Zašto se bivši ministar Božo Kovačević u zdravstvenom sustavu osjeća kao junak Kafkinog Procesa?
Ilustracija: Arhiva
BIVŠI ministar zaštite okoliša i prostornog uređena u Račanovoj Vladi Božo Kovačević uputio je otvoreno pismo ministru zdravlja Rajku Ostojiću u kojem mu je objasnio zašto se u hrvatskom zdravstvenom sustavu osjeća kao Jozef K. iz Kafkinog Procesa.
Otvoreno pismo sa Banka.hr prenosimo u cijelosti:
Poštovani ministre,
podržavajući Vladu u cjelini i Vaše namjere na unaprijedite funkcioniranje zdravstvenog sustava odlučio sam upoznati Vas s nekoliko pojedinosti iz vlastitog stresnog iskustva susreta s našim zdravstvenim sustavom i ukazati na to što bi trebalo učiniti da se građani pri susretu s tim sustavom ne osjećaju kao nesretni junak Kafkinog Procesa.
Početkom svibnja zatekao sam se sa suprugom u Rovinju. Kako je već nekoliko dana osjećala grlobolju koja nikako nije prestajala, odlučila je potražiti liječničku pomoć. U Domu zdravlja, kamo smo stigli nešto iza podneva, odbili su je primiti i uputili je da dođe u 17 sati kad počinje raditi liječnik za turiste. Kako nismo imali vremena čekati do 17 sati, u ljekarni je kupila lijek bez konzultacije s liječnikom. Po dolasku u Zagreb opet je pokušala dobiti liječničku pomoć u najbližem domu zdravlja, ali su je i opet odbili budući da nije prijavljena u Zagrebu, nego su je uputili na hitnu pomoć gdje je napokon pregledana.
Zašto osiguranica HZZO-a ne bi mogla dobiti uslugu bilo kojeg liječnika opće prakse koji ima ugovor s HZZO-om?
Imam jedno vrlo jednostavno pitanje: zašto osiguranica HZZO-a ne bi mogla dobiti uslugu bilo kojeg liječnika opće prakse koji ima ugovor s HZZO-om? Znam, odgovorit ćete mi pozivanjem na odredbe važećih zakona, pa postavljam ovakvo pitanje: kada ćete promijeniti glupe zakone koji osiguranike HZZO-a primoravaju na korištenje usluga samo jednog liječnika opće prakse i onemogućuju im korištenje liječničke pomoći izvan mjesta stalnog boravka? Ako liječnik u bilo kojem dijelu Hrvatske ima ugovor s HZZO-a, zašto ne bi mogao pregledati bilo kojeg pacijenta koji je osiguranik te osiguravajuće kuće i naplatiti pruženu uslugu?
Ni moj susret sa zdravstvenim sustavom nije bio ništa ugodniji. Dana 21. svibnja posjetio sam svoju, izuzetno ljubaznu i susretljivu liječnicu opće prakse. Imao sam jedan dermatološki problem i jedan problem s kostima. Dogodilo se ono što sam unaprijed znao: liječnica mi je dala uputnicu za dermatologa i za rentgensko snimanje.
Uputio sam se u najbliži dom zdravlja. U dermatološkoj ordinaciji odbili su me primiti jer je na uputnici bila oznaka da je slučaj hitan, a oni ne mogu primati takve slučajeve, nego se moram javiti u bolnicu. U radiološkoj ordinaciji su mi rekli da me mogu primiti krajem mjeseca, ali da Dom zdravlja u Ivanićgradskoj radi neprekidno i da me tamo mogu primiti i odmah izraditi sliku. Taj sam dan odlučio otići u Ivanićgradsku i, doista, ubrzo sam obavio snimanje. Po sliku je trebalo doći idući dan, 22. svibnja.
"Liječnici sam objasnio svoju Kalvariju"
Ujutro 22. svibnja otputio sam se u bolnicu na Šalati. Nakon što je vidjela moju uputnicu, sestra je rekla da će me doktorica primiti. I doista, uskoro sam pozvan na susret s liječnicom. Ona me je letimično pogledala i rekla mi da moj slučaj nije hitan. Sestra mi je vratila zdravstvenu iskaznicu i uputnicu i rekla mi da čekam. Kako su počeli dolaziti pacijenti koji su za taj dan, očito, bili naručeni ranije, shvatio sam da ću čekati dok svi oni ne obave preglede, što je sasvim u redu. Ali nije u redu da mi nije rečeno kada se očekuje da će njihovi pregledi biti završeni i kad bih ja mogao biti primljen. Shvativši da bih, zapravo, tako mogao čekati do kraja radnoga vremena, odlučio sam otići. Kasnije istoga dana otišao sam u Ivanićgradsku i, kako je bilo najavljeno, dobio rentgensku snimku.
Ujutro 23. svibnja opet sam bio kod svoje liječnice kojoj sam objasnio svoju Kalvariju. Ona je na uputnici prebrisala oznaku «Hitno» i vratila mi je. Sad se mogu javiti bilo kojem dermatologu i čekati da dođe moj red. Pogledavši rentgensku snimku i komentar specijalista, nasmijala se i rekla mi da moram na fizikalnu terapiju za što mi je već dala uputnicu. Dakako, kamo ću na tu terapiju, stvar je mog izbora.
