ŠVEDSKI kralj Adolf Fredrik ostao je zapamćen kao dobronamjeran, ali politički slab vladar, i kao jedan od rijetkih europskih monarha čija je smrt postala gotovo anegdota. Njegov kraj 1771. godine često se navodi kao primjer ekstremnog prejedanja s kobnim posljedicama, zbog čega je u popularnoj povijesti stekao nadimak "kralj koji je umro od previše hrane".

Njemački princ na švedskom prijestolju

Adolf Fredrik rođen je 1710. u Gottorfu, u današnjoj Njemačkoj, kao član kuće Holstein-Gottorp. Na švedsko prijestolje stupio je 1751., u razdoblju poznatom kao "Doba slobode". Tada je stvarna politička moć bila u rukama parlamenta (Riksdaga), dok je kralj imao ograničene ovlasti.

Njegova supruga bila je Louisa Ulrika od Pruske, sestra moćnog pruskog kralja Fredericka Velikog. Louisa Ulrika pokušavala je ojačati kraljevsku vlast i vratiti monarhiji veći politički utjecaj, ali ti su pokušaji propali. Adolf Fredrik tako je ostao vladar bez stvarne moći, poznat više po interesu za umjetnost i obiteljski život nego po državničkim potezima.

Dan koji je završio kobno

Njegova smrt povezana je s obilnim obrokom koji je konzumirao tijekom zimskog dana 1771. godine. Prema suvremenim zapisima, jelovnik je uključivao jastoga, kavijar, kiseli kupus, haringu, juhu, šampanjac i - ono po čemu je priča postala legendarna - čak četrnaest porcija omiljenog deserta zvanog semla.

Semla je tradicionalno švedsko slatko pecivo punjeno bademovom pastom i tučenim vrhnjem, koje se često posluživalo u toplom mlijeku. Upravo je ta kombinacija, prema predaji, bila posljednje što je kralj pojeo.

Nakon tog obilnog obroka kralju je naglo pozlilo. Razvio je snažne probavne tegobe, bolove u trbuhu i simptome koji upućuju na akutne gastrointestinalne komplikacije, vjerojatno povezane s probavnim zastojem ili moždanim udarom izazvanim opterećenjem organizma. Umro je istoga dana, u dobi od 60 godina.

Povijest ili mit?

Iako je jasno da je kralj preminuo nakon obilne večere, povjesničari upozoravaju da je priča o "smrti od prejedanja" dijelom pojednostavljena. U 18. stoljeću medicina je bila ograničena, a točan uzrok smrti nije moguće sa sigurnošću utvrditi. Moguće je da je već bolovao od kroničnih zdravstvenih problema, a obrok je samo pogoršao stanje.

Unatoč tome, u švedskoj i europskoj popularnoj kulturi ostala je slika kralja koji je umro od pretjerivanja za stolom. Ta epizoda bacila je sjenu na njegovu vladavinu, iako je njegovo doba zapravo obilježeno političkim napetostima između krune i parlamenta.

Naslijedio ga je sin, Gustav III, koji će kasnije izvesti državni udar i ponovno ojačati kraljevsku vlast, čime će završiti razdoblje u kojem je Adolf Fredrik bio tek formalni vladar.

Smrt švedskog kralja tako je ostala jedna od najneobičnijih epizoda u povijesti europskih monarhija - podsjetnik da ni kruna ne štiti od posljedica pretjerivanja.