ANALIZA trendova u Kremlju pokazuje da Rusija više rubalja izdvaja za vojnike koji su već poginuli u borbi nego za plaće živih vojnika ili za novačenje novih. Više od trećine ukupnih rashoda Ruske Federacije za vojno osoblje u Ukrajini odlazi na isplate odšteta obiteljima stotina tisuća vojnika poginulih u borbama, što je više od iznosa koji Kremlj troši na plaće aktivnih vojnika ili bonuse za privlačenje novaka, pokazuju nedavni podaci dviju neovisnih ruskih analitičkih skupina, piše Kyiv Post.

Najveći trošak

Isplate za smrtne slučajeve čine oko 38 posto od približno 70 milijardi dolara, koliko ruski porezni obveznici godišnje izdvajaju za održavanje vojske od 700.000 ljudi u Ukrajini. Istovremeno, plaće vojnika čine 33 posto, a regionalni bonusi za potpisivanje ugovora odnose oko 20 posto, navodi se u izvješću koje je u ponedjeljak objavio Conflict Intelligence Team (CIT), istraživačka OSINT skupina koju je osnovao neovisni ruski politički analitičar Ruslan Leviev.

Troškovi ruske države - kako za pronalaženje i plaćanje ljudi za borbu u Ukrajini, tako i za isplatu odšteta obiteljima poginulih - vrtoglavo su porasli. Prema izvješću, ukupne isplate vojnom osoblju porasle su s otprilike 39 milijardi dolara u razdoblju od sredine 2023. do sredine 2024. na 52 milijarde dolara u 2025. godini.

Promjena taktike dovela do rasta žrtava

Rusko vojno zapovjedništvo sredinom 2023. promijenilo je taktiku, odustajući od brzih oklopnih napada u korist sporih pješačkih juriša. Time su nastojali izbjeći gubitke tenkova i drugih borbenih vozila kao odgovor na sve intenzivniju upotrebu protuoklopnih dronova od strane ukrajinskih snaga.

Od tada, ruski napadi napreduju vrlo sporo i uz cijenu sve većih žrtava. Ruski novački uredi bore se s popunjavanjem redova, pa je sredinom lipnja nacionalni prosječni bonus za potpisivanje ugovora za običnog vojnika spremnog za odlazak u Ukrajinu iznosio ekvivalent od 31.500 dolara, značajan iznos koji u nekim ruskim regijama može promijeniti život.

Ta je dinamika pretvorila najsiromašnije ruske regije, među njima Burjatiju na granici s Mongolijom i Čukotku blizu Aljaske, u područja s najvećim stopama žrtava u ratu.

Neželjena posljedica pritiska Moskve na regije da ispune zahtjeve za novačenjem bilo je oduzimanje prijeko potrebnih sredstava lokalnim vlastima za škole, ceste i socijalne usluge. Kada bi Rusija prekinula svoju invaziju na Ukrajinu, uštede na ratnim isplatama koje više ne bi bile potrebne ukinule bi ruski državni deficit i dovele proračun u plus, navodi se u izvješću CIT-a.

Gubici veći od mogućnosti novačenja

Ukrajinska vojska i neki zapadni saveznici procjenjuju da je Rusija pretrpjela oko 1.2 milijuna žrtava, od čega je 400.000 do 500.000 poginulih u borbi od početka invazije u veljači 2022. Najkonzervativnija, ali pouzdano potvrđena brojka poginulih ruskih vojnika dolazi iz istraživanja otvorenih izvora neovisnog ruskog medija Mediazona.

Do 13. veljače, ta je platforma, koristeći provjerene identitete, potvrdila smrt 177.433 ruskih vojnika i boraca. Istraživači te skupine navode da je ta brojka vjerojatno 45 do 65 posto stvarnog ukupnog broja.

Ruske stope žrtava vjerojatno se neće brzo promijeniti, navodi se u analizi, jer su ukrajinske obrambene taktike usmjerene na nanošenje što većih gubitaka dosljedno učinkovite više od godinu dana i s vremenom postaju sve bolje.

Zapovjednik ukrajinske vojske Oleksandr Sirski sredinom siječnja izjavio je da su njegove postrojbe prvi put u ratu potvrdile da su u mjesec dana ubile ili teško ranile više ruskih vojnika nego što ih je Kremlj uspio unovačiti.

Predsjednik Volodimir Zelenski, nadređeni Sirskom, rekao je novinarima 11. veljače da je situacija i dalje takva. Zapadni izvori, uključujući američki Institut za proučavanje rata (ISW) i britansko Ministarstvo obrane, u veljači su potvrdili da ruske snage gube vojnike brže nego što ih Kremlj može unovačiti.

S druge strane, Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti, 16. siječnja ustvrdio je da novačenje u ruskoj vojsci ide dobro i da je vlada 2025. godine neznatno premašila planove.

Prisila, zlostavljanje i ignoriranje žrtava

Na bojišnici, prema dnevnim izvješćima ukrajinske vojske, snage Ruske Federacije u tipičnom danu zimskih borbi pokreću između 5 i 15 pješačkih napada manjeg opsega duž 1100 kilometara duge crte bojišnice, a većinu tih napada obično zaustavljaju ukrajinski dronovi i topništvo.

Pritisak i ponekad bezakonje ruskih novačkih ureda koji traže muškarce za rat u Ukrajini, te prisiljavanje onih koji se ne žele boriti, široko su dokumentirani. Izvješće CIT-a navodi raciju vojne policije u gradu Saratovu usmjerenu na 250 migrantskih radnika, od kojih je 20 privedeno i poslano u lokalni ured za novačenje.

U drugom incidentu, ruski ročnici na putu vlakom prema neborbenoj postrojbi na Dalekom istoku danima su bili izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju od strane časnika u pratnji koji su ih htjeli natjerati da se dobrovoljno prijave za rat.

Ukrajinske aktivističke platforme dosljedno dokumentiraju nespremnost ruske vojske da prizna smrt svojih vojnika, koristeći pritužbe iz otvorenih izvora tisuća članova obitelji koji traže informacije o muževima, sinovima ili braći poslanima u Ukrajinu koji su nestali u borbi.

Ignoriranje invaliditeta

Dana 16. veljače, rusko-ukrajinska aktivistička skupina objavila je detalje o tvrdnjama četvero članova ruskih obitelji koji su zahtijevali da vlasti ili pronađu vojnika ili ga proglase mrtvim kako bi mogli dobiti odštetu, te videozapise dvojice vojnika koji su izjavili da su ih zapovjednici bacili u bitku nespremne i s gotovo nikakvim izgledima za preživljavanje.

U video pritužbi, supruga Aleksandra Makarova, borca u 254. motoriziranoj pješačkoj pukovniji, navodi da su vojni liječnici ignorirali invaliditet njezina supruga, uključujući otvorene rane, atrofiranu nogu i nemogućnost hodanja bez štake, kako bi ga proglasili sposobnim za službu.

Kyiv Post nije mogao neovisno potvrditi taj izvještaj, ali popratna dokumentacija u žalbi te žene u skladu je s uobičajenom praksom ruske vojske.

Supruga Nadežda Ivanova navodi da je njezin suprug, dok je služio u 506. gardijskoj motoriziranoj pješačkoj pukovniji, nestao u jesen 2024. nakon što je poslan u borbu unatoč teškoj rani iz ranijeg sukoba. Od tada, tvrdi, njegova postrojba odbija priznati da je nestao u borbi te ga je umjesto toga proglasila dezerterom.