Foto: AFP / Ilustracija

TO JE u stvari jedino pitanje na koje političari koji se kandidiraju na izborima moraju odgovoriti. I zar je to toliko teško? Nekako su se svi od medija pa do kandidata iznenadili padom podrške HDZ-u (20,8 posto) i SDP-u (24,4 posto) koje je u petak donijelo posljednje mjesečno terensko istraživanje Ipsos Pulsa Crobarometar. Slušam teorije kako treba predstaviti programe, treba biračima reći tešku istinu, a ne nuditi lažna obećanja, pa do onih bizarnijih tipa: "Ubijte spin doktore bit će nam odmah bolje", kao da je netko drugi, a ne politika odgovorna za situaciju u kojoj se nalazimo.

Idemo vidjeti kome tu nešto još nije jasno. Biračima ništa ne treba više objašnjavati, njima je sve jasno. 78 posto ih kaže da država ide u krivom smjeru, za 49 posto je nezaposlenost najveći problem, a čak 83 posto kažu da će sigurno ili vjerojatno glasati na sljedećim izborima u prosincu. Dakle, birači su motivirani da se gore navedene stvari promijene i spremni su dati svoj glas za to, samo ne znaju kome. Očito nemamo problema s biračima - čekaju da im se netko obrati. Znaju da smo u teškoj situaciji i da se iz nje nećemo tek tako lako izvući. Ne treba im to nitko govoriti. Vide to na plaći, ako su sretni da je imaju, na ratama kredita u "švicarcima", ako ga još uspješno otplaćuju... No, to što ne vide jest neka nada, rješenje da će se barem ta teška situacija koja ih okružuje krenuti rješavati.

"Zapitajte se sami kome biste dali svoj glas"

I to je sve što očekuju od političara, da im kažu: "Dajte mi glas jer ću u sljedeće četiri godine napraviti nešto zbog čega ćete nakon četiri godine moći reći da sam dobro napravio kad sam izašao na birališta u prosincu i glasao". To uopće ne bi trebalo biti tako teško. Zapitajte se sami kome biste dali glas? Što biste željeli čuti od te osobe i vidjet ćete da više-manje svi mi jako dobro znamo što očekujemo od političara kojima bi možda dali glas na izborima u prosincu.

Pogledajmo kako je bilo 2007. HDZ, odnosno Sanader, je podijelio dionice INA-e i HT-a, zajamčio dobro zaradu svima, te odlučno rekao: "Idemo dalje". Za SDP su rekli: "Oni vam hoće to što smo vam mi dali kroz dionice uzeti kroz poreze". Većina se složila, nisu se zamarali detaljima. SDP nije rekao ništa što danas pamtimo (osim da nije u redu da Hercegovci odlučuju o tome tko će vladati u Hrvatskoj, i usput nešto o vjeronauku u školama), još manje je rekao o HDZ-u i tom istom Sanaderu. Takav je na kraju i bio rezultat - SDP u ništa, još četiri godine u oporbi. Gdje su tu lažna obećanja o kojima danas pričaju mediji? Gdje su tu spinovi? Danas je svima jasno da je Sanader tada kupio glasove našim, a kampanju platio prljavim novcem - to čujemo tek danas - 2007. se o tome šutjelo, iako se znalo npr. da od plaće nije mogao kupiti vilu u Kozarčevoj.

"Samo rad, odlučnost i liderstvo"

Birači su 2007. znali zašto i kome daju svoj glas, kao što uvijek znaju. I ništa se neće promijeniti niti 2011. Onaj tko im odgovori na pitanje s početka teksta i najjednostavnijim im riječima dade dovoljno argumenata da izađu na izbore i uvjeri ih da mu daju svoj glas, dobit će izbore. To je tako jednostavno. Nema mudrosti, samo puno rada, odlučnosti i liderstva. Čega u ovom trenutku očigledno nedostaje u oba vodeća bloka, ne svega podjednako na svakoj strani.

I jedni i drugi očigledno zaboravljaju da izbore odlučuju neodlučni birači. Svaki četvrti od onih koji su izašli na izbore 2007. odlučili su kome dati glas za vrijeme same kampanje, tijekom zadnjih 30 dana. U prilično furioznoj kampanji u kojoj se utopljenik Sanader izvlačio iz gotovo sigurna poraza i uspio kroz iglene uši proći u drugi mandat. No, tada novci nisu bili ograničeni kao ove godine kada oba bloka mogu potrošiti 15 milijuna kuna i niti lipe više za samu kampanju.

"Oni koji izađu, neće biti zbunjeni, oni koji budu, ostat će kod kuće"

Dakle, na području oglašavanja borba će biti prilično ravnopravna. Izborni sustav kakav imamo godinama je pogodovao HDZ-u jer im je kao prvoj listi donosio nešto ključnih mandata više. 2011. bi mogao igrati za koaliciju ako ta lista u prosincu bude na prvom mjestu. No, možete li na izborima sjediti i čekati da vam pobjeda padne u krilo? Nikako, jer ako se odlučite za takvu strategiju, u igru će ući netko treći npr. Lesar ili HDSSB koji su se u ovomjesečnom istraživanju pojavili kao značajni remetilački faktori, kao i Blok umirovljenici zajedno. Hrvatski laburisti (5,3 posto) uspješno uzimaju neodlučne koaliciji zahvaljujući odlučnosti Dragutina Lesara da priča o aktualnim problemima jasno i bez dlake na jeziku. HDSSB (3,3 posto) uzima poljuljane HDZ-ove i HSS-ove glasove u Slavoniji, jer, ako ništa, ovi nas naši neće razočarati - jesu takvi kakvi jesu, ali su barem naši. A Blok umirovljenici zajedno (4,3 posto) jednostavno kupi umirovljenike s kojima očigledno radi na terenu i ima ih u imenu bloka, dok se HSU utopio u velikoj koaliciji s osiguranim mandatima.

I ako se analitičari pitaju gdje su otišli glasovi, samo zbrojite postotke - 12,9 posto nije brojka koju možete ignorirati. Jer oni su svojim biračima jasno rekli - Laburisti - bit ćemo uvijek vaš glas kad drugi šute, HDSSB - što god bilo, Slavoniju ne damo, a bez nas vlast nitko neće moći složiti, te Blok umirovljenici zajedno - jedino zajedno možemo braniti prava umirovljenika. A što su poručila dva vodeća bloka? HDZ se trudi pronaći rezultate na osnovi kojih bi rekao: "Idemo dalje", a pjetlići iz Saveza za promjene nisu niti kukuriknuli, a već su bili preimenovani. I jedni i drugi se još traže, a do izbora su ostala još samo tri mjeseca. Kampanja će možda neke stvari postaviti na svoje mjesto, ali vrijeme neumitno curi. Birači će, ako im se ne ponude jasne alternative, glasati za manje zlo ili protiv. Oni koji izađu, neće biti zbunjeni, oni koji budu, ostat će kod kuće. A ne zaboravite i da oni koji ne glasaju, značajno mogu utjecati na konačni rezultat izbora.