Kako liječnike ne posjećujem baš često, odlučio sam zamoliti uputnicu za urologa obrazloživši zbog čega to tražim. Liječnica mi je objasnila da će me urolog poslati na određene pretrage pa je, prema tome, bolje da te pretrage obavim prije nego što dođem urologu. Složio sam se s tim. Vađenje krvi mogu obaviti u njezinoj ordinaciji, ali tek sutra ujutro između 8 i 9 sati. Mokraću za jednu pretragu mogu donijeti drugi dan, a trošak laboratorijske analize iznosit će 170 kuna budući da nemam dopunsko osiguranje. Ne sjećam se više što je rekla kad bi se mogli očekivati rezultati te analize. Da bi se mogla obaviti druga analiza mokraće, potrebno je da u ljekarni kupim određenu posudicu i da mokraću odnesem u Rockefellerovu ulicu u laboratorij, kamo ću opet doći po nalaze kada mi ondje to kažu. Dakako da sam odustao od posjete urologu jer sam shvatio da bih nekoliko dana morao obilaziti različite institucije samo da bi one dobile moje izlučevine, a rok za dobivanje rezultata laboratorijskih analiza nije unaprijed poznat. Kad se tome pridoda isto tako nepredvidljiv rok za dolazak na red kod urologa, ocijenio sam da – kad već nisam bolestan – nema smisla na to gubiti vrijeme.
Iskustva iz inozemstva
Dana 24. svibnja trebao bih dobiti termine za susrete s dermatologom i fizijatrom.
Dakle, tri su puna dana protekla a da mi je od medicinskih usluga pruženo samo rentgensko snimanje. Kad će mi biti pružene ostale zatražene usluge još ne znam.
Kako sam pet godina radio u inozemstvu, bio sam korisnik tamošnjih zdravstvenih usluga. Shvaćam da razina organizacije zdravstvene službe i kvalitete usluga koje ću opisati vjerojatno nije uobičajena ni u zemlji o kojoj je riječ. No, mislim da bi model s kojim sam se tamo susreo trebalo primijeniti u organizaciji pružanja zdravstvenih usluga svim građanima Republike Hrvatske.
Dakle, s liječnicom opće prakse telefonom sam dogovarao termin susreta. Ona je radila naizmjenično u prvoj i drugoj smjeni. Nakon upoznavanja s problemom zbog kojega sam došao, ako je bilo potrebno provesti neku laboratorijsku pretragu ili specijalistički pregled, uputila bi me u odgovarajuću ordinaciju. Ti laboratoriji kao i specijalističke ordinacije radili su isto tako u dvije smjene. Samo jedanput tijekom pet godina dogodilo se da potrebnu pretragu, u tom slučaju oftalmološku, nije bilo moguće izvesti u zgradi medicinskog centra. Svi ostali specijalistički pregledi i laboratorijske pretrage bili su provedeni neposredno nakon što bi me liječnica onamo uputila prethodno se konzultiravši s tim ordinacijama radi odabira redoslijeda posjeta. Ukratko, nakon što bih obavio sve potrebne preglede i zahvate, vratio bih se svojoj liječnici koja je na ekranu svojega kompjutora imala sve nalaze. Sve ono za što nije potrebno boraviti u bolnici obavljeno je u jednoj zgradi, u vrlo kratkom vremenu uz savršenu suradnju svih službi i svih medicinskih specijalnosti. Želim naglasiti da je riječ o ustanovi u državnom vlasništvu. Pritom je plaća liječnika opće prakse iznosila oko 800 eura mjesečno.
"Ovo nad čime se zgražam je ništa u usporedbi što su proživjeli moji prijatelji"
Ne vjerujem da bi smanjivanje plaće naših liječnika pridonijelo boljoj organizaciji posla i višoj razini zdravstvenih usluga u nas, ali mislim da je potrebno učiniti nešto u organizaciji funkcioniranja zdravstvene službe kako bi se tim liječnicima omogućilo da pacijente ne izlažu nepotrebnom gubitku vremena i živaca i kako bi se razina njihovih usluga barem malo približila onome što sam iskusio radeći u Moskvi od 2003. do 2008. godine.
Moji prijatelji i poznanici kojima sam pričao o svojim susretima s našim zdravstvenim sustavom samo su se nasmijali prisjećajući se svojih još neugodnijih avantura. Oni tvrde da je ovo nad čim se ja zgražam ništa u usporedbi s onim kroz što su oni prolazili.
Sve dok se od mene kao pacijenta bude očekivalo da nekoliko puta obiđem cijeli grad kako bih stekao pravo na susret s liječnikom čija mi je usluga potrebna i na koju, temeljem činjenice da sam osiguranik HZZO-a, imam pravo, držat ću se podalje od takvog sustava. Od Vas očekujem da taj sustav promijenite i njegovo funkcioniranje podredite potrebama pacijenata.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati