NEGDJE u Nizozemskoj postoje muškarci koji su, ni ne znajući, postali očevi desecima djece zahvaljujući doniranju sperme. Najmanje jedan muškarac ima čak 125 djece, izvještava The New York Times.

To su uznemirujući nalazi nacionalnog registra koji prati broj donora sperme u Nizozemskoj. Preliminarni podaci iz registra, objavljeni ovaj tjedan, identificirali su 85 tzv. masovnih donora, muškarce kojima se može pratiti porijeklo više od 25 djece.

Podaci su otkrili da djeca začeta umjetnom oplodnjom mogu imati puno više polubraće i polusestara nego što je nizozemska vlada ranije pretpostavljala, što je izazvalo zabrinutost zbog mogućih rodbinskih veza i rizika od genetskih poremećaja kad ta djeca jednog dana krenu tražiti partnere i osnivati obitelji.

Ministar: Duboko žalim zbog ovih ekscesa

U pismu prekjučer dostavljenom nizozemskom parlamentu, ministar za mlade, prevenciju i sport Vincent Karremans napisao je da su slaba kontrola i loša evidencija u klinikama za plodnost doveli do slučajeva masovnog doniranja, što je ponekad rezultiralo s više od 25 djece po donoru, bez znanja samog donora.

Novi zakon koji je stupio na snagu 1. travnja zahtijeva detaljnije praćenje načina na koji se koriste donacije sperme. "Duboko žalim što su ovi ekscesi otkriveni", rekao je Karremans, izrazivši podršku roditeljima koji su bili klijenti tih klinika i čija djeca sada možda imaju desetke polubraće i polusestara.

Od 2018. godine nizozemski zakon ograničava broj djece po donoru na 12. Prije toga, svaki donor je legalno mogao imati do 25 djece putem postupka umjetne oplodnje. Podaci iz registra pokazuju da je između 2004. i 2018. godine zabilježeno gotovo 24.000 slučajeva korištenja donirane sperme za in vitro oplodnju, to je razdoblje za koje klinike imaju dokumentirane podatke.

"To je potpuni kaos"

Iako Nizozemska još od 1992. ima smjernice za vođenje evidencije o donorima, one se dugo nisu strogo provodile, navodi Donorkind, volonterska organizacija koja podržava obitelji koje su koristile donaciju sperme. "Za djecu začetu donacijom to je potpuni kaos", rekla je Inge Poorthuis, članica uprave Donorkinda, u telefonskom razgovoru.

Organizacija prima pozive uznemirenih majki, ali i samih donora, koji su šokirani mogućnošću da su nesvjesno postali očevi desecima djece, kaže Poorthuis. Jučer je Donorkind uputio pismo nizozemskom parlamentu, tražeći da vlada objavi točan broj osoba pogođenih masovnim donacijama. Također su pozvali vlasti da razmotre uvođenje regulative za uvoz donirane sperme u Nizozemsku.

Industrija doniranja sperme postala je globalno unosan posao od 1978., kad je rođeno prvo dijete putem in vitro oplodnje, ali regulacija sektora i dalje je vrlo slaba. Iako neke zemlje, uključujući Nizozemsku, ograničavaju broj djece po donoru, ne postoje međunarodni standardi, iako se sperma izvozi preko granica.

"Ne odnose se pažljivo prema stvaranju života"

Pravila se jako razlikuju. Dok većina nizozemskih donora za pojedinu donaciju prima skromnu naknadu, često manju od 100 dolara, klinike od budućih roditelja traže tisuće dolara. Donorkind razmatra i pokretanje pravnih koraka protiv privatnih klinika za plodnost, tražeći strožu regulaciju.

Industrija je posljednjih godina pod sve većim nadzorom, osobito nakon dvaju velikih skandala u Nizozemskoj u kojima su muškarci namjerno postali očevi stotinama djece. (Priča o Jonathanu Jacobu Meijeru, koji je postao otac više od 500 djece diljem svijeta, završila je i u Netflixovoj seriji.)

Poorthuis smatra da industrija previše naglaska stavlja na profit. "Ne odnose se pažljivo prema stvaranju života", rekla je. Novi registar otkrio je da klinike nisu poštovale postojeće smjernice. Namjerno su koristile istog donora za više majki ili dijelile spermu među više klinika bez odgovarajuće provjere, navodi se u priopćenju Nizozemskog društva za ginekologiju i porodništvo.

"Nismo postupili ispravno"

U nekim su slučajevima donori istodobno donirali u više klinika, a da klinike to međusobno nisu znale, djelomično i zbog strogih zakona o privatnosti u zemlji. Neke su majke same tražile da isti donor bude otac sve njihove djece, a klinike nisu pratile koliko je djece već začeto spermom tog donora, pa su oni premašili zakonske limite.

"Želimo se ispričati u ime struke", rekla je Marieke Schoonenberg, predsjednica Društva, za nizozemski medij NOS. "Nismo postupili ispravno", priznala je. Novi zakon, nazvan Zakon o podacima o donorima umjetne oplodnje, dodjeljuje kodove svim donorima i majkama kako bi se pratilo gdje i kako se koristi donirana sperma.

Klinike i liječnici koji prekrše pravila mogu biti sankcionirani putem građanskog suda, rekao je glasnogovornik ministra Karremansa Tim Bennebroek. Nova pravila se ne odnose na uvoznu spermu. "Na razini Europske unije za to još nema potpore", rekao je Bennebroek.