IAKO u našem društvu još uvijek prevladava mišljenje da su batine normalna odgojna mjera, Obiteljski zakon i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji izričito zabranjuju tjelesno kažnjavanje djece. Najniža kazna iznosi 7, a najviša 10 tisuća kuna, dok se može propisati i zatvorska kazna od najduže 60 dana.

Tako je Visoki prekršajni sud nedavno potvrdio odluku prvostupanjskog suda da se oca, koji je svog 13-godišnjeg sina zbog neposlušnosti ošamario i nekoliko puta šibom udario po natkoljenici, kazni novčanom kaznom od 7 tisuća kuna ili sa 24 dana zatvora.

Otac tog dječaka je, kako piše Jutarnji list, uložio žalbu drugostupanjskom sudu objašnjavajući kako je njegov sin zločest i da ga je on udario u smislu odgojne mjere. Dodao je kako smatra da je tumačenje suda da je njegovo ponašanje nasilje zapravo previše ošto i kruto.

"Mnogi roditelji, kad ih kažnjavamo, iskreno ne razumiju zašto im izričemo kaznu. Objašnjavaju nam da je to njihovo dijete, da ga oni odgajaju onako kako smatraju da je najbolje, da su i njih roditelji tako odgajali i da im ništa ne fali. Tek se rijetki pokaju i prihvate da je tjelesno kažnjavanje nedopustivo." – rekla je sutkinja Visokog prekršajnog suda Branka Žigante-Živković za Jutarnji list.

Dječja pravobraniteljica Ljubica Matijević Vrsaljko kaže kako se svijest ipak polako mijenja i kako će danas prizor u kojem netko tuće dijete na ulici zgroziti prolaznike. Ipak, problem je u tome što će još uvijek malo njih zbog toga nazvati policiju.

Susrela se sa slučajem u kojem je i sud pogrešno reagirao. Nesumnjivo su utvrđene masnice na bedrima petogodišnje djevojčice, postojao je i svjedok koji je vidio da majka često djevojčicu udara, ali je sudac zaključio da se radi o "odgojnoj mjeri koja je ponekad nužna za dobrobit djeteta". I drugostupanjski sud je potvrdio istu odluku.

Da ima i svijetlih primjera, dodaje, pokazuje primjer čovjeka koji je, kad je vidio kako otac šamara sina, zapisao registraciju automobila pa je policija na temelju toga uspjela pronaći roditelje.

Predstojnica Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta Dubravka Hrabar upozorava kako nije isto udariti dijete po guzi ili ga išamarati pred prijateljima i kako su to nijanse koje zakon ne može propisati već je to pitanje osjetljivosti suca i njegove prakse.

"Kad vam se dijete od tri godine otrgne iz ruke i preleti cestu, ne možete mu ništa objasniti, morate mu dati po guzi. Ali, i to je tek iznimno dopuštena mjera u ekstremnim situacijama. Nema opravdanja da mu date po guzi ako, naprimjer, neće jesti." – rekla je za Jutarnji list dodavši kako tuča raznim predmetima ili bilo kakvi udarci po licu nikako nisu dopušteni.

Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece psihologinja Gordana Buljan Flander kaže kako batinama loše djelujemo na samopouzdanje djeteta i učimo ga da je u redu tući slabijeg od sebe.

Dijete nije, kaže, vlasništvo roditelja s kojim mogu postupati kako hoće, a ono što roditelji baš uvijek ne shvaćaju je činjenica da djeca bolje reagiraju i prije poslušaju kada ih se pohvali nego kada ih se udara.