MOŽDA ste to pročitali u vijestima uoči COP28, klimatske konferencije UN-a koja je ove godine održana u Dubaiju. Možda ste to čuli kao dio klimatskog obećanja vaše vlade. Možda vam je to poznato po klimatskom satu na Union Squareu u New Yorku, javnom umjetničkom projektu i podsjetniku na hitnost klimatske krize. U svakom razgovoru o klimatskim promjenama spominje se podatak o 1.5 stupnjeva Celzija.

Ali kada ljudi govore o 1.5 stupnjeva, što zapravo misle? Kako to mjerimo? A odakle brojka? Je li to pravi cilj? Ako je prekoračimo, hoćemo li se opet moći vratiti ispod 1.5 stupnjeva? BBC donosi odgovore na neka pitanja u vezi s ovom ključnom brojkom klimatskih promjena.

Što znači držati se praga od 1.5 stupnjeva?

To znači da do 2100. godine prosječna globalna površinska temperatura neće porasti za više od 1.5 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijsku razinu.

Prag od 1.5 stupnjeva bio je rastezljivi cilj utvrđen Pariškim sporazumom 2015. godine, kojim se 195 zemalja obvezalo pozabaviti klimatskim promjenama. Cilj sporazuma je ograničiti globalno zagrijavanje na "znatno ispod" 2 stupnja do kraja stoljeća i "nastaviti s naporima" da se zagrijavanje održi unutar sigurnije granice od 1.5 stupnjeva.

Odakle granica od 1.5 stupnjeva?

Ova granica bila je iznenađenje u Pariškom sporazumu. "Mislim da se nitko nije nadao da će Pariški sporazum biti tako ambiciozan", kaže Myles Allen, profesor znanosti o geosustavima na Sveučilištu u Oxfordu.

Cilj od 1.5 stupnjeva temeljio se na procjenama utjecaja klimatskih promjena na različitim razinama zagrijavanja. Na primjer, izvješće IPCC-ja pokazalo je da je na ovoj temperaturi ekstremna vrućina znatno rjeđa u mnogim dijelovima svijeta nego na 2 stupnja. Ta je brojka posebno važna za budućnost morskog leda u polarnim područjima.

"Prije Pariškog sporazuma nije bilo žarišne točke kojoj bi svijet mogao težiti kako bi se smanjio proces klimatskih promjena. Značajan je iskorak kad se svijet složio oko ciljne brojke", kaže Pauline Dube, znanstvenica za okoliš na Sveučilištu Bocvana.

Je li 1.5 stupnjeva sigurna razina zagrijavanja?

Mnogi od najsmrtonosnijih učinaka klimatskih promjena su smanjeni pri zagrijavanju do 1.5 stupnjeva. Očekuje se da će porast razine mora biti oko 10 cm manji na 1.5 stupnjeva u usporedbi s 2 stupnja. Međutim nepovratno otapanje ledenih ploča na Grenlandu i Antarktici moglo bi se pokrenuti između 1.5 i 2 stupnja, što znači da bi razine mora nastavile rasti i nakon 2100. Ali to bi se događalo sporije.

Za male otočne nacije i nizinske nacije koje već doživljavaju oluje, podizanje razine mora i degradaciju tla i grebena, 1.5 stupnjeva i dalje bi predstavljalo egzistencijalni izazov. Financiranje gubitaka i šteta smatra se ključnim za dugoročni opstanak i prilagodbu malih otoka i nizinskih nacija.

Nismo li već prešli prag od 1.5 stupnjeva?

Godina 2023. na putu je da bude najtoplija u povijesti. Donijela je najtopliji srpanj u posljednjih 120.000 godina. Globalna prosječna dnevna temperatura bila je više od 1.5 stupnjeva viša u odnosu na predindustrijski prosjek otprilike trećinu dana tijekom 2023.

Ali velika je razlika između globalne temperature po pojedinim danima i dugogodišnjeg prosjeka. Potonje je ono što se uzima u obzir kada se o pragu od 1.5 stupnjeva raspravlja na COP28 - zagrijavanje od 1.5 stupnjeva prosječna je brojka na desetogodišnjoj vremenskoj skali.

Arktik se zagrijavao gotovo četiri puta brže od ostatka svijeta od 1979. godine, Afrika se također zagrijavala za oko 0.3 stupnja po desetljeću između 1991. i 2020. godine, brže od globalnog prosjeka.

Kada bismo mogli prijeći prag od 1.5 stupnjeva i kako ćemo to znati?

Početkom 2023. IPCC je izračunao da će do sredine 2030-ih godina postojati 50% šanse da svijet dosegne porast od 1.5 stupnjeva. Međutim, analiza koja uzima u obzir novije podatke sugerira da bismo taj prag mogli doseći ranije - već 2029. godine.

