OVO JE TIPIČNA hrvatska priča: frustrirani novinar duboko uvučen u kriminalno-obavještajni milje kolegama dijeli pisma u kojima je osuđeni kriminalac svom prijatelju novinaru denuncirao državni vrh, a zaključuje se da iza svega stoji predsjednik države. Nije to nova pojava, kao što nisu novi ni likovi u njoj. U maloj hrvatskoj bari svatko je svakome (ne)prijatelj, svi znaju sve o svakome, a svi se prave svetiji od svetaca.

Novinar Globusa Gordan Malić dijelio je na Danima novinarstva u Opatiji pisma koja je Hrvoje Petrač pisao svom starom pajdašu Ivi Pukaniću. Ona umnogome podsjećaju na formu naročito popularnu u novoj hrvatskoj literaturi - roman s ključem. U njima se iznose optužbe na račun državnog neprijatelja broj jedan Vladimira Zagorca, ponavlja se tvrdnja da su Ivo Sanader i Miomir Žužul "zamračili" lovu iz Brodosplita, spominju se likovi poput Stipe "kaktusa" Mesića i glasnogovornika Vlade Ratka Mačeka, a danima se nagađa tko je ta pisma pustio u javnost: policija, državno odvjetništvo, Pukanićeva žena ili njezina prijateljica Sanja Sarnavka. U ovom slučaju na vidjelo izlaze sva obilježja ove hrvatske mafijaško-političko-novinarske močvare. (Uz upadljivo izuzeće Željka Peratović).

Dakle, Gordan Malić frustriran je činjenicom da šef njegove korporacije, Nino Pavić, ne želi objaviti ta Petračeva pisma. To je sasvim logično, s obzirom da se u njima napada Pavićeva starog prijatelja Sanadera, a u neugodnu poziciju dovodi novog prijatelja Pukanića s kojim je nedavno potpisao pakt o nenapadanju. Nadalje, činjenica da je Hrvoje Petrač prijatelj Ive Pukanića ni po čemu ne bi trebala biti senzacionalna, kao ni da se u njima napada zajednički neprijatelj Zagorec, a spominju zajednički prijatelji Mesić i Maček.

Opet je bitno tko je materijal pustio u javnost i zašto, a ne što piše u njemu

Nikoga ne bi trebalo iznenaditi ni spominjanje Sanadera i Žužula u kontekstu nestalih novaca iz Brodosplita, s obzirom da je to naveliko spominjano u (samo nekim) novinama, ali nitko od nadležnih nije to ozbiljno shvatio. To je također odlika hrvatske pravne države: ona s punim povjerenjem prima Petračeve optužbe na račun Vladimira Zagorca, koje je iznio na vlastitom suđenju za otmicu Zagorčeva sina (i na kojem se Zagorec od žrtve naglo prometnuo u zločinca), a ne obaziru se na njegove optužbe na račun Sanadera i njegove ekipe.

Također, nikoga posebno ne iznenađuje što se Pukanić brani klasičnom taktikom koju je on toliko puta osuđivao, objavljujući svoje "senzacije": Tko je pustio pisma u javnost? Tako se ne razglaba o sadržaju Petračevih pisama, već o tome tko ih je pustio u javnost. Ne sjećamo se da je Puki kod objave afere Grupo u propaloj Republici otkrio tko je taj materijal pustio u javnost i zašto.

I naravno, nikoga ne čudi što se u kuloarima tvrdi da iza svega stoji predsjednik Mesić, stari Petračev i Pukijev prijatelj, koji na taj način (dakle, denunciranjem Sanadera) navodno želi osujetiti HDZ-ovo formiranje Vlade i ostanak Sanadera na vlasti. Jer, sjećamo se, Petrač je navodno Mesiću platio kampanju, poslao mu kutiju vina u stožer, Ivana Šikić bila je glasnogovornica prve kampanje, Ivo Pukanić dvorski novinar, a Željko Bagić savjetnik i tajnik Ureda predsjednika koji je kumovao Mesićevoj blamaži oko predaje Gotovine.

I eto, vidite kako je lako u Hrvatskoj složiti mafijaško-politički mozaik. Malo podvale, malo istine, malo mašte i dedukcije, mrvica logike i eto križaljke koje se ne bi posramio ni Al Caponeov Chicago iz tridesetih godina.

U Hrvatskoj svi znaju sve i nitko ne zna ništa

Sve je istina. I ništa nije istina. Uostalom, tko je taj koji će otkriti istinu i tko su oni koji će mu povjerovati? Tko će vjerovati Petraču i zašto? Tko će uopće smjeti istraživati njegove navode i riskirati da se spotakne o nešto što bi ga moglo doći glave? Ne mislimo tu na novinare, nego na istražitelje. Jedno je pokrenuti jedinstvenu političko-medijsku hajku na Zagorca (i to slijedom Petračevih riječi!), a sasvim nešto drugo raščišćavati Sanaderovu, Bandićevu ili bilo čiju ulogu u bilo čemu. Zoran Milanović prijetio se da će nakon dolaska na vlast istražiti imovinu Ive Sanadera. Baš bismo voljeli vidjeti koliko daleko bi dospio. Prije nego što bi shvatio da se u ovoj močvari vrlo lako od lovca može pretvoriti u lovinu.

U Hrvatskoj može pasti samo onaj kojemu državni vrh, iz bilo kojih razloga, okrene palac dolje: Glavaš, Petrač, Zagorec, Cvik, Maestrovi asistenti, sitnež iz Gruntovnice... Ostali moraju čekati svoj red.

U Hrvatskoj svi znaju sve. I nitko ne zna ništa. Ovakva pisma ne služe ničemu, osim uveseljavanju širokih narodnih masa koje su odavno donijele (ili trebale donijeti) svoj sud o svim akterima tog "romana s ključem". Onaj tko ne vjeruje da su Sanader i Žužul bili umočeni u Brodosplit, neće promijeniti mišljenje nakon Petračeva pisma. Ako je Mesić na ovaj način mislio odvratiti "žuto-zelenu" koaliciju od suradnje sa Sanaderom, onda stvarno ne zna s kim ima posla. S nestrpljenjem se očekuju novi nastavci lepoglavskih "romana s ključem", ako ništa drugo, a ono da nas podsjete u kakvom društvu živimo.

Tomislav Klauški