Foto: Ranko Šuvar / Cropix

NAPROSTO je nevjerojatno kakav je šok zavladao nakon verbalnog obračuna Polančec - Grbić. Spoznaja da u Hrvatskoj politika piše kaznene prijave kao da je iznenadila i SDP i HDZ. A ne bi trebalo. Jer, koga zanima, vrlo dobro zna kakvi su dosad bili modaliteti rada Državnog odvjetništva i MUP-a.

Ma kakva politika?

Dok je Sanader bio Bog i batina, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić nije mogao ništa. Odnosno, morao je raditi kako mu je Sanader rekao da radi. Nikakvog čuda tu nema, sve je to vrlo dobro poznato i opsežno elaborirano.

Nema smisla da na Indexu opet ponavljamo slučaj splitskog Koteksa, u koji je bio involviran bivši visoki HDZ-ov dužnosnik, kojeg je koju godinu kasnije zakačila još "masnija" afera u splitskom brodogradilištu. Nema smisla, jer bivši visoko rangirani HDZ-ovac svaki put šalje svoj demantij u kojem osporava ono što se ne može osporiti.

Zbog kolektivne shizofrenije raspustiti policiju

Ukratko, Bajić je prvo tražio istragu, onda je Sanader pobijedio na izborima pa se državni odvjetnik odjednom predomislio i zatražio da se istraga prekine. Samo bi zlobnik mogao pomisliti da je to imalo ikakve veze sa politikom, pogotovo što je osumnjičeni nakon Bajićeve obustave postupka dospio u pet, šest vrhunskih Nadzornih odbora najjačih državnih tvrtki.

Onda je došao fijasko s Wesselsom u Brodosplitu. Policija je u tom slučaju pokazala da radi po direktnom nalogu politike. Ništa sumnjivo nisu našli, što je gore, Karamarko i družina još nisu utvrdili je li splitska policija sabotirala istragu ili ne. Kažu da su im kontradiktorni nalazi. Onda preporuka. Zbog kolektivne shizofrenije, raspustiti policiju. Toliko su kontradiktorni da ni sami ne znaju što misle, a ni što rade.

Bajić je uveo praksu da su svi isti, a ne HDZ

Ovih dana dosta se proturala teza kako je HDZ-ova policija prijavljivala SDP-ovce kako bi stvorili dojam kod građana da su zapravo svi političari jednaki - svi kradu i svi su lopovi.

SDP-ovci bi, međutim, morali znati da je tu praksu uveo upravo glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Upravo je on istog dana, ničim izazvan, zatražio istragu i protiv HDZ-ove i protiv SDP-ove  direktorske garniture u Brodosplitu. Upravo je, dakle, Mladen Bajić htio prikazati da su i jedni i drugi lopovi. Bilo je to, podsjetimo se, početkom 2007. godine, doba neprikosnovenog apsolutizma Ive Sanadera.

Kruške i jabuke, a u svakoj crvi

Utrpao je tako Bajić i kruške i jabuke u istu košaru. Sve sa željom da pokaže da su crvljivi i jedni i drugi. Makar se tako isprva činilo. No, daleko je to od istine.

Bajić je, naime, u postupku koji se poveo napravio sve da ne napravi ništa. Umjesto da stisne i ministra Vukelića, predsjednika Nadzornog odbora Brodosplita i tako odsiječe krak koji je vodio izravno do Sanadera, Bajić se bavio trivijalnostima. Jel' netko ponudio bolji posao? Kao da je poanta u tome?

U aferi Wessels Bajić se ponašao kao tužitelj pripravnik. Normalno, ne zato što ne zna svoj posao, nego zato što ga iz nekog razloga nije mogao odraditi kako to inače zna.

Spašavanje HDZ-a u Bajićevoj režiji za 700 tisuća kuna

Gonio je Bajić, al' na čistac nikoga nije istjerao. Najveći domet istrage Wessels nije tako nedavno dignuta optužnica, već hrpa novinskih napisa koje su objavile "prijateljske" redakcije sa hrpom "dokaza" s kojima glavni državni odvjetnik nije mogao slučaj dotjerati do kraja?!

Nije operacija spašavanja HDZ-a u Bajićevoj režiji bila jeftina. Vještačenje ugovora koje su sklopili SDP-ovi škverski direktori stajalo je 700 tisuća kuna. A bilo je besmisleno, jer sa tim nalazom Državno odvjetništvo nije moglo ništa drugo, nego zatražiti dopunu istrage, odnosno, kupiti još malo vremena do novih izbora.

Dobro je danas ravnatelju policije rekao SDP-ovac Arsen Bauk. Grbiću, zašto si šutio dvije godine. Nema razloga da isto pitanje ne postavi i Mladenu Bajiću. Samo, nisu u pitanju tek dvije godine...