HRVATSKA je u odgovorima na Upitnik Europske komisije, u poglavlju o Političkim kriterijima, vrlo podrobno opisale sve segmente svoje suradnje s Haškim sudom (ICTY) posebno mjere koje je poduzela na rješavanju "slučaja Gotovina".

Pitanja iz Upitnika podijeljena su na ona o općoj organizaciji suradnje s ICTY-em na političkoj i operativnoj razini; o bjeguncima, posebno o koracima poduzetim za izvršenje optužnice protiv generala Ante Gotovine; o optužnicama protiv državljana RH, o predaji dokumenata i domaćim suđenjima za ratne zločine.

U odgovorima o organizaciji suradnje navode se politički akti na kojima se ona zasniva, koji potvrđuju "opredijeljenost za punu suradnju s Haškim sudom...i njegov primat u pravnom sustavu RH".

Opisuje se i organizacija suradnje s Vladinim Uredom za suradnju s ICTY-em kao središnjima operativnima tijelom koje je u stalnom radnom kontaktu s uredom ICTY-a u Zagrebu.

U odgovoru o postupcima na pronalaženju i uhićenju bjegunaca opisuje se uhićenje i izručenja Ivice Rajića u lipnju ove godine kao "primjer visoko profesionalnog rada hrvatske policije".

Glede optužnice protiv Gotovine, navodi se da je Vlada zbog upućivanja optužnice na izvršenje u srpnju 2001. tražila glasanje o povjerenju u Saboru te se u 18 točaka navode poduzete mjere.

To se mjere kreću od lociranja optuženika prije formalnog naloga ICTY-a, raspisivanja tjeralice, provjeravanja informacija o pojavljivanju, prikupljanja obavijesti o pomagačima do tajnog nadzor telefonskih linija kojima se Gotovina služio i nadzora bliskih osoba (koji i danas traje).

Spominje se i kontinuirani kontakt sa stranim policijskim i obavještajnim službama koji do sada nije dao rezultate, osim saznanja da bjegunac održava vezu s obitelji preko jednog stranca.

Jednako bezuspješno pokazalo se i jačanje kontakata sa službenim tijelima BiH i veća kontrola granice, postavljanje zasjeda, provjera informacija iz diplomatskog zbora da je viđen u Zagrebu i raspisivanje novčane nagrade od 350.000 kuna.

"Potragu i uhićenje optuženog nastoje permanentno otežati krugovi njegovih političkih i drugih simpatizera, koji plasiraju i dezinformacije o pojavljivanju Gotovine u RH i BiH", kaže se.

"Suprotno izjavama Carle del Ponte, nadležna tijela RH nisu nikada do sada od Tužiteljstva ili ICTY-a dobila korisnu ili upotrebljivu informaciju o kretanju i boravku Gotovine", ističe se u odgovoru.

Glede intervjua Gotovine u Nacionalu, navodi se da se prema izjavi autora Ive Pukanića pretpostavlja da je Gotovina u jednoj od zemalja EU, te da se u tom kontekstu još poduzimaju mjere s ciljem utvrđivanja njegovog boravka i uhićenja.

U zaključku se ponavlja da se general, prema svim raspoloživim indicijama, već dulje vrijeme ne nalazi na teritoriju RH, te da je Vlada i dalje odlučna poduzimati sve raspoložive mjere u cilju otkrivanja njegovog boravišta u zemlji ili inozemstvu, s ciljem što skorijeg uhićenja i izručenja ICTY-u, na čemu surađuje s drugim zemljama. Del Ponte je 6. listopada primila na znanje te argumente i rekla da slučaj treba rješiti "zajedničkim naporima", dodaje se. Podaci o optužnicama za tri hrvatska državljana iz RH i 21 iz BiH u odgovorima su izneseni tabelarno, a na pitanje o spremnosti za izvršenje novih optužnica kaže se da "Vlada potvrđuje čvrstu političku volju da se svaka buduća optužnica promptno izvrši".

U poglavlju o optužnicama objašnjeni su i razlozi koji su doveli do kašnjenja u dostavi optužnice pokojnom generalu Janku Bobetku.

Glede dostave dokumenata i ispunjenja drugih zahtjeva za pomoć navodi se da je od 1997. do 18. rujna 2003. primljeno 528 zahtjeva za pomoć Tužiteljstva od kojih je u cijelosti ispunjeno 510, djelomice 14, a četiri najnovija su upućene nadležnim tijelima, što govori o "nesumnjivoj političkoj volji za suradnju i impozantnom radu djelatnika hrvatskih institucija".

Također su dani odgovori o domaćim suđenjima za ratne zločine u kojima stoji da su od 1991. do srpnja 2003. u RH pokrenuti kazneni postupci za 3.181 osobu, od kojih je je 1.373 optuženo a pravomoćno osuđeno 595 osoba, te oslobođeno 230 osoba. Za većinu od 548 pravomoćno osuđenih osoba, presude su izrečene u odsutnosti.

U tom kontekstu potvrđuje se stručna i organizacijska spremnost hrvatskog pravosuđa da procesuira ratne zločine te prihvati dokaze i drugi popratni materijal ICTY-a za domaća suđenja, kao i potpun i transparentan međunarodni monitoring za ta suđenja.