Ilustracija: Guliver image/Getty images (krvavi prosvjedi u Grčkoj)

NIJE više nikakva novost da je Hrvatska jedina od 28 članica EU u kojoj će se i 2014. BDP smanjivati. No, može li se to povezati s onime što je većina od 27 članica poduzimala prethodnih godina, a Hrvatska, nažalost, nije? Upravo objavljeni Pregled programa stabilnosti i konvergencije 2014. i fiskalnih planova 2014.-17. Europske komisije, većini Europljana nudi zanimljive, pa i optimistične projekcije, no - hrvatskim čitateljima - vrlo deprimantne.

Fiskalna konsolidacija EU-a se nastavlja već četvrtu godinu zaredom i očekuje se da će agregatni deficiti općih država članica 2014. biti ispod 3 posto BDP-a. Budući da je daljnje povećavanje prihoda teško ostvarivo, članice u svojim programima stabilnosti i konvergencije planiraju do kraja programskog perioda (2017.) smanjiti prihode za oko 0,5 i rashode za oko 2,5 p.p. BDP-a. Dug zemalja članica će rasti još i u 2014., ali se predviđa da će od 2015. početi opadati, a njegovo se dovođenje do ispod 60 posto BDP-a predviđa tek 2030. i to pod uvjetom daljnjih fiskalnih konsolidacija.

Spašavanje banaka nije nemoguć scenarij

Većina članica namjerava svoj dug smanjiti u razdoblju od 2013. do 2017., pa će se europski dug smanjiti za više od 4 p.p. BDP-a, a rekorderke su Poljska i Irska s gotovo 12, te Njemačka sa smanjenjem od oko 11 p.p. BDP-a. Hrvatska se nalazi među tri države koje će ga jedine povisiti za više od 4 p.p. BDP-a (uz Hrvatsku su još Španjolska i Finska).

Premda je hrvatski dug još uvijek nešto niži od prosjeka EU-a, problem je u tome što nezadrživo raste, a u zemlji se ne poduzima ništa što bi taj rast zaustavilo. Hrvatski dug je u 2013. porastao gotovo šest puta više od europskoga (11 naprama 2 p.p. BDP-a). Možemo se, naravno, na prvu 'utješiti' time da je slovenski dug iste godine porastao čak za 17 p.p. BDP-a, no stvari nisu baš tako jednostavne. Susjedi su naglo povećali dug zbog jednokratnog spašavanja banaka - što ni u Hrvatskoj nije baš posve nemogući scenarij - pa ako pogledamo kretanje duga u razdoblju 2013.-17. stvari su za nas opet nepovoljnije.

U tom se razdoblju planira povećanje hrvatskoga duga za oko 9 p.p. BDP-a zbog učinka razlike u visini kamatne stope na državni dug i stope rasta gospodarstva (tzv. snowball effect) i zbog primarnog deficita, te smanjenje za oko 5 p.p. zbog prilagodbe tokova i stanja duga. Italija i Slovenija - u kojima je učinak razlike u visini kamatne stope na državni dug i stope rasta gospodarstva gotovo identičan hrvatskom u istom tom razdoblju planiraju drastično smanjivati primarni deficit. U Italiji će učinak smanjenja primarnog deficita biti dvaput veći od učinka razlike kamatne stope na dug i stope rasta gospodarstva, a u Sloveniji učinak smanjenja primarnog deficita (uz prilagodbe tokova i stanja duga) u potpunosti anulira učinak razlike kamatne stope na dug i stope rasta gospodarstva.

Opravdanja za odgodu konsolidacije

Postoje i drastičniji primjeri smanjivanja udjela duga u BDP-u drugih zemalja članica - spomenute su Poljska, Irska i Njemačka - no Italija i Slovenija su u tom kontekstu zanimljive, jer ih uz Hrvatsku očekuje najveći učinak razlike kamatne stope na dug i stope rasta gospodarstva. Njihovi primjeri ukazuju da se i s baukom povećanja duga zbog učinka razlike kamatne stope na državni dug i stope rasta gospodarstva može nositi ukoliko se problemi ne guraju pod tepih.

