FOTO: FaH/Pixsell/Anto Magzan

SJEĆATE li se članka objavljenog u Indexu u kojem smo isticali da je rektoru Sveučilišta u Zagrebu Damiru Borasu dekan Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić važan jer mu može pomoći da spriječi vlastito umirovljenje? Ako ne, podsjetite se ovdje.

>> Boras na fakultetima postavlja svoje ljude i bori se da ne ode u mirovinu

U spomenutom članku navedeno je da Boras, prema postojećem zakonu, nakon 2017. godine više neće moći obavljati posao rektora niti se kandidirati za još jedan mandat jer bi trebao u mirovinu. Naime, dužnost rektora mogu obnašati isključivo aktivni sveučilišni profesori, a iste nakon navršene 65. godine od umirovljenja može spasiti samo matični fakultet, i to jedino u slučaju iskazane potrebe za njihovim daljnjim znanstvenim i nastavnim radom.

Kako je Previšić pod velikim pritiskom studenata, profesora i javnosti otišao u mirovinu s navršenih 70 godina života, Boras je sa Senatom na Filozofskom uspostavio nešto mlađu garnituru svojih pristaša, o.d. (obnašatelja dužnosti) dekana i prodekana. No pokazalo se da mu ni to nije trajno rješenje. Svojim aktivnostima zamjerio se većini studenata i profesora pa nije mogao očekivati potporu Fakultetskoga vijeća.

Katedra kod Plenkovića - spas u zadnji čas

Kada je vidio u kojem je smjeru krenuo njegov pothvat, Boras je odlučio sudbinu uzeti u svoje ruke, odnosno potražiti novi posao. Poprilično čudesnom igrom slučaja, gotovo u isto vrijeme kada je donio spomenutu odluku, na Učiteljskom fakultetu na odsjeku u Petrinji otvorio se natječaj koji kao da je bio skrojen za njega. Boras je bio idealan kandidat po svim točkama natječaja. A kako je istodobno bio i jedini prijavljeni kandidat, primljen je uz suglasnost povjerenstva te na veliko oduševljenje dekana Ivana Prskala. O ovom apsurdu također je bilo riječi u jednom od naših članaka. I o tome smo već pisali.

No krojači Borasove sudbine bili su malo šeprtljavi pa su previdjeli činjenicu da rektor prema Zakonu o radu ne može biti zaposlen s punim radnim vremenom na dva mjesta. Bio bi Supermen kada bi mogao. Neki zlobnici rekli bi da je stvar uprskao Borasov prijatelj Prskalo jer je natječaj bio raspisan na puno radno vrijeme. No dekan Učiteljskog za Index je demantirao da je natječaj bio uređivan za Borasa. Kako mu mi vjerujemo, zaključili smo da je Bog, sigurno otvorio više prozora kada je zatvorio jedna vrata, ona na FF-u. I bili smo u pravu. Jer kada se već činilo da će rektor ipak morati u mirovinu, otvorio se drugi prozor; nastao je pravi propuh u informacijskim znanostima. Pokrenut je još jedan natječaj za osobu s identičnim kvalifikacijama na drugoj sastavnici Sveučilišta u Zagrebu – na Grafičkom fakultetu. Ovaj puta na 20% radnog vremena, upravo onoliko koliko Boras po zakonu smije raditi uz svoj rektorski ugovor na Sveučilištu. Da stvar bude zanimljivija, a Borasova sreća veća, čini se da će mu na ovom poslu biti još ugodnije. Naime, ako kojim slučajem prođe natječaj, završit će na Katedri za komunikologiju koju vodi, ni manje ni više nego premijerov otac Mario Plenković, u što se i sami možete uvjeriti ovdje.

Kada smo već krenuli s popisivanjem zgodnih koincidencija, mogli bismo primijetiti da su u povjerenstvu koje je predložilo Borasa za izbor na Učiteljskom fakultetu, među ostalima, sjedili ljudi koje je Boras svojevremeno na slično pozitivan način predlagao ili su pak jedni druge tako višekratno predlagali.

Bolje rješenje za prezaposlenog rektora

Nakon kratkog promišljanja, Boras bi mogao zaključiti kako je zapravo dobro prošao kad se nije zaposlio na Učiteljskom fakultetu u Petrinji. Neke od brojnih pogodnosti su, među ostalim, i to što neće trošiti svoje dragocjeno vrijeme na putovanje do Petrinje kao i to što će na Grafičkom raditi samo 20% radnog vremena. Tako njegovi ostali poslovi neće previše patiti - nastavit će obnašati funkciju rektora, a moći će se kandidirati i za još jedan mandat. Pritom će se, uz svoje brojne rektorske i profesorske obaveze, moći aktivno baviti i znanstvenim radom. Naime, naš rektor se svake godine natječe za projekte za koje ministarstvo izdvaja izdašna sredstva. A budući da je vrstan znanstvenik s brojnim kompetencijama, redovno dobiva ponajveće iznose. O tome smo također pisali.

Uz sve navedene poslove, Boras već godinama predaje i na Sveučilištu u Mostaru, a član je i brojnih društava i udruga, primjerice Matice hrvatske, HID-a (Hrvatskog informacijskog i dokumentacijskog društva), HDPIO-a (Hrvatskog društva za promicanje informatičkog obrazovanja), Hrvatskog društva za jezične tehnologije, Družbe “Braća Hrvatskog Zmaja”, Rotary kluba Zagreb Medvedgrad te Hrvatske paneuropske unije, misteriozne organizacije koja povezuje brojne Borasove prijatelje i suradnike, a o kojoj smo također već pisali.

Koliko nam točno rektor radi u Mostaru, teško je znati jer je Senat Sveučilišta u Zagrebu, na prijedlog Borasa, 2015. promijenio odluku iz 2012. (pogledajte odluku ovdje), tako da se, kada je u pitanju rad ondje, odobrenje za rad više ne mora tražiti.

Iz svega navedenog mnogi će zaključiti kako je, uz znanstvenu izvrsnost, ugled i moć, poželjno imati i mnoštvo dobrih prijatelja ili barem naklonost Boga, koju rektor kao crkveni poglavar i zagovornik sjedinjenja FF-a s Katoličkim bogoslovnim fakultetom nesumnjivo ima.