NARAVNO da su se kritike na Mesićev govor u Jasenovcu mogle očekivati. Uostalom, njegov zadnji istup pod Kamenim cvijetom u funkciji šefa države možda je i namjerno provocirao dvije stvari. Da se dodatno ogoli "osmu ofenzivu" hrvatskog revizionizma i da se u tome razotkriju i neka ideološka savezništva koja su dosad izmicala oku šire javnosti.

No, ovako burna reagiranja ipak nadilaze neku uobičajenu, standardnu mjeru i ako je Mesić zbilja sve to isplanirao sa spomenutom namjerom, napravio je i bolji posao nego što je očekivao. U njegovoj mreži zakoprcali su se, naime, i oni kojima tamo odavno jeste mjesto, i oni za koje se mislilo da nije, ali su se onda sami otkrili reagirajući previše bekovski i previše na prvu loptu.

Pa koji bi predsjednik pri zdravoj pameti izjavio da je na čelu države u kojoj se obnovila avet fašizma?

Među ovima drugima je i premijer Sanader, čija kritika Mesićeva govora polazi od dviju klimavih teza. Da je Mesić nedopustivo govorio o povratku fašizma u Hrvatskoj, što je posljedica premijerovih neopranih ušiju ili ne znam čega. Jer Mesić je u Jasenovcu nekoliko puta izričito ponovio da to "neće proći", što je i logično, pa koji bi predsjednik pri zdravoj pameti izjavio da je na čelu države u kojoj se obnovila avet fašizma. Toliko ludi nisu bili ni Tuđman ili Franco.

Sljedeće u čemu se Sanader nepotrebno istrčao je tvrdnja da najnoviji istupi Vice Vukojevića jesu "glupi revizionizam", ali što da se radi i to je "dio demokracije". Osim toga, dodao je premijer, "jednako tako" su neprihvatljive i Mesićeve teze da komunistički zločini zastarijevaju, a da se zločini iz Domovinskog rata moraju procesuirati.

Ovo posljednje je vraški bitno. Ta tvrdnja - da Mesić amnestira komunističke zločine, a inzistira na hrvatskim zločinima 1991. - 1995.  doslovce je izvađena iz usta Ivana Zvonimira Čička. Baš njome Čičak je prije nekoliko tjedana otpočeo urlatorsku harangu protiv Mesića, a Sanader se sada odao da je suglasan s time pa očito i sa zaumnom ekshumacijskom kampanjom koju upravo vode Čičak i Banac.

Mesić nigdje u Jasenovcu nije rekao da komunističke zločine treba amnestirati

Još je gore što Sanader priznaje Vukojeviću "demokratsko pravo" na revizionizam, dok se, evo, Mesićevo pravo na anti-revizionizam dovodi u pitanje kao nešto krajnje sumnjivo. I usto mu se stavlja u usta čitav naviljak krivih citata. Jer Mesić nigdje u Jasenovcu nije rekao da komunističke zločine treba amnestirati, naprotiv više puta je rekao da ih osuđuje. Ali Sanader, eto, više vjeruje histeričnim plotunima iz Čičkove visokokalibarske verbalne artiljerije, nego njemu.

Ako je u nečemu Mesić pogriješio to je kada je rekao da zapovjedna odgovornost za partizanske zločine nije moguća, jer, veli, tada nije postojao pravni instrumentarij kojim bi se to sankcioniralo. Pa, nije, predsjedniče, postojao instrumentarij ni da se išta u Drugom svjetskom ratu okvalificira kao genocid (holokaust), nego je on izgrađen tek poslije rata. A ipak, nećemo valjda Auschwitz ili Dachau, pa na kraju krajeva i Jasenovac, tretirati kao nešto čega nije bilo.

Svi, pa i predsjednik, trebali bi pažljivo vagati svaku riječ kada ulaze u ovu temu, jer ovaj partizansko-ustaški rat koji nikako da završi opasno prijeti da postane doživotni mentalni zatvor za ovu zemlju. Ali, ako mu se i omakne poneka kriva, Mesić svakako spada u bolji dio ove priče, jer nitko jasnije od njega ne ukazuje na revizionističke ludorije koje sve više uzimaju maha.

Tito je zločinac ništa manje od Pavelića, a Mesić je njegov "bijesni" šegrt, koji, doduše, nije okrvavio ruke

One već idu dotle da se sa sve više strana tvrdi kako između fašizma i antifašizma nema baš nikakve razlike (Čičak, Banac), a ako je i ima ona je na štetu antifašizma (Vukojević). Dvojac Čičak-Banac svoje je dragocjene spoznaje objelodanio i na posebnoj konferenciji za tisak, gdje su iznijeli ove dvije teze. Lideri koji su krivi za komunističke ratne zločine, ratni su zločinci ništa manje od ustaških zločinaca (misli se na Tita), a lideri koji opravdavaju te zločine, otvaraju prostor za nove (to bi bio Mesić).

Sve je tu rečeno. Tito je zločinac ništa manje od Pavelića, a Mesić je njegov "bijesni" šegrt, koji, doduše, nije okrvavio ruke (zato jeste njegov otac), ali je i sam neka vrsta zločinca u pokušaju. Ovakve bedastoće još nije izgovorio ni Vice Vukojević, iako mu se, rekosmo, po glavi motaju i gore stvari, sudeći po onoj da je Jasenovac bio zapravo logor kojim su upravljali Židovi. Ali Čičku i Bancu nije bilo ni na kraj pameti da se na to osvrnu, kamoli da beknu i jednu jedinu riječ osude ili barem ograde.

Pri tome su, prešutno amnestirajući Vukojevića, pokazali da uopće i ne razumiju na što cilja ovaj pomahnitali svat. Pa, nisu, pobogu, Vukojević i slični kivni na Tita zbog partizanskih zločina, to je bar jasno. Oni su kivni na njega zato što je srušio NDH pa neka naš ljudskopravaški dvojac razmisli u kakvom se to društvu našao. Doduše, možda to njima polako i putuje prema glavi, jer su na toj svojoj tiskovnoj konferenciji podvukli da oni nisu "nostalgičari NDH".

Dobro, nisu. Oni su advokati nostalgičara NDH. Kraj priče!

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Miroslav Kiš/Cropix