"Zbog poteškoća u točnoj procjeni globalne temperature iz desetljeća u desetljeće nema previše smisla opterećivati se time koja će točno godina prijeći prag od 1.5 stupnjeva", kaže Allen.

Zašto se mijenjaju procjene kada ćemo doći do zagrijavanja od 1.5 stupnjeva?

Kada zemlje uvedu više ili manje ambicioznu politiku za suočavanje s klimatskim promjenama, procjena vremena kada će ta razina zagrijavanja biti dostignuta također se prilagođava. Promjene u procjeni također se mogu dogoditi kada nove analize povijesnih klimatskih podataka pomognu u poboljšanju klimatskih modela.

Koliko je 1.5 stupnjeva lošije od 1 stupnja, a koliko bolje od 2 stupnja?

Razlika između 1.5 i 2 stupnja puno je gora nego između 1 i 1.5 stupnjeva, ističe Allen: "Znamo da se utjecaji pogoršavaju sa zagrijavanjem, ali također znamo da se stopa pogoršanja po stupnju također pogoršava sa zagrijavanjem."

Drugim riječima, svaki deseti dio stupnja zagrijavanja je važan, ali kako svijet postaje topliji, svaki korak je još važniji.

"Svjetski ekosustavi i gospodarstva prilagođeni su klimi s kraja 19. i početka 20. stoljeća. To je klima s kojom se naši ekosustavi nose posljednjih nekoliko tisuća godina i to je klima s kojom su rasla naša gospodarstva", kaže Allen.

Hoćemo li prijeći prag od 1.5 stupnjeva?

Prema izvješću koje su na COP28 objavili klimatski i društveni znanstvenici, prekoračenje 1.5 stupnjeva "ubrzo će postati neizbježno". U izvješću čiji je cilj informirati čelnike o pregovorima na COP28, kaže se kako je "ključno smanjiti razmjer i trajanje prekoračenja".

Nije važno samo hoćemo li prijeći prag od 1.5 stupnjeva već i koliko ćemo vremena provesti iznad te razine zagrijavanja. Što dulje svijet provodi u prekoračenju, to je veći rizik od prolaska ključnih klimatskih prijelomnih točaka i bit će veća šteta na društvima, ekosustavima i gospodarstvima osjetljivim na klimu.

Kako bismo potpuno izbjegli prekoračenje, morali bismo smanjiti emisije za 43% u usporedbi s razinama iz 2019. godine.

Možemo li se vratiti ispod praga od 1.5 stupnjeva?

Ovisno o tome koliko prekoračimo prag, odgovor je pozitivan, kaže King. "Prekoračenje je užasna ideja", kaže King, dodajući da je brzo smanjenje emisija da bi se izbjeglo prekoračenje daleko najsigurnija opcija.

Da bismo se vratili ispod 1.5 stupnjeva nakon prekoračenja, bilo bi potrebno uklanjanje ugljika u velikim razmjerima. Ove tehnologije uklanjaju ugljik iz atmosfere i pohranjuju ga u inertnom obliku.

Savjetodavna skupina za klimatske krize (CCAG), koju vodi King i koja je nedavno objavila izvješće o prekoračenju, navodi brojku između 10 i 15 milijardi tona ugljičnog dioksida godišnje - što je 4.5 puta više od ukupne emisije stakleničkih plinova u EU 2021. i oko tri puta više od američkih emisija u istoj godini.

Zasad ove tehnologije postoje samo u malom opsegu i ostaju vrlo skupe.

Čak i da se vratimo na temperature ispod praga od 1.5 stupnjeva, mnogim bi ključnim sustavima bila potrebna stoljeća da se vrate u zdravo stanje, uključujući permafrost, razine mora, ledene ploče i kiselost oceana.

Možemo li koristiti nove izvore fosilnih goriva i pritom zadovoljiti granicu od 1.5 stupnjeva?

Izgaranje fosilnih goriva uzrokuje više od 75% antropogenih emisija stakleničkih plinova i više od 90% emisija ugljičnog dioksida uzrokovanih ljudskim aktivnostima.

Fosilna goriva proizvedena iz postojećih polja nafte, plina i ugljena više su nego dovoljna za probijanje granice od 1.5 stupnjeva. Vađenje fosilnih goriva iz novih naftnih i plinskih polja nespojivo je sa spomenutim ograničenjem, prema izvješćima Međunarodnog instituta za održivi razvoj i Međunarodne agencije za energiju.

Trenutačno vlade već planiraju proizvesti više nego dvostruko više fosilnih goriva nego što bi to bilo kompatibilno s 1.5 stupnjeva. Posljednje izvješće UN-a pokazuje da je svijet na putu da se do kraja stoljeća zagrije za tri stupnja Celzija.