POSLOVNI toranj Zagrepčanka već je pola stoljeća jedan od najvidljivijih simbola Zagreba. Jedan od najpoznatijih zagrebačkih nebodera i gradskih vertikala otvoren je 1976. godine nakon šestogodišnje izgradnje na adresi Savska cesta 41, na križanju s tadašnjom Ulicom proleterskih brigada, čiji je aktualni naziv Ulica grada Vukovara.

Bila je to najsuvremenija poslovna zgrada u tadašnjoj Jugoslaviji. Prvih četrdeset godina Zagrepčanka je bila najviša građevina u Zagrebu, dok je 2006. nije nadvisio Eurotower, čija je visina 97 metara. Zagrepčanka se proteže na 94,6 metra visine, ima 26 katova, prizemlje i podzemne garaže. Radio-antena na njezinom krovu na visini je od 109 metara.

Galerija

Zagrepčanka je izgrađena prema nacrtima arhitekata Slavka Jelineka i Berislava Vinkovića u razdoblju od 1970. do 1976. godine. Izgradile su je poduzeća Vranica iz Sarajeva i Monter iz Zagreba. Započela je radom 23. prosinca 1976. godine.

U doba kada se Zagrepčanka gradila, te nekoliko godina nakon toga, Zagrepčani su je nazivali Vranica, dok se potom udomaćilo ime Zagrepčanka.

Tri dijela, bijeli mramor i zeleno staklo

Cijeli kompleks Zagrepčanke sastoji se od tri dijela: najviši je središnji dio od 26 katova, zapadni dio ima 21 kat, dok je istočni visok 19 katova. Fasada je napravljena u bijelom mramoru i zelenom reflektirajućem staklu. Površina nebodera iznosi oko 50 000 kvadratnih metara.

Arhitekti Slavko Jelinek i Berislav Vinković za ovaj su se projekt inspirirali neboderom Thyssenhaus, sagrađenim u njemačkom gradu Düsseldorfu, koji je sjedište metalurške grupacije ThyssenKrupp.

Arhitekt Slavko Jelinek autor je brojnih stambenih i poslovnih zgrada u Zagrebu. Njegovi projekti su zgrade u Trpimirovoj ulici, tornjevi u Zapruđu i u Veslačkoj ulici, zgrada na uglu Maksimirske i Harambašićeve ulice i brojne druge prepoznatljive građevine. Uređivao je i interijere poslovnih zgrada. Vodio je projektni biro AGI-46 smješten u Zagrebu i Karlovcu.

Berislav Vinković autor je brojnih stambenih objekata, poput nebodera u Trnskom i Zapruđu te u novozagrebačkim naseljima Trnsko i Zapruđe. Projektirao je stambenu zgradu u Zorkovačkoj ulici. Radio je na projektima hotela "Sport" (današnja Panorama) na Trešnjevci, kompleksu Chromos, stambenim zgradama Sjenjak u Osijeku i hotelu u njemačkom gradu Oberstdorfu.

U biografijama arhitekata Jelineka i Vinkovića stoji kako im je Zagrepčanka najznačajnije djelo u karijeri.

"Prijelazno razdoblje" u arhitekturi

Povjesničarka umjetnosti Ana-Marija Senfner s Odsjeka za povijest umjetnosti zagrebačkog Filozofskog fakulteta za Index naglašava urbanističku važnost tog projekta.

"Poslovni toranj Zagrepčanka predstavlja upečatljiv primjer arhitekture poslovnih tornjeva iz razdoblja socijalizma. Građen sedamdesetih godina 20. stoljeća, kao jedan od prvih poslovnih nebodera, nosi u sebi odlike 'prijelaznog razdoblja' u arhitekturi koje se ogleda u odabiru novih materijala te razlistanom tlocrtu kojim se postiže dinamičnost cijele arhitektonske kompozicije. U kontekstu grada, poslovni toranj čini prepoznatljivu vertikalu i dio je vizure Zagreba. U Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske toranj ima status zaštićenog kulturnog dobra", kaže Ana-Marija Senfner.

