BIVŠI boksač i saborski zastupnik HDZ-a Damir Škaro ostvario je svoj hrvatski san, sudeći po onome što se o njemu proteklih godina moglo vidjeti u medijima, ali i na njegovoj službenoj stranici i Facebooku. Već i samo postojanje Škarine službene internetske stranice - damirskaro.com - sugerira da je on sam sebe vidio kao uspješnog i ostvarenog čovjeka, uglednika o čijim aktivnostima vrijedi informirati širu javnost.

>> Ako imate informacije i saznanja o Škarinim seksualnim zlostavljanjima, slobodno se javite na e-mail andreja@index.hr. Jamčimo anonimnost.

Nije samo Škaro vidio sebe kao važnog uglednika, HDZ-ova elita mu je to uredno potvrđivala

No nije samo 60-godišnji Škaro sebe vidio kao važnu i uglednu osobu nego je potvrdu za to sustavno dobivao od hrvatske, odnosno HDZ-ovske elite. Primjerice, Škaro je u studenome prošle godine bio osobni izaslanik predsjednice RH na 3. kongresu sportskog turizma u Zadru, o čemu, naravno, postoji kratka vijest na Škarinoj stranici.

''Predsjednik Autokluba Siget, dr.sc. Damir Škaro na ovom je kongresu još jednom imao čast biti osobni izaslanik predsjednice Republike Hrvatske, doktorice političkih znanosti, gospođe Kolinde Grabar-Kitarović'', navodi se na njegovoj stranici te se Grabar-Kitarović unapređuje u doktoricu političkih znanosti iako još nije obranila doktorat. No ako je Damir Škaro od 1990. godine, otkako se učlanio u HDZ, pa do danas mogao postati doktor ekonomskih znanosti, onda nema razloga da to ne uspije i Kolindi.

Održao govor u ime Kolinde Grabar-Kitarović

Škaro na 3. Kongresu sportskog turizma nije bio samo šutljiva službena figura, on je održao i uvodni govor, čime se također hvali na svojoj stranici: ''Turizam kao sve moćnija grana gospodarstva doživljava posljednjih desetljeća velike promjene. Porastom standarda u Svijetu, turiste sve manje zadovoljava pasivni odmor, „prženje“ na suncu, cjelodnevno kupanje i monotono opuštanje na plažama. Opći je trend da turisti traže aktivnost i sadržaje tijekom svog odmora. Zbog toga posljednjih godina bilježimo kod nas veliki porast nautičkog turizma, te turizma u gradovima koji obiluju kulturnim i drugim društvenim sadržajima. Turizam i sport svuda u svijetu idu ruku pod ruku. U Hrvatskoj imamo pozitivne primjere korištenja sporta kao poticaja razvoju turizma, ali potencijali su znatno veći. Ponajprije zato što je Hrvatska već poznata u svijetu kao sportska velesila, a u posljednjih godina taj status dobivamo i u turizmu.''

Itekako povezan dio državne elite

Škaro je, dakle, ispucao nekoliko općih mjesta i pokazao da se muči s pravopisom (nema razloga riječ “svijet” pisati velikim slovom usred rečenice, no Škaro je vjerojatno jedan od onih koji i pridjev “hrvatski” pišu velikim početnim slovom), ali i potvrdio sebi da je on i dalje čimbenik, standardan dio namještaja državne elite, mnogo povezaniji i važniji nego što to označava ne baš prestižna funkcija lokalnog autokluba, pa čak i ako je to autoklub s najviše članova u državi. 

Škarin društveno-politički vrhunac su nedvojbeno bile 1990-e godine, kada je doživio strelovit uspon u HDZ-u ponajprije zahvaljujući tome što je bio jedan od sportskih miljenika Franje Tuđmana. Škaro nikad nije prestajao naglašavati da je na listi za sabor 1995. bio zahvaljujući Tuđmanovoj osobnoj intervenciji te je tako odradio i svoj jedini saborski mandat, tijekom kojega i nije zapamćen kao veliki govornik ili stručnjak za proceduru. Svojih pet godina u saboru Škaro je iskoristio da magistrira ekonomiju i objavi dvije knjige te da bude dio tadašnjeg HDZ-ovskog jet-seta, čiji je dio i danas.

Akcija uhljebljivanja Škare u Autoklubu Siget

Iako je podržao Ivu Sanadera u borbi protiv Ivića Pašalića za čelno mjesto HDZ-a, Sanader za Škaru nije predvidio povratak u prvi ešalon stranke pa od 2000. do 2010. ostaje tek predsjednik temeljnog ogranka HDZ-a u zagrebačkom Maksimiru. Škari je ipak trebala nekakva funkcija pa 2004. kreće akcija uhljebljivanja u Autoklubu Siget izvedena uz standardne HDZ-ovske muljaže. Škaro je za predsjednika tadašnjeg AMK Siget izabran zahvaljujući glasovima pedesetak novih članova, a i 15 godina kasnije je na toj funkciji, koja mu otvara vrata za razne aktivnosti i pozicije, primjerice, predsjedničkog izaslanika i člana Upravnog odbora HAK-a.

