NOVA je karta otkrila krajolik ispod antarktičkog leda u dosad neviđenim detaljima, što bi, prema znanstvenicima, moglo značajno poboljšati razumijevanje tog kontinenta. Istraživači su koristili satelitske podatke i fiziku kretanja ledenjaka kako bi otkrili kako bi Antarktika mogla izgledati ispod debelog ledenog pokrova, piše BBC.

Digitalna slika umjesto zrnate kamere

Zahvaljujući satelitima, znanstvenici dobro razumiju ledenu površinu Antarktike, no ono što se nalazi ispod nje uglavnom je ostalo misterij. Zapravo, više se zna o površini nekih planeta u Sunčevom sustavu nego o većem dijelu antarktičke topografije ispod ledenog pokrova. Istraživači sada vjeruju da imaju najcjelovitiju i najdetaljniju kartu podloge ispod ledenog pokrova ikad izrađenu.

"To je kao da ste prije imali zrnatu filmsku kameru s pikselima, a sada imate digitalnu sliku s s jasnim zumiranjem onoga što se stvarno događa", izjavila je za BBC News glavna autorica studije dr. Helen Ockenden, istraživačica sa Sveučilišta Grenoble-Alpes.

Njezin kolega, profesor Robert Bingham, glaciolog sa Sveučilišta u Edinburghu i suautor studije, podijelio je svoje oduševljenje: "Jednostavno sam toliko uzbuđen što to gledam i što vidim cijelo dno Antarktike odjednom. Mislim da je to nevjerojatno."

Popunjavanje praznina u podacima

Tradicionalna mjerenja s tla ili iz zraka koristila su radar za promatranje ispod leda, koji je na nekim mjestima debeo i do 4,8 kilometara. Međutim, mjerenja su se radila duž pojedinačnih trasa koje su mogle biti udaljene desecima kilometara, zbog čega su znanstvenici morali pretpostavljati što je između.

"Kad biste zamislili da su Škotsko visočje ili Europske Alpe prekrivene ledom i da je jedini način da razumijete njihov oblik povremeni letovi udaljeni nekoliko kilometara, ne biste nikako vidjeli sve te oštre planine i doline za koje znamo da postoje", objasnio je Bingham.

Stoga su istraživači uveli novi pristup, kombinirajući podatke o površini leda dobivene sa satelita sa svojim razumijevanjem fizike kretanja leda. "To je pomalo kao da se kajakom spuštate niz rijeku, a ispod vode su stijene; ponekad se na površini stvaraju vrtlozi koji vam mogu reći o stijenama pod vodom", pojasnila je Ockenden. 

Otkriveni deseci tisuća novih oblika

Iako se i prije znalo za glavne antarktičke planinske lance, novi je pristup otkrio desetke tisuća dosad neotkrivenih brežuljaka i grebena, a karte nekih skrivenih planinskih lanaca jasnije su nego ikad prije.

"Mislim da je jednostavno super zanimljivo gledati sve te nove krajolike i vidjeti što se tamo nalazi", rekla je Ockenden. "To je kao kad prvi put vidite kartu topografije Marsa i kažete si: 'vau, ovo je tako zanimljivo, ovo malo sliči Škotskoj' ili 'ovo ne sliči ničemu što sam ikad vidio'."

Jedno od intrigantnih otkrića je duboki kanal usječen u antarktičko tlo na području zvanom Podledeni bazen Maud. Kanal je prosječno dubok 50 metara, širok 6 kilometara i proteže se na gotovo 400 kilometara.

Značaj za klimatske modele

Iako nova karta nije potpuno precizna jer se oslanja na pretpostavke o točnom kretanju leda, istraživači vjeruju da bi novi detalji mogli rasvijetliti kako će Antarktika reagirati na klimatske promjene. Drugi znanstvenici slažu se da su ove karte, u kombinaciji s daljnjim istraživanjima veliki napredak.

"Ovo je zaista koristan proizvod", rekao je dr. Peter Fretwell, znanstvenik iz Britanskog antarktičkog istraživanja koji nije bio uključen u studiju. "Daje nam priliku da popunimo praznine između tih istraživanja", dodao je.

Detaljnije razumijevanje svih grebena, brežuljaka, planina i kanala moglo bi poboljšati računalne modele o tome kako bi se Antarktika mogla mijenjati u budućnosti. Oblici terena ispod leda u konačnici određuju koliko se brzo ledenjaci kreću i povlače u klimi koja se zagrijava.

To je važno jer se buduća brzina otapanja na Antarktici smatra jednom od najvećih nepoznanica u klimatologiji. "[Ova studija] nam daje bolju sliku o tome što će se dogoditi u budućnosti i koliko će brzo led na Antarktici pridonijeti globalnom porastu razine mora", složio se Fretwell.

Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Science.