Stručnjaci se slažu kako je Zagrepčanka ostavila upečatljiv trag u zagrebačkoj arhitekturi prošlog stoljeća, što se vidi i u uvrštavanju u jednu od "pet najskladnijih zgrada Zagreba 20. stoljeća" od strane povjesničara umjetnosti Radovana Ivančevića.

39 tvrtki i oko 2500 zaposlenih

U novootvorenom poslovnom tornju smjestilo se 39 tvrtki i organizacija iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine s oko 2500 zaposlenih. Ured u Zagrepčanki imali su Petrochem, INA, Croatia, Jadranbrod, Monter, službe izvršnog vijeća Sabora, tadašnje Vlade RH, te Ljubljanska banka, koja je bila smještena u aneksu poslovnog tornja.

Nekoliko godina nakon završetka izgradnje sa Zagrepčanke su počele otpadati mramorne ploče, pa su još osamdesetih godina postavljeni drveni tuneli kako bi se u zgradu moglo ulaziti bez opasnosti. Stručno objašnjenje glasilo je kako su postavljene ploče pretanke i neodgovarajuće za vremenske prilike. Popravak je započeo nakon 2000. godine.

Murtić i Goldoni u predvorju

Interijer Zagrepčanke uredili su poznati umjetnici. Na materijalu se nije štedjelo.

"Posebna pažnja posvećena je uređenju interijera poslovnog tornja i aneksa. Kao i na vanjskom plaštu građevine, za opremanje unutarnjeg prostora također je korišten mramor. U poslovnom tornju i aneksu, prema zamisli arhitekata, duž katova zidovi i podovi obloženi su mramorom crvenkaste boje iz Sopoćana. Za popločavanje ulaznog trijema ispred poslovnog tornja korišten je mramor bijele boje iz Studenice te kod aneksa spomenuti mramor crvenkaste boje.

Najreprezentativniji dijelovi u smislu izvedenih umjetničkih radova odnose se na prizemlje poslovnog tornja, odnosno predvorja, prostor snack-bara i turističke agencije te prizemlje aneksa", objašnjava povjesničarka umjetnosti Ana-Marija Senfner i dodaje: "Za navedene su dijelove Jelinek i Vinković projektirali funkcionalnu opremu i birali namještaj, a značajan pečat u oblikovanju interijera dali su svojim umjetničkim djelima Edo Murtić i Raoul Goldoni."

U predvorju poslovnog tornja na istočnom i zapadnom ulazu izvedeni su reljefni radovi na zidu i recepcijskim pultovima, za koje se pretpostavlja kako su djela Slavka Jelineka. Za sedam slika manjih dimenzija na zidu u snack-baru u prizemlju poslovnog tornja pretpostavlja se da su radovi Ede Murtića. U aneksu gdje je bila smještena Ljubljanska banka, Raoul Goldoni izradio je reljefe na mramornom zidu.

"Goldoni je autor i slobodnostojeće skulpture Torzo smještene na samom ulazu u središnji hol poslovnice. Prema sačuvanim skicama Goldoni je također radio na uređivanju interijera i oblikovanju staklene stijene u predvorju poslovnice. Prostor poslovnice Ljubljanske banke umjetnički je obogatio i Edo Murtić, koji je napravio tapiseriju smještenu na južnom zidu prizemlja", napominje Ana-Marija Senfner.

Simbol grada izvan stare jezgre

Sociološka studija "Karakteristični elementi fizionomije Zagreba i problemi gradskog značaja", provedena 1979. godine, pokazuje kako su Zagrepčani doživljavali novu zgradu. Istraživanje je pokazalo da je neboder Zagrepčanka jedan od simbola grada izvan stare gradske jezgre.

Na YouTube se može pronaći i zanimljiv video o "misteriji Zagrepčanke".

Nakon uništenja Vjesnika, izgrađenog nekoliko godina ranije od Zagrepčanke, polustoljetna Zagrepčanka ostaje "svjetionik" zapadnog dijela Zagreba.