POVODOM novih rasprava o ćirilici potaknutih nedavnom odlukom Ustavnog suda, mladi Vukovarčanin Eduard Matulina napisao je emotivan status u kojem kritizira bavljene ovom problematikom. Njegov status prenosimo u cijelosti:

Jaoo neee opet aktualna ćirilica u Vukovaru (jeb... te se neda mi se više to proživljavati) 
Jutarnja kava + Cigareta + portali...24 sata, večernji...i ajde komentari...

Počeli da serendaju Zagrepčani...rušiti će ćirilicu, već su nabavili čekiće nove...i ajmo sve ponovo
Taman će tu negdje 18.11. doći će Zagrepčani na jednodnevni besplatni izlet i opet sve isto...

Dozvolili smo da nam opljačkaju državu

Buuu ćirilica...Srbi ovo ono...
Ajmo malo o nama. A ŠTA SMO MI NAPRAVILI? 
Dozvolili smo da nam opljačkaju, rasele državu a mi smo ponosno ih dizali. 

Sjetite se Sanadera...brate krao nas je pred očima a mi smo svi na njegovom skupu u Hdzovim majicama išli i tapšali mu..Bravo Sanader...on nas počasti besplatnim masnim hamburgerom (mesom iz indonezije jer je jbg jeftinije) a mi ajmo izbori...Sanader pa tko drugi? 

I eto nama sada Sanadera...
Nema veze jbg ima drugih glasati ćemo...

Za čega su se ti ljudi borili i ginuli?

I opet isto...glasamo.... raselili oni nas...nema veze glasamo...svaka druga kuća prazna...ma nema veze...glasamo .... pa dokle više? 

Iskreno stidne i spuštene glave odlazim na groblje branitelja se pokloniti jer sam zajedno sa svima nama dopustio da nam naši unište našu državu...

Za čega su se ti ljudi borili i ginuli?
Za prazne ulice, za svaku drugu kuću sa natpisom "na prodaju" , za prazne vrtice i škole, za tvornice bez strojeva, za pučke kuhinje?

A sada svi Zagrepčani pametni..dok nas Vukovarce boli briga..
Hoće li i Arapski pisati? 
Kome? 
Nema nas...

Ja jako volim Vukovar, rođen sam na Malom Lošinju u Vukovar sam došao poslje rata...da..iz ljepog mjesta , punog ljudi, prijatelja...sretnim djetinjstvom u jedan razrušen i mrtav grad...
Gdje nisam smio sam otići u školu bez mamine ruke (da me nebi istukao netko samo zato što sam drugi) a životna sreća je onaj tren kada kreneš u drugi razred pa više te mama ne vodi u školu ideš sam, ja to nisam doživio. 

Odem se igrat van, zanimljive one rupe od granata i metaka, ja se igram tu sa klikerima... i odem malo na travu mama sa balkona me vidi i onda batine (rekla sam ti ne na travu jer treba mina da te ubije) i kazna od mjesec dana nema van...a i tako mi svejedno prijatelja nemam...svi ili su "drugačiji" ili su u kaznama kao ja jer se boje roditelji za njih...

I baš zato što sam tako rastao, što sam gledao kako se gradi svaka kuća, crkva, staza...baš zato što sam rastao snjim zavolio sam Vukovar...više od ičega...i mislim se nikad ne idem od njega...

Taj prelijepi Dunav, ta tri ljepa mosta, pa i taj vodotoranj...eno gradi se...gledam ga svaki dan...preljepo.

Ali eto došlo je opet vrijeme zla

I taman kada sam skupio tih par prijatelja i počeo živiti kao jedan Zagrepčanin e baš onda dođe opet to neko vrijeme...to vrijeme kada najboljeg prijatelja pratim na kolodvor sa 10 kofera i mašem mu...on ode a ja ostanem...

Ali eto došlo je opet vrijeme zla, opet vrijeme kada gradom se viori mržnja i zlo, opet vrijeme kada moram se misliti hoće li se susjed naljutiti kako god ga pozdravim pa izmišljam neke pozdrave (mahnem samo glavom) ...opet zlo gdje će se na Hrvatsku himnu zviždati, kidati Srpske zastave i paliti....opet ona balavurdija sa Srpskom zastavom gdje piše Vukovar...neda mi se to više..
Ali zašto? Zašto uvijek Vukovar...ja, mi, oni...

Ali nažalost zbog takvih došlo je vrijeme da i ja odem iz grada,države...
Pakujem se polako i već je jedna noga krenula...
Putu Njemačkoj...pa zašto nebi i ja vozio auto, izlazio, družio se i da mi ostane novaca za plaćat stan i režije...
Ovdje trunem, sada zajedno sa mojim gradom..

Zašto Zagrepčani i svi ostali što komentiraju ne vide gladne ljude u Vukovaru, prazne kuće, ulice, prazne njive, prazne tvornice?
Zašto samo vide zlo i mržnju.?
Zašto nas opet napadaju, zašto me opet svađaju sa prijateljem koji je druge vjere i nacije?

Otrovani smo mržnjom i jedni i drugi, nemamo dostojanstven život....

Mislio sam pustiti će nas Vukovarce da živimo, da zajedno gradimo budućnost, da zajedno radimo u novim tvornicama, da zajedno nam djeca se igraju u Vrtiću , idu u iste škole...da punimo ove prazne kuće i stanove u Vukovaru pa bilo koje god vjere i nacije smo...

Otrovani smo mržnjom i jedni i drugi, nemamo dostojanstven život....
A oni će sutra opet nas svađati oko nekih 4 -5 ploča...oko nečega što ne treba ni jednim ni drugima...
Njima samo treba dostojanstven život..baš onaj za kojeg su se borili naši..
Ali toga nažalost nema, to nam ne žele dati...
Zato i odlazim...kao i svi moji prijatelji koje sam jako teško našao...

Teška srca, zaplakat ću ( možda će me duže suze trajati nego Kolindine na vodotornju) ali nadam se da ću opet te vidit punog ljudi, punog djece, sretnog i nasmijanog...
Bez te mržnje i zla..

Laku noć Vukovare moj ❤😪