Foto: Ilustracija

KOLIKO god Vlada ignorirala prostituciju, ona je i dalje moralni, društveni, ekonomski i zdravstveni problem. O društveno "neprihvatljivom" ponašanju se danas u svijetu uvelike raspravlja, a u Hrvatskoj i dalje zakon o prostituciji nije dobro "razrađen".

Razni izvori, poput gradskih povjestica sadrže kratke preglede o "najstarijem zanatu na svijetu". Nekada veliko prometno središte, grad Osijek, imao je čak četiri bordela, od kojih je svaki nudio usluge prostitutki za određenu društvenu klasu. Svoju "javnu tajnu" skrivao je i grad Zagreb, gdje se gotovo u samom centru grada nalazila javna kuća, dok se u širem centru nalazilo još njih pet.

Prikriveni oglasi

Danas je situacija drugačija. U Hrvatskoj nema više klasičnih bordela, no javna tajna i dalje ostaje kao problem. Tehnologija je olakšala i pogodovala zanatu, pa sad umjesto "došaptavanja" između mušterija postoje klasični oglasi u novinama - dovoljno je okrenuti telefonski broj i naručiti "eskort" pratnju. Na internetu se može pronaći velik broj prikrivenih oglasa za prostituciju, tzv. saloni za masažu.

Nešto drugačije funkcioniraju i elitni noćni barovi, ali sa velikom dozom diskrecije. Identičnom idejom mogu se pohvaliti i hoteli, gdje se na recepcijama može zatražiti djevojka, a o brzini "dostave" uglavnom ovisi koliko ste spremni potegnuti za novčanikom. Cijene su različite, kreću se od 200-tinjak kuna za polusatni seks, sve do nekoliko tisuća eura, ako mušterija ima neke posebne želje. U Hrvatskoj prostitucija se uglavnom svodi na ženski spol, jer muških prostitutki gotovo da i nema. Prosječna zarada na crnom tržištu je oko 300 milijuna kuna godišnje.

U susjedovom dvorištu trava je uvijek zelenija

Za elitnu gospodu jeftino i provjereno, ali za prosječno građanstvo skupo - do usluga prostitutki pučanstvo dolazi na jednostavniji način - preko granice. Naime, prostitucija je zakonita i regulirana u većini liberalnijih europskih država kao što su Njemačka, Nizozemska, Austrija, Švicarska i jednoj od hrvatskih susjeda - Mađarskoj. Upravo tamo mnogi Hrvati kupuju seksualne usluge po vrlo povoljnoj cijeni bez straha da će biti kažnjeni.

"O tome se diskutiralo u društvu, pa sam i ja htio probati. Nakon izlaska u Osijek skoknuli smo do hrvatsko-mađarske granice gdje se nalazi preko 40 javnih kuća. Blizu je i relativno jeftino, oko 250 kuna. Jedino je piće preskupo dok biraš djevojku, ali bolje i tako jer ti je sve pruženo na pladnju, a i nema straha da ću biti kažnjeno gonjen.", objasnio nam je anonimni sugovornik iz Osijeka.

Prostitucija kroz oči zakona

Prema propisima Republike Hrvatske odavanje prostituciji je prekršajno, a ne kazneno djelo. Samo pružanje seksualne usluge radi koristi nije kazneno djelo nego prekršaj prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Nedavno doneseni zakon sankcionirana tražitelja, odnosno konzumenta usluge čime se zona kažnjivosti proširuje prema cilju predlagatelja zakona, a to je pojačanog suzbijanja prostitucije.

Mr. krim. Željko Cvrtila, savjetnik za sigurnost koji je dugo godina radio u Ministarstvu unutarnjih poslova iznio je svoje mišljenje: "Ovakav postojeći zakonski okvir neće donijeti neke posebne promjene jer se samo prostituiranje ne kažnjava, nego se kažnjava podvođenje. Ukoliko se usvoji novi Zakon o prekršajima PJRM, prekršajno će se kažnjavati i davatelji i korisnici seksualnih usluga za korist i tada to donosi novine koje bi mogle dovesti do smanjenja prostitucije s jedne strane, a s druge strane do bježanja u još veću ilegalu, odnosno pomnije planiranje i sakrivanje."

S tim se slaže i Paula Zore iz Ženske sobe - Centra za seksualna prava: "Kažnjavanje korisnika jest dobar korak, jer prema pokazateljima iz zemalja (Švedska, Norveška, Island) koje kažnjavaju korisnike, a ne kažnjavaju žene koje se bave prostitucijom, ta mjera dovodi do smanjenja prostitucije. Isto tako važna je poruka koja se šalje kažnjavanjem korisnika, a to je da prostitucija nije slobodni izbor nego nasilje protiv žena i kao takvo društveni problem, čiji uzroci leže u neravnopravnosti žena u svim područjima života."

Legalizacijom prostitucije - prostitutkama status "obrtnica"?

Prema neslužbenim pretpostavkama, smatra se da u Hrvatskoj ima preko 5 tisuća prostitutki i 110 tisuća stalnih korisnika njihovih usluga, muškaraca u dobi od 15 do 64 godine. Prijašnjih godina Vladi je upućen prijedlog o legalizaciji prostitucije, čime bi se noćne dame dobile dozvolu za rad i morale bi na liječnički pregled svakih 15 dana. One bi državi plaćale poreze te dobile radnu knjižicu i status "obrtnica".