Kao što je bilo jasno da je jedan saborski mandat u drugoj polovici 1990-ih bio vrhunac političke karijere Damira Škare, bilo je jasno da on do kraja života ima rezervirano mjesto u HDZ-ovoj koteriji i uz Katoličku crkvu te da svoje osvojene društvene i materijalne pozicije može izgubiti jedino ako se suprotstavi stranci koja ga je stvorila, što, naravno, nikad nije učinio. Kroz sve lomove HDZ-a, od izbacivanja Ive Sanadera iz stranke preko kraha Karamarkove vlade pa do Plenkovićeva preuzimanja stranke, Škaro je bio smjerni i vjerni član, naoko dobar sa svima, a svakako spreman sa svima se fotografirati.

Red HDZ-a, red Crkve, red državnih domjenaka, red misa, red opijanja u provincijskim birtijama

Od preuzimanja Autokluba Siget do danas javni život Damira Škare sastojao se od reda HDZ-a, reda Katoličke crkve, reda svečanih državnih domjenaka, reda misa, reda opijanja i pjevanja u provincijskim birtijama, reda sportskih događaja i tako u krug. Sve to Škaro je vrijedno dokumentirao svojim smartphoneom, snimajući selfieje s HDZ-ovim najvažnijim ljudima - poput Kolinde i Plenkovića, s kardinalom Bozanićem, s Ćirom Blaževićem itd. No Škaro nije bio samo hrvatska provincijska verzija društveno-političke posvuduše, on je volio i u društvu tzv. malih ljudi zagrljen zapjevati uobičajeni repertoar pučkih veselica, primjerice, “Večeras je naša fešta”. 

Znakovito je što je Škaro sebe vidio kao jednog od stupova društva, pa tako na svojoj službenoj stranici ima i rubriku “Karijera”, u kojoj se predstavlja ovako: 1. Olimpijac, 2. Gospodarstvenik, 3. Znanstvenik, 4. Parlamentarac, 5. Publicist i 6. Domovinski rat.

Hvali se da je "pružao moralnu podršku" braniteljima u Domovinskom ratu

Iako vjerojatno nehotice, razotkrivajuće je što Škaro Domovinski rat tretira kao dio svoje karijere. Kada se, pak, klikne na tu opciju na Škarinoj službenoj stranici, možemo saznati da je “dr. sc. Damir Škaro jasno se očitovao i o Domovinskom ratu u kojem je sudjelovao kao sportaš, pružajući prije svega moralnu podršku hrvatskim braniteljima na prvim crtama obrane”. Dakle, imamo čovjeka koji je početkom devedesetih bio u ranim 30-ima, koji je bio sportaš i čiji je doprinos Domovinskom ratu to što se - u njemu nije borio! Time se Škaro dodatno legitimirao kao autentični pripadnik HDZ-ove elite.

Naime, za Hrvatsku nije tragično što je jedan Damir Škaro imao jako visoko mišljenje o sebi, nego je tragično što su ga uglednim i svojim pripadnikom smatrale i elite ove države, kakvu je stvorio HDZ. 

Do jučer se kretao u krugovima najmoćnijih ljudi u državi

Škaro se do jučer kretao u istim krugovima kao i najmoćniji ljudi u državi, s njima je pio i ćaskao, gledao teniske mečeve, s njima se fotografirao, bio je dio njih. Danas se svi oni od njega ili direktno ograđuju, ili šute praveći se da ne znaju tko je uopće Škaro. 

S Kaptola poručuju da kardinal Bozanić nikad nije primio Škaru, što potonjem nije smetalo da s Bozanićem napravi selfie, iz HDZ-a su jučer poslali mlako priopćenje u kojem “osuđuju svako nasilje”, dok su na Pantovčaku više od 24 sata vijećali o tome hoće li komentirati činjenicu da je čovjek kojeg je Kolinda birala za svojeg službenog izaslanika uhićen zbog silovanja i prijetnji. Danas nešto iza podne su se, pak, odlučili za komentar u offu u kojem ističu da predsjednica “uvijek i bez rezerve najoštrije osuđuje seksualno, obiteljsko kao i svaki drugi oblik nasilja te potiče svaku ženu da prijavi svaki oblik nasilja” i da očekuje “pravovremenu i učinkovitu reakciju institucija”.

Naročito je licemjerna Kolindina šutnja

Kolindina je šutnja naročito licemjerna jer ona je sa Škarom bila toliko dobra da je prošle godine posjetila Autoklub Siget i time se pohvalila na internetskoj stranici Ureda predsjednice. Njen vjerni savjetnik za zdravstvo i sport Tomislav Madžar je, pak, dio vodstva Škarinog Autokluba. 

Također, poprilična je novost što Kolinda najoštrije osuđuje “seksualno, obiteljsko kao i svaki drugi oblik nasilja” jer se u pet godina mandata istaknula baš time da izbjegava konkretne osude ovih pojava. Primjerice, o slučaju Mare Tomašević nije rekla ni riječ. Ponekad sudjeluje i u relativizaciji nasilja, poput nedavnih napada na građane RH srpske nacionalnosti.

