LJUDSKA populacija postala je prevelika i njezini zahtjevi premašuju ono što Zemlja može dugoročno održati uz sadašnju razinu potrošnje, upozorava nova studija.

Tim znanstvenika predvođen Coreyjem Bradshawom sa Sveučilišta Flinders u Australiji, na temelju analize podataka prikupljanih više od dva stoljeća, zaključio je da čovječanstvo živi daleko iznad granica koje naš planet može podnijeti, piše Science Alert.

Što je nosivi kapacitet?

Sposobnost okoliša da održi populaciju određene vrste ekolozi nazivaju "nosivim kapacitetom". Riječ je o procjeni broja jedinki koje mogu dugoročno preživjeti s obzirom na raspoložive resurse i brzinu kojom se oni obnavljaju.

Naša vrsta, Homo sapiens, pokazala se iznimno vještom u pomicanju granica tog kapaciteta, ponajprije zahvaljujući tehnološkim rješenjima koja su nam omogućila da prevladamo prirodna ograničenja, osobito iskorištavanjem fosilnih goriva.

Zanimljivo, sam pojam "nosivi kapacitet" potječe iz brodarstva s kraja 19. stoljeća, kada su parobrodi na ugljen zamjenjivali jedrenjake. Prvotno se koristio za izračun tereta koji je brod mogao prevesti, a da pritom ne ugrozi prostor za nužni ugljen, vodu i posadu.

Rast potaknut fosilnim gorivima

Upravo je prelazak na fosilna goriva u industriji i prometu omogućio strelovit rast svjetskog stanovništva u 20. stoljeću, na što nas podsjeća i američko-iranski rat, koji je izazvao šok u globalnoj opskrbi gorivom i time ugrozio svjetsko stanovništvo koje o njoj ovisi. Zemlja danas ima otprilike 8.3 milijarde stanovnika.

"Današnja gospodarstva, koja se temelje na neprestanom rastu, očito ne prepoznaju regenerativna ograničenja održivog širenja stanovništva jer fosilna goriva umjetno nadoknađuju taj manjak", navodi se u studiji.

Optimalan i maksimalan broj ljudi

Bradshaw i njegov tim izradili su procjenu ljudskog nosivog kapaciteta koristeći modele ekološkog rasta kako bi pratili promjene u broju stanovnika i stopama rasta u posljednja dva stoljeća. Znanstvenici razlikuju maksimalni nosivi kapacitet - teorijsku, apsolutnu granicu, bez obzira na glad, bolesti i ratove koji je prate - i optimalni nosivi kapacitet, pri kojem je broj stanovnika održiv uz zadovoljavajući minimalni životni standard.

"Zemlja ne može pratiti našu stopu korištenja resursa. Ne može podnijeti ni današnje zahtjeve bez velikih promjena, a naši rezultati pokazuju da planet opterećujemo više nego što on to može izdržati", kaže Bradshaw.

Studija je utvrdila da je do 1950-ih ljudska populacija rasla sve brže, no početkom 1960-ih ta stopa rasta počela je usporavati, iako se broj stanovnika nastavio povećavati.

"Ta je promjena označila početak onoga što nazivamo 'negativnom demografskom fazom'", objašnjava Bradshaw. "To znači da veći broj ljudi više ne dovodi do bržeg rasta. Analizom te faze utvrdili smo da će svjetsko stanovništvo, ako se sadašnji trendovi nastave, vjerojatno dosegnuti vrhunac između 11.7 i 12.4 milijarde ljudi krajem 2060-ih ili 2070-ih."

Maksimalni procijenjeni nosivi kapacitet iznosi oko 12 milijardi ljudi, no to je daleko od optimalnog broja uz sadašnju razinu potrošnje. Bradshaw i njegov tim izračunali su da optimalna populacija iznosi 2.5 milijarde.

Posljedice premašenog kapaciteta

Razlika između optimalnog broja od 2.5 milijarde i sadašnjih 8.3 milijarde stanovnika pomaže objasniti probleme prekomjerne potrošnje s kojima se čovječanstvo suočava. Primjerice, UN je u siječnju ove godine objavio da je svijet u stanju "vodenog bankrota". Životinjske populacije nestaju jer se ne mogu natjecati s nama za resurse ili preživjeti naš apetit.

Oslanjanje na fosilna goriva za kratkoročno povećanje Zemljinog kapaciteta - primjerice, za proizvodnju gnojiva za usjeve i pogon naših užurbanih života - očito ima visoku cijenu. Fosilna goriva pokreću klimatske promjene koje uništavaju ekosustave i prirodne resurse diljem svijeta.

Broj stanovnika ključan je faktor

Studija ističe važan zaključak: promjene u globalnoj temperaturnoj anomaliji, ekološkom otisku i ukupnim emisijama bolje se objašnjavaju porastom broja stanovnika nego porastom potrošnje po stanovniku.

"Sustavi za održavanje života na planetu već su pod pritiskom. Bez brzih promjena u načinu na koji koristimo energiju, zemlju i hranu, milijarde ljudi suočit će se s rastućom nestabilnošću", kaže Bradshaw. "Naša studija pokazuje da ta ograničenja nisu teorijska, već se događaju upravo sada."

Prozor za djelovanje se zatvara

Iako studija prikazuje prilično sumornu sliku, istraživači poručuju da još nije kasno. "Zemlja ne može održati buduću, pa čak ni sadašnju ljudsku populaciju bez velikog preustroja društvenih i kulturnih praksi vezanih uz korištenje zemlje, vode, energije, bioraznolikosti i drugih resursa", pišu autori.

"Manje stanovništvo s manjom potrošnjom donosi bolje ishode i za ljude i za planet", kaže Bradshaw. "Prozor za djelovanje se sužava, ali značajne promjene još su uvijek ostvarive ako nacije budu surađivale."

Ograničenja studije i etička pitanja

Kao i svako modeliranje na globalnoj razini, i ovo ima svoja ograničenja. Previše je varijabli koje znanstvenici ne mogu uzeti u obzir, stoga ove brojke treba shvatiti kao procjene. Nosivi kapacitet također otvara i zabrinjavajuća etička pitanja: nemaju svi ljudi na Zemlji iste mogućnosti niti troše jednaku količinu resursa, a rasprave o mjerama kontrole stanovništva često su opterećene rasizmom i diskriminacijom.

"Tragedija je u tome što je ljudska domišljatost zaobišla neizbježne korektivne mehanizme koje nameće nosivi kapacitet, a da ih pritom nije zamijenila humanim i ekološki prihvatljivim alternativama", zaključuju autori studije objavljene u časopisu *Environmental Research Letters*.