IZMEĐU 5. i 9. prosinca grad je prekrila gusta, žućkasto-crna magla, poznata kao Velika londonska magla, koja je nastala kombinacijom hladnog vremena, zagađenja iz industrije i intenzivnog izgaranja ugljena u kućanstvima. Naizgled obična zimska magla pretvorila se u opasni, gotovo nepomični oblak otrovnih čestica koji je ušao u domove, bolnice, trgovine i javni prijevoz.

Kako je nastala smrtonosna magla

Tih dana nad jugoistočnu Englesku nadvila se snažna temperaturna inverzija. Hladan zrak sjeo je nad grad, zarobivši topliji sloj ispod sebe i spriječivši prirodno dizanje dima i zagađivača u atmosferu. London je u to vrijeme već godinama bio preopterećen emisijama iz termoelektrana, postrojenja i privatnih peći, a siromašnije četvrti najčešće su koristile najnekvalitetniji, visoko sumporni ugljen.

Kad se magla pomiješala s tim dimom, nastao je gusti "smog" koji je smanjio vidljivost na nekoliko metara i prekrio cijeli grad u gustoj tamnoj izmaglici.

Život u gradu koji se nije vidio

Londonci su se tih dana osjećali kao zatočenici vlastitog grada. Autobusi i tramvaji stajali su jer su vozači jednostavno prestali vidjeti cestu. Hodanje ulicama zahtijevalo je kretanje uz zidove zgrada kako bi se zadržao smjer. Predstave u kazalištima otkazivale su se jer je magla ulazila u dvorane, a bolnice su bile preopterećene pacijentima s respiratornim tegobama. Konji na konjskim utrkama morali su se voditi za ruku jer su se doslovno gubili u magli.

Posljedice koje su tek kasnije shvaćene

U prvim službenim izvješćima navodilo se da je tijekom katastrofe umrlo oko 4000 ljudi. No kasnije epidemiološke analize pokazale su da je pravi broj žrtava bio mnogo veći. Danas se procjenjuje da je Velika magla neposredno ili posredno uzrokovala smrt oko 12000 ljudi, većinom starijih osoba, djece i ljudi s kroničnim plućnim bolestima. Radi se o jednom od najsmrtonosnijih događaja povezanih s onečišćenjem zraka u povijesti.

Promjene koje su uslijedile

Tragedija je potaknula britanske vlasti da preispitaju politiku korištenja ugljena i uvođenja strožih ekoloških mjera. Rezultat je bio Clean Air Act iz 1956., zakon koji je značajno ograničio upotrebu visoko zagađujućih goriva u gradskim područjima. Iako su promjene dolazile postupno, one su se pokazale presudnima za poboljšanje kvalitete zraka u Velikoj Britaniji.

Velika londonska magla ostala je simbol vremena u kojem je industrijski napredak imao nesagledive posljedice po zdravlje stanovništva. Danas služi kao upozorenje o tome koliko je krhka ravnoteža između urbanog razvoja i zaštite okoliša.