Foto: FAH

BIVŠI voditelj kurikularne reforme Boris Jokić u intervjuu za Novi list osvrnuo se na aktualno stanje u obrazovanju u Hrvatskoj, ali i  o podjelama u hrvatskome društvu.

Komentirajući ocjenu ministra plagijatora Pave Barišića, a prema kojemu stanje u obrazovanju i nije toliko loše, Jokić je kazao kako se radi o samozavaravanju. 

"Hrvatska se može i dalje samodopadno zavaravati. Međutim unatoč primjerima sjajnih uspjeha učenika i rada nastavnika, ravnatelja i stručnih suradnika, svi empirijski podaci ukazuju da nam je sustav odgoja i obrazovanja izrazito zapušten.

Naši obrazovni ishodi su takvi da smo 12 godina ispodprosječni u svim funkcionalnim pismenostima na PISA istraživanjima. Ne postižemo zadovoljavajuće rezultate niti kroz prizmu školskih ocjena jer 45 posto učenika gimnazija i četverogodišnjih strukovnih škola na kraju prvog razreda ima zaključenu dvojku iz matematike. Slično je i na rezultatima državne mature gdje učenici na njima važnim ispitima ne pokazuju očekivana znanja i vještine. Zaostajemo i u odgojnim ishodima.

Društvo smo koje odgaja za kampanjsko izvršavanje obveza, jer, na primjer, više od dvije trećine učenika osmih razreda uči samo prije testa i usmenog ispitivanja. Učenici u siječnju 2017. u hrvatskim školama na WC odlaze u šatorske objekte. Značajan broj škola ima azbestne krovove. Nizak je financijski i društveni status odgojno-obrazovnih radnika. Znate, možemo sebi dati i šesticu ili sedmicu, ali stanje je drugačije. Samozavaravanje će nas prije ili kasnije doći glave, jer ne samo da nećemo biti kompetitivni nego nećemo moći niti surađivati s drugima. Činjenica da je u Estoniji, Sloveniji ili Poljskoj 2015. tri puta više onih koji su funkcionalno na najvišim razinama matematičke pismenosti, jasno ukazuje što će se dogoditi 2030. ili 2040. godine", kazao je.

O Pavi Barišiću

Osvrnuo se i na aferu Plagijat.

"O problemima, borbi i muci jednog čovjeka ne bih govorio. Ono što je važnije je da događaji vezani uz taj slučaj imaju značajne društvene posljedice. Uređene države poštuju odluke koje su donijele institucije koje su same osnovale. U trenutku kad je Odbor za etiku donio odluku, priči je trebao biti kraj. Obrana neobranjivoga ima i imat će duboke, osobne, društvene i političke posljedice.

Takva odluka dugoročno urušava povjerenje u institucije. Situacija u kojoj se s vrha vlasti poručuje da je neka nečasna radnja dopuštena, u društvu, školi i obitelji izaziva nesigurnost i neizvjesnost. Ne znam kako će učiteljica u školi objasniti djeci da ne smiju prepisivati? Kako će kada pozove roditelja radi prepisivanja odgovoriti na njihovo pitanje 'ne rade li to i političari?' Što bih ja trebao reći svom djetetu kad me pita o čemu se tu radi? Napuštamo meritokratske principe, ako smo ih ikada imali. Gubimo i ono malo integriteta i međusobnog povjerenja i opet se približavamo društvu za koje sam duboko vjerovao da smo ga nadišli", istaknuo je.

Priče o reformi

Jokić je progovorio i o važnosti entuzijazma za promjenama.

"Osnova entuzijazma je posvećenost promjeni, iskrenost pobuda i integritet onih koji rade na osmišljavanju i provedbi reforme. Ako ljudi dožive da iza najave politike stoje politikantske i sitne interesne namjere, onda dugoročno nije moguće oživjeti proces. U cijeloj toj zanimljivoj priči o reformi, često smo se pitali razumiju li ljudi uopće što je ta reforma? U javnosti je dominirala trivijalna dnevnopolitička simbolika, poput laži o tome da je Marko Marulić izbačen iz lektire, pitanja iz čijeg smo kaputa izašli i tko su nam »vlasnici«.

A zapravo je nas 500 imalo sliku Hrvatske 2030. ili 2040. godine. U toj slici trebali smo biti društvo koje je temeljeno na znanju, koje je uključivo i tolerantno, koje gleda prema naprijed, koje u odgoju i obrazovanju nije usmjereno usvajanju i reprodukciji činjenica, nego razvoju kreativnosti, inovativnosti, kritičkog mišljenja, poučavanju učenika suradnji, upravljanju sobom i povezivanju s drugima i drugačijima. Takva vizija Hrvatske neke ljude grozi, jer postoji dio društva koji živi i želi živjeti u prošlosti. Da postoji vremeplov, vratili bi se u vremena za koja smatraju da su bila bolja. Neki bi se željeli vratiti na početak 2000-ih, sredinu 90-ih, 80-e.

Mnogi bi, premda nisu bili sudionici tog vremena željeli u 41. ili 45., a ima i onih koji bi se vratili u srednji vijek. U društvu povijesno siromašnom raspravama o budućnosti, sve ono što gleda prema naprijed, što prošlost želi nadomjestiti pozitivnim perspektivama koje mladima omogućuju razvoj potencijala i ono što stvara okruženje u kojem žele živjeti, mnoge jako straši.

Ne ulaže se u ljude

Jokić smatra da je dio javnosti u dovoljnoj mjeri shvatio poruke njegove reforme.

"Dio javnosti jest. Međutim, živimo u društvu kad činjenice gotovo više da ne vrijede, kad od razuma i argumentacije više vrijede stav ili mišljenje, kad će vam svatko prišiti etiketu ne pokušavajući civilizirano ući u dijalog, kad će vam ako ukažete na nečasne radnje i njihovu štetnost na društvo, bez obzira na čestitost kao čovjeka i kvalitetu kao znanstvenika, baciti blato u oči i provući vas kroz njihove sitne pljuvačke rasprave. U takvom društvu, koliko god vi komunicirali, naći će se skupina ljudi koja će to pokušati iskoristiti u sasvim druge svrhe, a od vas napraviti državnog neprijatelja", kazao je te za kraj odgovorio na pitanje o tome kako se Hrvatska danas zatekla s takvom vlašću.

"To nije od danas. Otkad je neovisnosti Hrvatske ne ulaže se u ljudski potencijal i sustave odgoja, obrazovanja i znanosti. Zemlja smo koja ne prepoznaje da je u 21. stoljeću glavni i jedini naš resurs ljudski. U situaciji kad se na kamen, povijesni pečat i mač pazi puno više nego na mladu osobu jasno je da smo zemlja koja ne cijeni ljude. Prije ćemo izgraditi devet fontana, kupiti devet isluženih eskadrila, nego što ćemo prihvatiti da su odgoj, obrazovanje i znanost jedino na čemu možemo graditi neku bolju budućnost.

Ideja da vam bacaju prošlost u lice kao dimnu bombu i kontroliraju strahom događa se kada političari nemaju sadržaja. Kad nemate ideju kako pomaknuti društvo, onda je najlakše vratiti se u prošlost. I u životu je tako, kad postoji ideja kamo i kako se ide, kada postoji strast i elan sve što je prije i što nas dijeli postaje manje važno. Ako to nemate, fokusirate se na dijelove procesa i odnosa koji uvećavaju međusobne razlike", zaključuje Jokić.