. Garcijini igrači bili su agresivniji i brži od protivnika, odmah su napadali igrača s loptom i zatvarali mu opcije dodavanja, zbog čega Ajax često nije uspijevao ni započeti vlastiti napad.

Hajduk je tako brzo vraćao posjed i uspijevao zadržavati kontrolu igre na protivničkoj polovici, umjesto da se nakon svakog izgubljenog posjeda mora povlačiti u obranu. Bila je to izvanredna kombinacija taktičke organizacije, uigranosti, mentaliteta i fizičke spreme, bez koje takav intenzitet protiv momčadi Ajaxove kvalitete ne bi bio moguć.

 "Imao sam osjećaj da su nas potpuno nadtrčali i nadjačali u duelima. Bila je to kombinacija boljeg postavljanja i veće želje za osvajanjem lopte", rekao je nakon utakmice Youri Baas, igrač Ajaxa.

Fayad je stvarao igrača viška. Ajax se morao prilagoditi

Hajduk je jednako dobro izgledao u izgradnji napada, posebno tijekom prvog dijela utakmice. Ajax je pritiskao zonski, s dvojicom igrača u prvoj liniji pritiska. To je Garcijinoj momčadi omogućavalo stvaranje brojčane prednosti spuštanjem jednog veznog igrača, a tu se posebno istaknuo Khalil Fayad.

Francuski veznjak prilazio je Dariju Marešiću i Dennisu Hadžikaduniću te stvarao višak tri na dva protiv Ajaxovih napadača. Fayad je uspijevao pronalaziti prostor za primanje lopte i okretanje prema naprijed, a Hajduk je tako mogao probiti prvu liniju pritiska i dolaziti do veznog reda bez potrebe za preskakanjem igre.

Ajax je tijekom utakmice prepoznao problem i počeo se prilagođavati. Gosti su stavili dodatnog čuvara na Fayada i time zatvorili prostor te višak koji je dotad koristio. Hajduku je postalo teže kratkim dodavanjima izlaziti iz vlastite trećine, pa je morao sve češće posezati za direktnijim loptama.

Garcijina momčad počela je igrati direktnije, a u tome se sjajno snašla. Hajduk je osvajanjem odbijenih lopti uspijevao uspostaviti posjed na sredini terena, gdje više nije bio izložen agresivnom pritisku Ajaxa.

To je jako važna razlika. Hajduk se nije prepao, nije odustao od posjeda, nego od inzistiranja na kratkoj izgradnji napada, za što je imao vrlo dobro pripremljenu alternativu. Kada je Ajax zaustavio višak koji je stvarao Fayad, momčad je pronašla drugi put do istog cilja, s istom kvalitetom igre.

Oba gola posljedica su Hajdukove agresivnosti

Ajaxov način igre otvarao je mogućnosti za Hajdukove napade nakon osvajanja lopte. Nizozemska momčad često podiže velik broj igrača prema naprijed, a u takvim situacijama iza lopte ostaje relativno malo osiguranja.

Oba Hajdukova pogotka došla su iz sjajnih reakcija i intenziteta u oduzimanju lopte. Prvo Šotičekova oduzeta lopta i asistencija za Bambu, a zatim i Šegina oduzeta lopta i asistencija za Šotičeka.

Pogodak Šotičeka pokazuje vrijednost Garcijina pristupa. Ne samo kroz taktiku, nego kroz mentalnu snagu i vjeru u ideju da igrači ostanu intenzivni i koncentrirani čak i kad prime pogodak tri minute ranije.

Garcia je dobro odgovorio na Arokodarea

Jedan od najvećih problema koje je Ajax mogao stvoriti Hajduku bio je Tolu Arokodare. Nigerijski napadač visok je 197 centimetara, iznimno je snažan u zračnim duelima i sposoban je zadržavati duge lopte, ali i napadati prostor iza protivničke obrane. Zbog takvog je profila bilo važno kako će Garcia izabrati stoperski par.

Odlučio se za Hadžikadunića u prvoj postavi, što je bilo logično rješenje o kojem smo pisali. Hadžikadunić je donio drukčiji fizički profil i mogućnost kvalitetnijeg suprotstavljanja Arokodareu u duelima, dok je Marešić ostao na terenu zbog svoje kvalitete u izgradnji napada. Hajduk je time pokušao povećati sigurnost u obrani, a pritom zadržati dovoljno kvalitete s loptom da može probijati presing.

Uz odabir stopera, Garcia je napravio dodatne prilagodbe i stvorio pametan način na koji je Hajduk odlučio braniti izrazito snažnog nigerijskog napadača. Umjesto da se upušta u zračne duele s njim, Hajduk mu je dopuštao da primi loptu i prisiljavao ga da nastavak napada rješava tehničkom kvalitetom, što mu nije jača strana.

Pritom su igrači oko njega kvalitetno zatvarali prostor i mogućnosti lakih dodavanja, pa Arokodare nije mogao jednostavno koristiti svoju fizičku prednost za uključivanje suigrača u igru. "Postoje različiti načini za braniti takve igrače, moramo biti domišljati i pametni", rekao je Garcia prije utakmice i to je njegova momčad dokazala na terenu.

Hajduk je pronašao više načina da igra svoj nogomet

U završnici utakmice Hajdukov je intenzitet očekivano pao. Presing kakav je Garcia tražio i dobio od igrača iznimno je fizički zahtjevan, a Ajax je u drugom poluvremenu imao više posjeda i nekoliko opasnih situacija. Hajduk ni tada nije izgubio organizaciju i koncentraciju, a nastavio je kvalitetno izlaziti u tranziciju kada bi osvojio loptu.

Garcia je tako protiv Ajaxa dobio nekoliko važnih taktičkih bitaka. Njegov presing funkcionirao je odlično, Fayadovo spuštanje stvaralo je višak protiv Ajaxa, a nakon Ajaxove prilagodbe pronašao je rješenje u direktnijoj igri. Uz to je odlično koristio prostor u tranziciji i pripremio obranu za najveću individualnu prijetnju nizozemske momčadi.

To je ogromna pobjeda. Pobijediti i nadigrati Ajax u gotovo svakom taktičkom segmentu dokaz je da Hajduk može svoj nogomet igrati protiv svakoga, ali i da unutar tog načina ima dovoljno mogućnosti za prilagodbu. To je put europskih momčadi, a ovakav veliki Hajduk je najboljom utakmicom u modernoj povijesti kluba dokazao da zaslužuje biti u tom društvu.