ŠTO SE ZAPRAVO događa na Ustavnom sudu? Je li mu blokiran rad? Pitanja su to koja se postavljaju nakon što je dio medija objavio kako troje sudaca, Lovorka Kušan, Sanja Bezbradica Jelavić i Andrej Abramović, opstruira rad jer ne žele pristati da se sastanci na sudu snimaju.

Problem je, međutim, što na Ustavnom sudu ne postoje baš nikakva pravila o tonskom snimanju, bilo sudačkih sjednica, bilo drugih internih sastanaka. Nije u pitanju puko nezadovoljstvo ili protivljenje snimanju, već se radi o ispravnosti rada najvišeg suda u državi, koji mora poštivati pravila povjerljivosti informacija i podatke SOA-e te štititi žrtve i djecu, odnosno sve informacije o kojima se raspravlja u osjetljivim ustavnosudskim predmetima. Mora štititi privatnog građana o čijim sudbinama odlučuje. 

Sada se ispostavilo da Ustavni sud nema propisana pravila snimanja, niti se zna na koji se način snimke čuvaju, niti kako se koriste. Drugim riječima, snimanje nije regulirano, pa Ustavni sud jednostavno ne može sebi dopustiti da ga provodi.

Jesu li onda problematični suci koji ne žele snimanje bez pravila?

Napuštanje kolegija i blokada sjednica

Troje sudaca zato je prije nekoliko dana napustilo kolegij, interni sastanak, na kojem je trebala biti puštena jedna snimka. Uslijedile su optužbe na njihov račun da blokiraju rad suda.

No, ti suci nastavili su svoj rad u vijećima, ali je danas, kako doznajemo, došlo do novog problema. Sjednica jednog vijeća opet je trebala biti snimana, no njegova predsjednica to nije dopustila. Zapisničarka joj je objasnila da se sjednica snima po nalogu predsjednika suda, što je, po stavu predsjednice ovog vijeća, bilo njegovo izravno uplitanje u rad vijeća čiji nije član. Time je, ocijenila je, narušio i neovisnost vijeća, pa sjednica uz snimanje nije nastavljena.

Iako se sjednicu o tužbama građana koji traže zaštitu Ustavnog suda pokušalo održati u drugoj dvorani, koja nije ozvučena, to se nije dogodilo jer dio sudaca na nastavak sjednice nije došao.

Nedostaju jasna pravila o snimanju

Ono što bi, prema izvorima Indexa, u ovoj situaciji bilo potrebno jest usvojiti pravila o snimanju i uvrstiti ih u Poslovnik Ustavnog suda. To je moguće samo na sjednici svih sudaca, no ona još nije sazvana.

"Kada bi se raspravljalo o izmjenama Poslovnika, zasigurno bi se otvorila i druga problematična pitanja", uvjereni su naši izvori s Ustavnog suda.

Index je poslao upit Ustavnom sudu i zatražio očitovanje o ovoj zbrci oko snimanja. Tim više što nas izvori uvjeravaju kako snimkama raspolaže isključivo predsjednik suda Frane Staničić. Zapisničarke koje sastavljaju zapisnike sa sjednica nemaju im pristup. Postavlja se pitanje čemu ih predsjednik uopće koristi.

Odgovore ćemo objaviti čim ih dobijemo. Zatražili smo i snimke održanih sjednica, a to je u međuvremenu učinio i GONG.

Što kaže šef Ustavnog suda?

Staničić je u međuvremenu javno potvrdio da je došlo do ozbiljnih teškoća u radu suda nakon što je troje sudaca odbilo sudjelovati u radu zbog tonskog snimanja sjednica i stručnih sastanaka.

Prema Staničiću, spor vuče korijene iz svibnja 2026, kada je četvero sudaca naknadno osporavalo sadržaj zapisnika sa sjednice na kojoj je dogovoren rad vijeća u nepotpunom sastavu. Zbog toga je odlučio uvesti tonsko snimanje sjednica kako bi se moglo provjeriti što je doista rečeno i sastaviti vjerodostojan zapisnik. Tvrdi da su svi suci znali za nabavu i instalaciju opreme te da se nitko nije protivio početku snimanja 1. listopada.