Nije mračna tajna, nego javna tajna

Zbog svega toga je naročito šokantna izjava koju je jučer dao predsjednik HAK-a Slavko Tušek. “Žao mi je zbog svega, žao mi je te žene i što joj se to dogodilo, ali vjerujem da ona nije jedina”, izjavio je Tušek nakon što je eksplodirala priča o Škarinom uhićenju zbog silovanja. Iz ove izjave je jasno da su postojale slutnje i nagađanja oko Škarinog ponašanja, da cijela stvar sa zlostavljanjem zaposlenice, odnosno zaposlenica, nije bila mračna tajna, nego javna tajna.

"On je u AK Siget bio sve, i zakon i sud. Poznat je kao veliki autokrat i onaj tko ne postupa po njegovu, ne može opstati u tom Autoklubu", dodao je Tušek.

Dakle, Škarino problematično ponašanje, svojevrsni mobbing zaposlenika, nije bila samo interna stvar AK-a Siget, nego se o tome pričalo i šire. No unatoč tome, Tušek ga je uzeo za člana Upravnog odbora HAK-a kako bi izbjegao da Škaro “radi protiv HAK-a”. A to se očito nije željelo jer Škaro ima prijatelje i poznanike na mnogo višim pozicijama od one predsjednika HAK-a, znao je to Tušek. Umjesto da pokrene istragu protiv Škare koji je “veliki autokrat”, da zaštiti zaposlene u Autoklubu Siget, Tušek je Škaru nagradio još jednom funkcijom i s još više moći.

Nitko se ni nakon optužbi za silovanje ne želi zamjeriti suigraču Andreja Plenkovića i Kolindinom izaslaniku

Naravno da se u Hrvatskoj kakva je danas nitko nije htio zamjeriti prvoborcu HDZ-a, Tuđmanovom miljeniku, istaknutom članu vječno vladajuće stranke, nogometnom suigraču Andreja Plenkovića i izaslaniku Kolinde Grabar-Kitarović. 

To je, izgleda, znala i zaposlenica AK-a Siget koja je Škaru optužila za silovanje i ispričala novinarima svoje strašno iskustvo u njegovom uredu. Naime, ona se nije sama usudila uglednika Škaru prijaviti policiji, nego je to učinila njena liječnica kada je dva dana nakon navodnog silovanja saznala što se dogodilo njenoj pacijentici. 

Kako je moguće da nitko nije ništa znao?

Institucije sada doista počinju raditi svoj posao u vezi s Damirom Škarom, no ostaje problem njegove višegodišnje zaštićenosti zahvaljujući pripadnosti HDZ-ovoj i crkvenoj društvenoj eliti. Zar nitko od njih doista ništa nije znao? Zar nitko nije čuo da se govori o Škarinom autokratskom ponašanju? Zar se nikad nije poveo razgovor o tome da mnoge zaposlenice AK-a Siget iz njegova ureda izlaze uplakane, kako sada možemo čitati u medijima? Zar nikoga nije bilo briga?

Iako su optužbe protiv Škare teške i uvjerljive, sve to ne znači da je on doista izgubio svoje rezervirano mjesto u HDZ-ovoj eliti. Stranka ga nije izbacila, nego se samo općenito ogradila, a ako HDZ bude bio agilan kao u slučaju svojeg župana Alojza Tomaševića kojem se sudi za obiteljsko nasilje, Škaro se bar još par mjeseci ne treba brinuti oko svog članstva. 

Ako se biskupi mogu družiti s Kordićem, Škaro im sigurno neće biti problem

Čini se da licemjerne hrvatske elite svojeg pripadnika Škaru neće tako lako istovariti na deponij odbačenih, nego da se još ostavlja prostora za mogućnost preokreta. Možda više neće biti izaslanik predsjednice, ali to ne znači da mu neće stići poziv za svečani domjenak na Pantovčaku. S Katoličkom crkvom će biti najlakše: Škaro se samo treba ispovjediti, izmoliti pet Zdravomarija i bit će rehabilitiran. Ako se hrvatski biskupi mogu družiti s ratnim zločincem Darijem Kordićem, onda im Škaro sigurno neće biti problem.

Koliko još takvih ima?

Ipak, to bi bila najmračnija opcija, strašna i za moralno ruinirano hrvatsko društvo i njegove elite. Ovo bi ipak trebao biti kraj Škarine karijere stupa društva i omiljene HDZ-ove posvuduše. Mediji sigurno neće dopustiti da priča o Škari, optuženom za silovanje i prijetnje, padne u zaborav.

Stoga ključno pitanje u vezi sa svim navedenim nije bilo što o Škari, nego o onima koji ostaju elita i bez njega u svojim redovima. Koliko još raznih škara ima među njima za koje ne znamo baš zato što ih štiti status nacionalističko-klerikalnog ugleda u ovakvoj Hrvatskoj?