Naš sugovornik iz Osijeka pozdravlja takav zakon: "U Hrvatskoj su seksualne usluge ilegalne i uvijek postoji mogućnost da moja cura sazna za to. U Mađarskoj se to odvija strogo poslovno, diskretno, ali svakako je pozitivna stvar što je zaštita obavezna i bez nje nema seksa bez obzira koliko god platili."

Cvrtila smatra da legalizacija ima i svoje pozitivne strane: "Nisam čuo niti za jednu zemlju da je uspjela zakonskim zabranama spriječiti prostituciju. Ima osoba koje su zbog raznih razloga prisiljene na prostituiranje, a i onih kojima je to životni stil i slobodan izbor. Mnoge zemlje su legalizirale prostituciju. Legalizacijom se iz situacija gdje su i sami nuditelji usluga često u situaciji ovisnosti putem ucjene, prijetnje, fizičke sile, droge ili financija lakše izbave jer policija ima konstantan i neposredan nadzor. Zdravstvenim nadzorom se sprječava širenje spolno prenosivih bolesti. Poreznim pak nadzorom se sprečava ilegalno bogaćenje svodnika na muci drugih osoba. Može se razmišljati i o obvezi duhovne obnove i otvaranja mogućnosti "prekvalifikacije"."

Legalizacija donosi i posljedice

Prema podacima Europskog ženskog lobija, izvještaji iz Nizozemske iz 2007. i 2008. ( op. 2000. je legalizirana prostitucija) pokazuju povećanje broja kaznenih djela vezanih za trgovanje ljudima (90% prostitutki su žrtve trgovanja ljudima), a većina ih je i dalje pod kontrolom svodnika. Ženske nevladine udruge se slažu da bi legalizacija dovela do jačanja organiziranog kriminala, a ne pomogla ženama.

"Dobitak" legalizacijom traže i nastoje ostvariti svodnici kako bi lakše operirali, a država legalizacijom postaje najveći svodnik koji želi puniti proračun na tijelima žena. Dobitak imaju i kupci koji su sigurni da je žena zdrava i ne trebaju se više zabrinjavati da rade nešto neprihvatljivo. U toj situaciji i oni muškarci koji nikad ne bi pomislili kupiti ženu za novac će to učiniti, čime će porasti potražnja i ponuda, jer će uvijek biti žena koje nemaju posao ili je slabo plaćen, ili samo žele imati veći standard. Gubitak je neizreciv jer u takvoj klimi sve žene se gleda kao nešto što se može kupiti na ovaj ili onaj način i što ne treba poštovati jer na to same pristaju, pa su valjda i zavrijedile takav odnos. Kad je ponuda velika cijene padaju, traži se sve mlađe i egzotičnije i vrlo brzo dolazimo do prostituiranja djece. Legalizirati prostituciju znači legalizirati štetu i nasilje, "neprihvatljivo ponašanje" učiniti prihvatljivim, što znači žene usmjeravati u pravcu još veće neravnopravnosti i podčinjenosti. Za države je to super jer ne moraju smišljati i organizirati programe za unaprjeđenje položaja žena i umjesto novca koji bi trebali dati za takve programe još dobivaju od poreza koje će na tu rabotu ubirati.", objasnila je Đurđica Kolarec iz Centra za žene žrtve rata - ROSA.

"Legalizacijom prostitucije javni i opći moral bi bio na gubitku jer bi vjerojatno došlo do povećanja  broja osoba koje bi se bavile tim  poslom. To nužno ne znači da bi se promiskuitetno ponašanje značajno povećalo nego bi se ono koje je i sada aktivno, samo prebacilo u sferu legalnog (u za to registriranim prostorima), odnosno ne bi se obavljalo ilegalno, skriveno kao danas.", kaže Cvrtila. 

Skandinavski model kao dobar primjer
 
Nevladine udruge za zaštitu prava žena smatraju da bi Hrvatskoj kao primjer trebale poslužiti skandinavske zemlje gdje se mušterije kažnjavaju, jer se prostitucija u prvom redu smatra oblikom nasilja prema ženama te oblikom rodne diskriminacije. Švedski model se smatra najučinkovitijim jer je usmjeren na potražnju, a ne kažnjava žene koje u toj situaciji bez straha mogu prijaviti nasilje. Europski ženski lobi pokrenuo je kampanju "Za Europu bez prostitucije" kojom lobira da sve države EU preuzmu švedski model. Za sada ga osim Švedske imaju Norveška i Island.

"Najučinkovitijim se pokazao skandinavski model koji kažnjava korisnike, a ne kažnjava osobe koje se bave prostitucijom. Ovaj model, pokazala su istraživanja, dovodi do smanjenja prostitucije, ali s njome povezanih kaznenih djela vezanih za trgovanje ljudima i druge oblike organiziranog kriminala. Prema podacima Europskog ženskog lobija izvještaji iz Švedske pokazuju da se od 1998. i primjene ovog modela broj prostitutki prepolovio, prostitucija se nije preselila na druge lokacije, a došlo je i do pada trgovanja ljudima. Također, primijećeno je da raste podrška ovom modelu među građanima i svijest o prostituciji kao obliku nasilja nad ženama. Također, u okviru ovog modela postoje i mjere za pomoć ženama koje žele izaći iz prostitucije jer je prostitucija nasilje i ženama je potrebna podrška.", zaključuje Paula Zore.