Kriza je eskalirala 27. listopada, kada je troje sudaca zatražilo prekid tonskog snimanja kao uvjet za nastavak rada. Nakon što njihov zahtjev nije prihvaćen, odbili su sudjelovati u radu suda. Staničić upozorava da će to značajno usporiti i otežati rad Ustavnog suda.

Istodobno je pozvao Hrvatski sabor da bez daljnjeg odgađanja izabere troje nedostajućih ustavnih sudaca. Naglasio je da izbor sudaca nije stvar političke dobre volje, nego ustavna obveza Sabora.

Abramović: Odluka o snimanju mora biti formalna

Ustavni sudac Andrej Abramović javno je istupio za N1 i rekao da spor na Ustavnom sudu nije samo pitanje treba li sjednice tonski snimati, nego prije svega tko je i na temelju koje odluke uveo snimanje te kako se snimke koriste.

Abramović odbacuje tvrdnju predsjednika suda Frane Staničića da je postojala prešutna suglasnost sudaca. Kaže da na Ustavnom sudu ne postoji "prešutno glasanje" ni "prešutni pristanak", nego da se takvo pitanje mora staviti na dnevni red i o njemu formalno odlučiti. Po njegovu mišljenju, prije početka snimanja trebalo je pravilima urediti svrhu snimanja, način korištenja snimki i pristup njima.

Posebno problematičnim smatra to što, kako tvrdi, ni sami suci nemaju pristup već napravljenim snimkama. Rekao je da su neki suci zatražili snimke, ali ih nisu dobili, pa "ispada da snimke služe kao privatno vlasništvo predsjednika suda". Dodao je da im je tek naknadno putem e-maila predloženo osnivanje radne skupine koja bi trebala izraditi pravila o korištenju snimki.

Abramović pritom kaže da nije načelno protiv snimanja. Smatra da bi ono moglo biti korisno ako povećava transparentnost rada Ustavnog suda, primjerice ako bi se snimke sjednica mogle učiniti dostupnima novinarima. Problem vidi u tome što se trenutačno snima bez formalne odluke većine sudaca i bez unaprijed utvrđenih pravila.

Njegova glavna poruka je da odluka mora postojati i da je mora donijeti većina sudaca. Upozorava da bi prihvaćanje prakse u kojoj se snimanje uvodi bez odluke otvorilo prostor da se i druge stvari na sudu rade bez formalnog odlučivanja.

Suci koji se strogo drže pravila

Ovo troje sudaca već su neko vrijeme u fokusu kao oni koji opstruiraju rad Ustavnog suda, no zapravo je samo riječ o ljudima koji, kao i dio njihovih prethodnika, imaju stavove različite od većine nas Ustavnom sudu. Svojih stavova, za koje drže da su ispravni i u skladu s Ustavnom, čvrsto se drže. Ne žele kršiti prava građana koja im pripadaju po Ustavu pa ne pristaju da sami sudjeluju u radu suda koji bi se mogao smatrati problematičnim. 

Sutkinja Kušan i sudac Abramović već su u cijelom nizu slučajeva pisali izdvojena mišljenja, zajedno sa sucem Goranom Selancem koji je trenutno jedan od kandidata za upražnjena mjesta na Ustavnom sudu. Na "njihovoj strani" sada je i sutkinja Bezbradica Jelavić.

Riječ je o ljudima koji jednostavno ne žele spustiti letvicu prava za koja se bore, pa tako i ono da snimanje, te raspolaganje snimkama s Ustavnog suda bude zakonito regulirano. Istovremeno, svaka opstrukcija rada Ustavnog suda ima posljedice izravno za građane koji od njega traže zaštitu svojih prava.