DOK TANKERI gore u Perzijskom zaljevu, rat se širi regijom, a cijena nafte pleše oko 100 dolara po barelu, sve je jasnije da je Bliski istok gurnut u opasan kaos koji je počeo američko-izraelskim napadom na Iran. Kaos je to koji razotkriva američku nekompetentnost u sukobu.

Iran širi napade 

Iran je tijekom noći izveo nove napade na ciljeve u Iraku, Bahreinu i Omanu, što je izazvalo požare na više energetskih postrojenja i luka u regiji. Talijanska vojna baza u iračkom gradu Erbilu pogođena je projektilom tijekom noći, a danas je u Hormuškom tjesnacu projektilom pogođen njemački kontejnerski brod.

Neidentificirani dron sinoć je oštetio luksuzni neboder u Dubaiju, u području Creek Harbour. Iako nije poznato odakle je lansiran ni tko stoji iza napada, činjenica da je grad, koji je godinama simbol bogatstva i luksuza, među metama još od početka sukoba dovoljno govori o razini nereda u koji rat gura regiju.

Iran udara na svjetsku ekonomiju

Svi ti napadi sugeriraju da Iran pokušava izazvati dugotrajan gospodarski šok u regiji. Ta strategija zasad funkcionira, budući da cijene nafte nastavljaju rasti. Brent nafta jutros se kretala oko 100 dolara po barelu.

Razmjeri krize vide se i u tome što su velike zemlje počele puštati rekordne količine nafte iz strateških rezervi kako bi pokušale stabilizirati tržište.

Za Trumpa je stvar gotova, samo što to nitko nije rekao Iranu

I dok je Iran potpuno iznenadio SAD, američki predsjednik Donald Trump govori da je Amerika pobijedila Iran. Ironično, američki tanker zapaljen je nedugo nakon te Trumpove izjave, što sugerira da u Teheranu očito nitko nije dobio poruku da je rat već završio.

Treba reći da Trump i dalje daje kontradiktorne izjave, pa je tako nakon tvrdnje o pobjedi napominjao i da američke snage neće otići dok posao ne bude u potpunosti dovršen.

No u stvarnosti, nestabilnost koju je Iran izazvao pokazuje da Washington ne uspijeva zaštititi brodove u regiji ni ključne pomorske rute, a time ni spriječiti potrese na globalnom energetskom tržištu i širu destabilizaciju svjetske ekonomije.

Desetljeća pripreme za asimetričan rat

Ono što je sada sve očitije jest da Sjedinjene Države, unatoč golemoj vojnoj nadmoći, teško mogu slomiti Iran. Teheran se za ovakav sukob pripremao desetljećima, razvijajući strategiju asimetričnog rata koja cilja upravo na globalnu ekonomiju i pomorske rute.

Stvari je sažeo iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi, koji je još 1. ožujka na X-u pisao kako je Iran imao dva desetljeća da proučava poraze američke vojske.

"Bombardiranja u našem glavnom gradu nemaju utjecaja na našu sposobnost vođenja rata. Decentralizirana mozaična obrana omogućuje nam da odlučimo kada će, i kako, rat završiti", napisao je.

Američka politika nije shvatila kako Iran funkcionira

Kako upozoravaju analitičari u njujorškom sigurnosnom think tanku The Soufan Center, iranska asimetrična strategija ovisi o iscrpljivanju američkih i izraelskih obrambenih resursa, što je pristup koji za cilj ima ekonomski iskrvariti SAD i Izrael. Navodi se i da princip "mozaične obrane" nastoji osigurati kontinuitet djelovanja čak i ako protivnik pokuša obezglaviti zapovjedni vrh.

Fokus na ubojstvo ajatolaha Alija Hameneija otkriva da Washington nije u potpunosti razumio kako funkcionira iranski sustav.

Iran zadaje vojne udarce

Iako SAD i Izrael u napadima koriste iznimno precizno oružje te su uništili velik dio iranskih vojnih kapaciteta, Iran i dalje uspijeva zadavati snažne udarce projektilima i dronovima diljem regije.

Iran, čiji je vojni proračun manji od BDP-a Vermonta, godinama je gradio svoje arsenale raketa i dronova, piše Bloomberg. Sjedište Pete flote američke mornarice u Bahreinu pogođeno je s više balističkih projektila i dronova Shahed. Istodobno je uništen radar za rano upozoravanje, a pogođen je i radar sustava THAAD, najnaprednijeg mobilnog proturaketnog sustava u američkom arsenalu.

Čini se da SAD-u ne paše ova vrsta ratovanja...

U analizi se napominje kako bi se napadi sa Shahedima mogli nastaviti unedogled, jer to oružje ne zahtijeva puno lansirne infrastrukture i može se lakše proizvesti od složenih balističkih projektila.

Stručnjaci naglašavaju da je američka vojska uspjela oboriti većinu iranskih dronova, ali analitičari napominju i kako su za njihovo rušenje korišteni puno skuplji projektili. The Hill piše kako za borbu protiv dronova Shahed 136, jeftinog oružja čija proizvodnja košta 20.000 dolara, američke oružane snage koriste i skupe presretače Patriot i THAAD čija izgradnja traje godinama i košta milijune dolara.

Očito je da svijet  u 2026. svjedoči širenju novog oblika ratovanja, a američko inzistiranje na skupim i tehnološki sofisticiranim sustavima sve se češće pokazuje nepraktičnim protiv masovne uporabe jeftinih dronova.

Čini se da Iran igra i na rat iscrpljivanja zaliha. Behnam Ben Taleblu, analitičar Zaklade za obranu demokracija (FDD) sa sjedištem u Washingtonu, govori za Euractiv da Iran kupuje vrijeme i štedi svoje projektile time što ne ispaljuje velike količine i jer žele da drugi koriste više presretača i iscrpe svoje zalihe.

Malo što jasnije govori o nepripremljenosti operacije od činjenice da su Amerikanci zbog toga tražili pomoć Ukrajine, zbog njenog iskustva u obrani od tih dronova koje koristi Rusija.

Kelly Grieco, viša suradnica u Stimson Centru, rekla je za Financial Times da je "Ukrajina bila u prvim redovima razvoja jeftinijih rješenja", ali da SAD nisu uložile dovoljno resursa kako bi se ta rješenja doista provela u velikim razmjerima.

SAD u složenoj situaciji

Američki obavještajni podaci ukazuju na to da je iransko vodstvo još uvijek uglavnom netaknuto i da nije u opasnosti od kolapsa u skorije vrijeme, nakon gotovo dva tjedna neumoljivog američkog i izraelskog bombardiranja, rekla su Reutersu tri izvora.

SAD se tako u Iranu našao u vrlo složenoj situaciji, što dodatno komplicira ionako nejasan cilj operacije i pojačava kritike u javnosti. Ono što smo prije dva dana nazvali fijaskom, sada, uz sva recentna zbivanja koja svjedoče o američkoj nesposobnosti, izgleda još gore od fijaska. Pogotovo uz činjenicu da američke operacije već sada koštaju između 890 milijuna i gotovo milijardu dolara dnevno.

Teško je pronaći izlaz

Financial Times piše kako rat koji je Trump započeo nema dobar završetak jer nema naznaka da će se režim predati. Uz to, Iranci koji su ranije masovno prosvjedovali protiv režima sada ne izlaze na ulice, zabrinuti za vlastitu sigurnost.

Analitičari upozoravaju da je nakon početka ovakvog sukoba teško pronaći jednostavan izlaz. Wall Street Journal u analizi o mogućim posljedicama sukoba donosi kako Trump sada pokazuje znakove da želi smiriti sukob, ali i da brzo povlačenje može ostaviti dugoročne posljedice za globalnu sigurnost i energetsku stabilnost.

U analizi se napominje i kako Iran dopušta svojim partnerima, uključujući Kinu, da iz Perzijskog zaljeva izvoze naftu, dok drugim državama to onemogućuje. Time je Teheran pokazao da može blokirati Hormuški tjesnac i time stekao snažnu geopolitičku polugu. To bi u budućnosti moglo natjerati zaljevske države da ublaže odnose s Iranom.

Amerika je zarobljena između dva ishoda

Analitičari smatraju da je Iran izgubio velik dio vojne moći, ali ne i sve kapacitete, te bi, ako režim ostane na vlasti, mogao ponovno pokušati ojačati vojsku. Loša vijest je da bi Iran mogao ostati u poziciji da proizvede nuklearno oružje.

"Zarobljeni smo između dva ishoda, a svaki je gori od drugoga", rekao je Mahdi Ghuloom iz think tanka ORF Middle East u Bahreinu. "Jedan je da režim ostane na vlasti, a drugi da u Iranu nastane vakuum moći. Politika Trumpove administracije na Bliskom istoku nije bila do kraja promišljena, odluka o ovom ratu donesena je na brzinu, a njezine posljedice su pogrešno procijenjene", rekao je.