UOČI godišnjice velikog studentskog i građanskog prosvjeda održanog 15. ožujka prošle godine u Beogradu, u Berlinu je održana rasprava o temi koja se rijetko postavlja otkako su krajem 2024. započeli prosvjedi koji su promijenili svakodnevicu Srbije: kako je ovo razdoblje utjecalo na psihičko zdravlje sudionika pokreta? Naime, kako se moglo čuti na tribini, tijekom proteklih mjeseci često se govori o politici i ciljevima, a mnogo manje o ljudima koji taj pokret nose, piše DW.

Istraživanje o mentalnom zdravlju prosvjednika

Okosnicu rasprave, koju je organizirao berlinski psiholog Andrej Todorović, činili su preliminarni rezultati istraživanja o mentalnom zdravlju tijekom prosvjeda u Srbiji. Istraživanje je proveo tim s Filozofskih fakulteta u Beogradu i Novom Sadu te s Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu. Na tribini su nalaze predstavile Ljiljana Mihić, redovita profesorica s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, i Sara Dojčinović s istog odsjeka.

Podrška ublažava negativne posljedice

Sara Dojčinović predstavila je glavne spoznaje studije provedene u siječnju i veljači ove godine na 664 sudionika, istaknuvši kako suočavanje sa svakodnevnim pritiscima i prijetnjama ne mora nužno imati isključivo negativne posljedice.

"Preliminarni rezultati pokazuju da je izloženost policijskom i parapolicijskom nasilju tijekom prosvjeda i blokada povezana s lošijim stanjem mentalnog zdravlja, no slika nije posve jednostavna. Vidimo vezu između nasilja i viših razina negativnih osjećaja, tjeskobe, depresivnosti i simptoma PTSP-a. Ipak, kada su prisutni i veća socijalna podrška, dostupnost stručne pomoći i kolektivni angažman, primjećujemo i više pozitivnih osjećaja te posttraumatski rast. To nam govori da ljudi na teška iskustva ne reagiraju samo patnjom, već istovremeno kroz odnos s kolektivom i sudjelovanje u prosvjedima grade otpornost, povezanost i osjećaj smisla", rekla je Dojčinović.

Važnost osjećaja kontrole

Jednostavnije rečeno, ljudi se s pritiscima nose mnogo bolje ako osjećaju da nisu sami. Aleksandar Dimitrijević, psiholog iz Berlina i sudionik tribine, objasnio je kako osjećaj zajedništva, pogotovo kod mladih, može ublažiti negativna iskustva. Pritom presudnu ulogu ima osjećaj da se napokon nešto može promijeniti nabolje.

"U pravilu se ljudi psihički osjećaju puno bolje kada imaju dojam da drže stvari u svojim rukama. Stručno se to naziva lokus kontrole. Ako sam prepušten tome da netko drugi o svemu odlučuje, u pravilu se osjećam lošije. Ovi mladi ljudi osjećaju se dobro jer imaju osjećaj da nečemu doprinose, da nešto rade i da nešto ovisi o njima. Nadaju se da će nešto promijeniti i osjećaju podršku zajednice, a to su sve sjajne stvari", kaže Dimitrijević.

Snaga zajedništva i podrške građana

Taj osjećaj potvrdile su i Anja Azdejković i Emilija Lazarević s Biološkog fakulteta u Beogradu, koje su gostima berlinske tribine rekle kako je za njih posljednjih godinu dana najuzbudljiviji i najpozitivniji dio života. "Praktički nas nosi taj osjećaj zajedništva i solidarnosti, i to ne samo među studentima nego i od strane građana", rekla je Azdejković. Dodala je kako im posebnu energiju daju male geste građana, poput darova u hrani ili jednostavno riječi podrške.

To potvrđuje i studija, kako navodi Sara Dojčinović. "U ovakvim kolektivnim i politički nabijenim okolnostima, kada ljudi vide da netko trpi nasilje ili nepravdu, to može potaknuti osjećaj solidarnosti, potrebu za međusobnom podrškom i zajedničko pronalaženje smisla", kaže znanstvenica.

Ishod je teško predvidjeti

Na pitanje o izdržljivosti studenata da svoj projekt provedu do kraja, odgovori su neodređeniji. "Ovaj studentski prosvjed je kvalitetan i masivan, ali rekao bih da je i protivnik mnogo opasniji nego onaj iz devedesetih. Imam osjećaj da ovi studenti donose vrlo pametne i promišljene odluke te da su u potpunosti posvećeni cilju, no ishod je teško predvidjeti", zaključio je Dimitrijević.

Mnogo toga ovisi o izdržljivosti sudionika prosvjeda, pred kojima je faza donošenja važnih odluka. Aspekt zajedništva, kako zaključuje Dojčinović, može odigrati presudnu ulogu u odupiranju negativnim posljedicama. "Važno je naglasiti da posljedice nisu jednoznačne, odnosno da ne mora biti 'ili-ili'. Ljudi istovremeno mogu biti i iscrpljeni i osnaženi. Ono na što naše istraživanje preliminarno upućuje jest da socijalna, ali i stručna podrška, u tome igraju ključnu ulogu."