Većina je zemalja članica najveći dio fiskalne konsolidacije obavila već u razdoblju 2010.-13., dok se za Hrvatsku očekuje da je tek počne provoditi, pa se čak oko dvije trećine ionako slabašnog fiskalnog napora - oko 4 p.p. BDP-a - očekuje tek u razdoblju 2014.-17. Budući da se odlaganje fiskalne konsolidacije u Hrvatskoj obično opravdava mogućim negativnim učinkom na gospodarski rast, valja pogledati je li to uistinu točno. Premda su Estonija, Latvija i Litva jedine zemlje koje su imale veći - Latvija i Estonija čak i znatno veći - pad BDP-a na početku krize od Hrvatske, upravo će te baltičke zemlje, uz Poljsku - u kojoj pada BDP-a nije ni bilo - ostvariti kumulativno najveći rast BDP-a do 2017. Njihov će rast biti čak šest do sedam puta veći od hrvatskoga (europski je triput veći). I što je najzanimljivije, u te je tri baltičke države glavnina rasta BDP-a nadoknađena već 2010.-11., a upravo su u tom razdoblju one učinile glavninu fiskalnog napora, Latvija je čak i cjelokupnu fiskalnu konsolidaciju provela u te dvije godine.

EU će dovesti u red one koji to ne učine sami

Hrvatska zasad nije obuhvaćena svim analizama ovoga pregleda, jer se neke temelje na podacima iz prethodnih razdoblja kada još nije bila članica, no malo po malo Europska komisija će o nama prikupljati sve više podataka i moći ćemo se u potpunosti uspoređivati s ostalim članicama, s prosjecima i trendovima EU-a. Valja se nadati da će nadležni i odgovorni u Hrvatskoj takve analize redovito pratiti, proučavati i izvlačiti iz njih pouke za donošenje svojih odluka. Optimisti se nadaju da će sami mehanizmi EU-a uvesti reda u Hrvatsku, no tu valja biti oprezan. Različitost rezultata zemalja ukazuje da puno toga ovisi o samim članicama. Primjerice, poljsko gospodarstvo kriza nije ni dotakla, te se u razdoblju od 2008.-17. očekuje kumulativni rast poljskoga BDP-a od gotovo 35 posto, dok se slovenski BDP u razdoblju od 2008.-11. bio smanjio za oko 8 posto, a u razdoblju od 2012.-17. očekuje se njegovo povećanje za oko 6 posto. Hrvatsko je stanje još gore od slovenskoga - oko 12 posto smanjenja 2008.-11. i očekivano povećanje od oko 4 posto u razdoblju 2012.-17. No, kako smo već u 2014., a BDP i dalje pada, dostizanje i tog preskromnog pomaka je sve upitnije.

Premda usporedbe s Grčkom nisu osobito popularne, primjer te države pokazuje da - čak i u prividno nemoćnom Bruxellesu - ipak postoje mehanizmi za dovođenje u red država kad uistinu pretjeraju s fiskalnim neredom. Zahvaljujući intervenciji EU-a i MMF-a, u Grčkoj se ukupni rashodi opće države u BDP-u smanjuju s 53,3 posto 2012. na 45,5 posto 2015., a deficit opće države s 12,7 posto 2013. na 1,6 posto 2014. Grčki su građani žestoko reagirali, zemlja se praktično dovela u ratno stanje, no postalo im je jasno da se tako dalje ne može. Nakon katarze, output gap, odnosno razlika između onoga što grčko gospodarstvo proizvodi i što bi moglo proizvoditi, drastično se smanjuje - s 12,6 posto BDP-a 2013. na 4 posto 2015. Daleko je to još od europskoga prosjeka (2,9 posto BDP-a 2013. i 1,4 posto 2015.), no ogroman je to pomak u dobrom smjeru. Moraju li i u Hrvatsku doći neki inozemni gubernatori i izbaciti iz igre nemoćne domaće političare? Moraju li se i u Hrvatskoj početi razbijati izlozi, paliti automobili i ubijati ljudi po ulicama da bismo se osvijestili?

Katarina Ott / Banka.hr
Autorica je ravnateljica Instituta za javne financije