U HRVATSKOJ se nerijetko, naročito po objavi vijesti o novom sunovratu pravosuđa ili razbacivanju vladajućih našim novcem, može čuti: "Ovo je kraj, sad smo propali." Istina je nešto drugačija - propast Hrvatske nije trenutak, nego proces.

Jednom je netko rekao da Hrvatska neće propasti poput Černobila, u spektakularnoj eksploziji, nego poput Obrovca - lagano će kliziti prema dnu, kojeg zapravo nema jer uvijek može biti lošije nego što je danas. I zaista, većina zemalja koje propadaju propada upravo tako. Polako se urušavaju institucije, javni servisi sve lošije funkcioniraju, zemlja osiromašuje, a stanovništvo se iseljava.

Sustav je u Hrvatskoj takav da građanima onemogućuje napredak

Hrvatska je jedna od takvih zemalja, koja nikako ne uspijeva iskoristiti potencijale, jer je sustav dizajniran tako da u građanima ubija poduzetnost i inovativnost te općenito onemogućuje napredak jer je podređen interesima relativno uskih skupina ljudi povezanih s državom.

Od više tisuća političara na raznim razinama, desetaka tisuća povlaštenih umirovljenika i nekoliko stotina tisuća zaposlenih u javnom sektoru i kompanijama u državnom vlasništvu pa sve do paradržavnih biznismena poput Todorića, koji je do jučer u sprezi s državom imao utjecaj na ključne ekonomske tokove u zemlji, a danas ili sutra će na njegovo mjesto zasjesti netko drugi.

Propast Hrvatske najbolje pokazuje usporedba sa zemljama istočne i središnje Europe

Propadanje Hrvatske trenutno se najbolje vidi kada se uspoređujemo sa zemljama srednje i istočne Europe, s kojima dijelimo sličnu prošlost. Bivše komunističke zemlje poput Češke, Slovačke, Poljske ili Rumunjske, s kojima smo se početkom devedesetih mogli mjeriti, pa smo čak imali i dojam da smo bolji od njih (a od nekih smo zaista i bili), sada su se, za razliku od naše zemlje, transformirale u moderne ekonomije. 

Područja oko glavnih gradova Češke i Slovačke danas spadaju u najbogatije regije Europske unije te su po stvarnoj kupovnoj moći prestigla i zapadnoeuropske metropole. Poljska postaje "nova Njemačka", industrijska sila koja osim snažnog izvoza ima i veliko matično tržište. Slovačka je postala najveći proizvođač automobila na svijetu, mjereno brojem proizvedenih automobila po stanovniku. 

Hrvatska zapravo nikada nije profunkcionirala kao država

Prema podacima Madison Projecta, Hrvatska je u razdoblju od 1989. do 2016., dok se istok EU-a snažno razvijao, imala realni rast BDP-a od samo 6,5 posto. 

Da se zapravo nismo makli s mjesta i ne čudi s obzirom na to da Hrvatska zapravo nikada i nije profunkcionirala kao država, s neovisnim pravosuđem, efikasnom administracijom i prihvatljivom visinom poreza, a to je bitno svima onima koji žele raditi, stvarati i živjeti u normalnom okruženju. Očekivalo se čudo od iskorištavanja rentne pozicije, odnosno turizma, koji je istisnuo sve ostale sektore i dogurao do 20 posto BDP-a.

Zbog nefunkcionirajuće administracije koja se pretvorila u priliku za uhljebljivanje, umjesto u servis onima koji stvaraju, i pravosuđa u kojem procesi znaju potrajati desetljećima i u koje ljudi nemaju povjerenja, izbjegavaju nas ulagači, a ljudi bježe u uređenije zemlje. Iseljavanje dodatno nagriza perspektivu hrvatske ekonomije i cijelog sustava tako da smo se našli u začaranom krugu propadanja.

Da bismo shvatili kako javni servisi funkcioniraju dovoljno se prisjetiti slučaja ambulante u već spomenutom Obrovcu, dr. Jusupa i njegove lažne medicinske sestre. Iako Hrvatska formalno ima zdravstveni sustav, upitno je jesu li njegove usluge zaista dostupne svim građanima (iako na papiru jesu), kolike su liste čekanja i može li se potreban pregled dobiti u razumnom roku. Prema iskustvima mnogih pacijenata, pregledi se čekaju i po nekoliko godina, tako da ih mnogi vjerojatno i ne dočekaju. 

Neovisnost pravosuđa manja nego u Jemenu, u kojem je rat

Građani nemaju povjerenja ni u pravosuđe. Osim što sudski procesi traju godinama, a u nekim slučajevima i desetljećima, pa se izgubi svaki smisao sudovanja, postoji velika sumnja i u neovisnost sudstva. Prema istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma za 2019. godinu, Hrvatska je po neovisnosti pravosuđa na 126. mjestu od 141 zemlje. Na toj su ljestvici bolje od nas zemlje poput Obale Bjelokosti, Mongolije ili Jemena, u kojem je ratno stanje.

Jedan od važnih faktora koji Hrvatsku guraju u postupno propadanje jest pretjerana regulativa, bezbrojni zakoni koji se nerijetko međusobno sukobljavaju ili su neprecizno napisani pa svatko ima svoje tumačenje, a imaju golem negativan utjecaj na život i poslovanje. Hrvatska je po regulatornom opterećenju, također prema istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma, na 139. mjestu od 141 zemlje, u društvu propale Venezuele.

Imamo najveću stopa emigracije u EU nakon Malte

Hrvatska posljednjih godina ubrzano gubi stanovništvo zbog iseljavanja. Iako su brojni građani oduvijek odlazili raditi u inozemstvo, val iseljavanja intenzivirao se od 2013., nakon ulaska u EU. Prema najnovijem izvješću Svjetske banke "Migracije i odljev mozgova u Europi i središnjoj Aziji", najveću stopu emigracije u Europskoj uniji, nakon Malte, ima Hrvatska. U izvješću stoji kako je Hrvatsku do sada napustilo 21,9 posto stanovništva, odnosno petina građana.

Nijedna vlada do sada nije imala volje promijeniti smjer u kojem se Hrvatska kreće. Premijer Plenković je nedavnom odlukom o povećanju plaća javnom sektoru i odustajanjem od snižavanja poreza još jednom poslao poruku produktivnom dijelu Hrvatske da mu je najbolje otići negdje drugdje.

Oni koji ostanu svjedočit će postupnom propadanju koje može trajati unedogled.