Foto: Tomislav Kristo / Cropix

JADRANKA KOSOR pati. Duboko je nesretna. Naočigled frustrirana i žalosna. Jer misli da je svi mrze. I to kao ženu, kako drugačije.

"Od prvog dana sam dočekana na nož, pa se onda to nešto malo popravilo, ali u zadnje vrijeme je strašno", požalila se premijerka Kosor u gigantskom predizbornom intervjuu tjedniku Gloria. "Ne znam zašto netko ima potrebu nanijeti mi štetu".

Njezina duša je ranjena, osjećaji zgaženi, a dostojanstvo samljeveno u prah i otpuhano na sve četiri strane svijeta. Kako je uopće moguće da je ljudi ne vole? I to kao ženu.

"Nikad nisam bila u spa!"

"Nikad nisam bila u spa. Zamislite što bi me čekalo da se otkrije kako sam cijeli dan provela na nekom tretmanu", žali se gospođa Kosor.

"Ja se ne smijem ni ošišati! Odmah je to skandal. A poznajete li neku žena koja ne ide frizeru da bi se ošišala? Ili neku ženu koja ne voli biti dobro odjevena, imati dobru torbicu ili cipele? Nema je", dodaje ona pravednički.

"Ono što se meni uzima za zlo, drugim političarima se i ne spominje", ističe i odmah trijumfalno poentira: "Ima i drugih žena u politici koje se ne analiziraju na taj način".

Stvarno, tuga i čemer. Samo oni srca kamena nisu briznuli u plač. Grozota jedna.

Tko je kriv? Politika je kriva

Ali za sve ono što Jadranka Kosor sada proživljava i za sve traume koje su se nataložile na njezinoj psihi, kriva je samo i isključivo - politika.

Zbog politike je kao premijerka dočekana na nož, nakon što nam ju je Ivo Sanader nabio na nos, kao zadnji čin njegove pakosti. Zbog politike - inertne, kukavičke, populističke - ljudi je danas, kako ona kaže, "strašno ne vole".

Zbog te nesretne politike gospođa Kosor nije stigla otići na cjelodnevni tretman u spa, baš kao što je politika kriva da je gospođa Kosor frizeru morala ići u pratnji trojice tjelohranitelja koji su blokirali čitavu ulicu kako bi se ona ošišala. I to kao žena.

Utjeha: ne događa se to svim ženama

Ali sve to ipak ne bi trebala uzimati k srcu.

Umjesto da se žali zato što joj se neke stvari uzimaju za zlo više nego drugim političarima, trebala bi zbog toga biti ponosna. Ona je bila ta koju je dopala uloga najmoćnije političarke u zemlji i ona je ta koja se toga grčevito držala dvije i pol godine.

Jednako tako, umjesto da prigovara što se druge žene u politici ne analiziraju na isti način, trebala bi i zbog toga biti ponosna. Jer ni jedna druga žena nije uspjela postati premijerka.

Zašto ljudi mrze Kosor?

Da skratimo, Jadranka Kosor je u pravu. Ljudi je stvarno mrze. Neki baš strastveno. Ali samo kao nesposobnu političarku, kao predsjednicu najgore Vlade u hrvatskoj povijesti i kao šeficu stranke koja je uništila Hrvatsku i kojoj uskoro prijeti suđenje zbog kriminala. A ne kao ženu.

I stoga joj valja pomoći. Omogućiti joj da opet bude voljena kao žena, a ne omražena kao političarka.

Treba je skinuti s vlasti. Pustiti je da odlazi na frizure, pa čak i, akobogda, da si prvi puta u životu  priušti cjelodnevni spa tretman.

Kristalići kao nedosanjani san

Doduše, ne znamo odakle će više stizati broševi, a i one jedne "sandale s kristalićima koje je na jednom putu, za kasne šetnje gradom nakon svih sastanaka, ugledala u izlogu jedne trgovine" mogle i dalje ostati nedostižne.

Ako ih nije uspjela kupiti od premijerske plaće, teško će od one koja ju čeka nakon izbora.

Vapaj biračima: "Pustite me na miru!"

Ali to je sad manje važno. Bitno je da Jadranka Kosor prestane naricati nad onime što je bilo, već da se počne radovati onome što je pred njom. Vrlo brzo omražena političarka Kosor mogla bi postati omiljenom ženom Kosor. Ili barem neomraženom.

U tom svjetlu valja iščitati njezin intervju Gloriji. Kao podsvjesni vapaj hrvatskim biračima da je ostave na miru. Da ne glasaju za nju i za njezinu stranku.

Ako je poslušaju, sigurni smo da sreća neće biti samo njezina.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje