NEDJELJNI parlamentarni izbori u Švedskoj završili su u skladu s trendovima kojima je europska politička scena izložena posljednjih godina. Stranke centra, ponajprije lijevog centra trese kriza, dok radikalna desnica bilježi rekordnu podršku glasača.

Velika većina građana ipak ne podržava snažan zaokret udesno

Međutim, rezultati ovih izbora pokazali su kako velika većina građana ipak ne podržava snažan zaokret udesno koji se očekivao, niti populistička, nacionalistička i antiimigrantska politika odgovaraju volji švedskih birača. Nema medijskog izvještaja ili prognoze švedskih izbora u čijem središtu nisu bili radikalno desni Švedski demokrati.

Neke su ih ankete gurale čak i na prvo mjesto po broju glasova, no završili su tek treći. S osvojenih 17,5 posto glasova svakako ih se neće moći ignorirati, ali ostanu li svi akteri pri svojim predizbornim obećanjima, ekstremna desnica neće davati ton i ritam švedskoj politici u sljedeće četiri godine.

Nijedna od ostalih sedam parlamentarnih stranaka, naime, ne želi koalirati sa Švedskim demokratima.

Skandinavska verzija njemačkog ekstremno desnog originala zalaže se za izgon gotovo svih stranaca

Izjašnjavanje švedskih građana imao sam priliku pratiti iz „prvog reda gledališta“. Nedjelju sam proveo u biračkom odboru izbornog okruga Dälderna pomažući biračima oko glasačke procedure, a potom smo do sitnih sati brojali glasove za parlamentarne, regionalne i lokalne zastupnike. Otprilike oko podneva na biralištu se stvorio dugačak red, što je s obzirom na izlaznost od 87,1% bilo sasvim očekivano.

I dok su birači strpljivo čekali, gledao sam njihova lica i pitao se koliko će njih u omotnicu ubaciti listić stranaka poput Alternative za Švedsku. Skandinavska verzija njemačkog ekstremno desnog originala zalaže se, među ostalim, za izgon gotovo svih stranaca. Bilo mi je drago vidjeti da su među 1350 birača dobili tek nekoliko glasova.

Pobjeda lijevog centra

Izborni rezultati zasad ukazuju na matematičku pobjedu stranaka lijevog centra, Socijaldemokrata, Zelenih i Ljevice (reformirani komunisti), okupljenih oko aktualnog premijera Stefana Löfvena, koje su osvojile 40,7% glasova.

Iako su ostvarili najslabiji rezultat od 1917. godine, Socijaldemokrati su i dalje najveća stranka s 28,3%. K tome, tzv. crveno-zelena koalicija ima 0,5% glasova više od suparničke, desnocentrističke Alijanse, što je Löfvenu omogućilo da se smatra izbornim pobjednikom, odnosno da ne ponudi ostavku već tijekom izborne noći.

Izborne pobjede ne odriče se ni vođa Alijanse Ulf Kristersson, lider Stranke umjerenih (19,8%), koji se nada da će uz potporu Liberala (5,5%), Kršćanskih demokrata (6,3%) i Centrista (8,6%). Iako je i prije objave konačnih izbornih rezultata, koja se očekuje tijekom petka, jasno da će Alijansa imati jednog zastupnika manje od suparničkog bloka, Kristersson smatra da Švedska ne treba tolerirati još jednu manjinsku socijaldemokratsku vladu.

Neki komentatori očekuju da će Alijansa na kraju ipak zatražiti podršku Švedskih demokrata i uz njihove glasove sastaviti stabilnu vladu, no Kristersson bi time ujedno riskirao da ga napuste Liberali i Centristi i da cijela operacija propadne.

Mandatar treba dokazati tek da ne postoji većina protiv njega

Trenutačno se, dakle, o novom premijeru može samo nagađati. Löfven je, sasvim očekivano, već dan nakon izbora počeo tražiti najslabiju kariku u suparničkim redovima, pa je Liberalima i Centristima ponudio mjesto predsjednika Riksdagena (švedskog parlamenta). No, Alijansa je zasad čvrsta. Budući da se smatraju izbornim pobjednicima, Socijaldemokrati će sa saveznicima pokušati sastaviti manjinsku vladu, kakva je vodila Švedsku i tijekom prošle četiri godine. Švedska, naime, njeguje koncept tzv. negativnog parlamentarizma, što znači da mandatar ne mora nužno dokazati većinu u Riksdagenu, već treba dokazati tek da ne postoji većina protiv njega.

Da bi se to dogodilo, Kristersson i njegova Alijansa morali bi ostati suzdržani kad se za petnaestak dana bude glasalo o povjerenju Löfvenu. Posljednja i zasad najmanje vjerojatna mogućnost su novi izbori. Zbog propisane procedure do njih ne može doći prije kraja prosinca, a pitanje je bi li mogli donijeti ikakvu bitnu promjenu u odnosu snaga.

Vođa radikalne desnice zabio je autogol

Do većinske koalicije došlo bi se kudikamo lakše da su Švedski demokrati postali najveća ili barem druga najveća stranka, kako su predviđale mnoge ankete. Vjerojatno bi se male stranke centra tada odmah priklonite Socijaldemokratima. Međutim, vođa radikalne desnice Jimmie Åkesson zabio je autogol u posljednjoj sekundi sudačke nadoknade, u posljednjoj televizijskoj debati dva dana prije izbora.

Na zaprepaštenje svih ostalih stranačkih čelnika izjavio je kako se pitanje integracije imigranata neće riješiti samo njihovim zapošljavanjem, odnosno kako se oni ne mogu prilagoditi životu u Švedskoj iz jednostavnog razloga što nisu Šveđani.

Mislim da su mu zbog ove šovinističke izjave leđa okrenuli mnogi imigranti koji su s Bliskog istoka ili Afrike stigli u Švedsku bježeći od islamskog fundamentalizma i koji su mu bili skloni. Čak se i Švedska nacionalna televizija (SVT) ogradila od Åkessonova istupa, što je prava rijetkost i odmak od neutralnosti u političkoj raspravi, poručivši javnosti da je desničarski vođa prekršio njihova etička načela.

Pokazao svoje pravo lice, šovinističko i rasističko

Mnogi Šveđani tvrde da je Åkesson u spomenutoj debati zapravo nehotice pokazao pravo lice svoje stranke, ono šovinističko i rasističko. Švedski demokrati službeno su osnovani 1988. godine, no podrijetlo pokreta i njihove ideologije jasno vodi do Drugog svjetskog rata i švedskih fašista koji su se borili na Hitlerovoj strani.

U međuvremenu su sljedbenici fašističke ideologije i ikonografije uglavnom izbačeni iz stranačkih redova (pa su osnovali Alternativu za Švedsku), a Švedski demokrati ističu nacionalizam, socijalni konzervativizam, izolacionizam, euroskepticizam i antiimigraciju kao svoje temeljne odrednice. Bilo bi jednostavno njihov uspon povezati s posljedicama intenzivne imigracije, odnosno prilivom izbjeglica iz Sirije, Iraka, Afganistana i drugih nestabilnih zemalja kojima je socijaldemokratska vlada otvorila vrata 2015. godine.

U Švedsku je samo te godine pristiglo 163.000 izbjeglica, što je švedski zdravstveni, obrazovni i socijalni sustav dovelo do priličnog naprezanja i izazvalo velike troškove.

Za radikalnu desnicu glasaju slabije obrazovani muškarci

Međutim, Švedski demokrati na svakim izborima od 1988. godine bilježe višestruki porast broja glasova. Tako su 1998. dobili samo 0,4%, a 2010., dakle godinama prije izbjegličke krize, osvojili su već 5,7% glasova na izborima i prvi put ušli u Riksdagen. Dublje sociološke analize otkrivaju da za radikalnu desnicu glasaju slabije obrazovani muškarci, oni koji se možda nisu najbolje snašli na tržištu rada i koji u različitosti i multikulturalnosti vide samo prijetnju.

Čak 24% švedskih muškaraca glasalo je u nedjelju za Švedske demokrate, ali samo 14% žena. I to također predstavlja suprotnost stereotipu da su izbjeglice iz islamskih zemalja izazvale val nasilja, posebice seksualnih delikata. Švedske žene očito ne misle tako i velikom većinom nisu potražile zaštitu kod radikalne desnice.

Štoviše, njih 40% posto glasalo je za Socijaldemokrate ili Ljevicu.

Švedskom gospodarstvu zapravo ide prilično dobro

Protivnici Švedskih demokrata spočitavaju im da se bave jedino i isključivo imigracijom i da nemaju odgovore na većinu drugih društvenih pitanja poput poboljšanja obrazovnog sustava, mjera protiv klimatskih promjena i kroničnog manjka zdravstvenog kadra.

Iako Švedska nije lišena svih ekonomskih problema, gospodarstvu zapravo ide prilično dobro i ove se godine očekuje rast BDP-a od oko 2,7%. Ipak, ponajviše pod utjecajem Švedskih demokrata vlada je u posljednje dvije godine smanjila broj novih azilanata na manje od 2000 mjesečno i pooštrila uvjete za dolazak ekonomskih emigranata.

Tjedni do nove vlade

Stvaranje nove parlamentarne većine (ili održive manjine) u Švedskoj moglo bi potrajati tjednima.

Sve su strane zasad čvrsto ukopane na dosadašnjim pozicijama, a Åkesson javno poručuje obama blokovima da će podržati onoga tko mu omogući adekvatan utjecaj na ključne odluke u upravljanju zemljom.

Iskusni politički komentatori tvrde da ako su Šveđani u nečemu dobri, onda je to pronalaženje kompromisnog rješenja baš kad se čini da ga nema.