NOVI iranski dron s mlaznim pogonom i smanjenom radarskom vidljivošću, Hadid 110, postiže brzinu veću od 480 km/h i konstruiran je za probijanje američke protuzračne obrane. Iranska revolucionarna garda (IRGC) objavila je da je letjelica u protekla dva tjedna prvi put upotrijebljena u napadima na američke baze i ratne brodove u regiji.

Riječ je o naprednoj verziji standardnog modela, oružja koje je prvi put prikazano Aliju Hameneiju prošle godine, prije nego što je tadašnji ajatolah poginuo u početnim fazama rata, a detalje o njemu objavio je The Telegraph.

Tehničke karakteristike

Glavne prednosti novog Hadida 110 su brzina i smanjena uočljivost. Za razliku od većine iranskih jurišnih dronova s propelerskim pogonom, ovaj model koristi turbomlazni motor. Iranski izvori navode da mu on omogućuje postizanje brzine od 508 km/h, što ga čini najbržim poznatim iranskim dronom.

Lansira se pomoću raketnog potisnika na kruto gorivo koji mu daje početno ubrzanje i visinu, nakon čega se aktivira mlazni motor. Takav sustav omogućuje brzo slanje u misiju izravno s terena.

Velika brzina ključna je prednost na bojištu. Sustavi protuzračne obrane funkcioniraju tako da otkriju prijetnju, prate je i na vrijeme ispale projektil presretač. Što je meta brža, to je manje vremena za reakciju. Hadid 110 dizajniran je upravo da maksimalno skrati taj interval i pogodi cilj prije nego što obrambeni sustavi stignu djelovati.

Oružje kratkog dometa

Oblik letjelice prilagođen je smanjenju radarskog odraza. Iranski stručnjaci opisuju trup kao konstrukciju bez vidljivih spojeva i vijaka. Usisnik zraka u obliku slova S, smješten na vrhu trupa, skriva lopatice motora od radara, a vanjska oplata premazana je materijalom koji upija radarske valove.

Hadid 110 nosi bojnu glavu od 30 kilograma, ima domet od oko 350 kilometara i u zraku može provesti otprilike sat vremena. To je dovoljno za uništavanje ciljeva u blizini iranske obale, ali se ne smatra strateškim oružjem dugog dometa.

Iran tvrdi da je dron u potpunosti razvijen i proizveden domaćim kapacitetima. Iako Teheran u ovom sukobu ima potporu Kine i Rusije, ta je tvrdnja važna za unutarnju percepciju iranske moći.

Odnosi snaga

Zbog višegodišnjih sankcija Teheran je odsječen od napredne zapadne avioelektronike, motora i materijala nužnih za moderno zrakoplovstvo. Posljedično, iranska flota aviona s posadom sastoji se od zastarjelih američkih i ruskih modela koje teško održavaju.

Razvoj novog oružja ključan je i za odnose snaga unutar iranskih oružanih struktura. Balističke projektile i dronove ne kontrolira regularna vojska, već Revolucionarna garda i njezine zračne snage. Svaki napredak u tom arsenalu jača dominaciju Garde nad konvencionalnom vojskom, a njezinim zapovjednicima daje presudan utjecaj na odluke o ratu i miru. Rat je taj proces dodatno ubrzao.

Nakon smrti vrhovnog vođe, njegov nasljednik Mojtaba Hamenei još se nije pojavio u javnosti, pa je stvarna vlast prešla u ruke zapovjednika koji upravljaju raketnim sustavima i dronovima. Predstavljanje novog oružja usred rata stoga nije samo demonstracija vojne snage, već i jasna poruka o namjerama IRGC-a.