STOPA pretilosti u Sjedinjenim Američkim Državama, koja je gotovo neprekidno rasla od kraja 70-ih godina, pokazuje prve znakove promjene smjera. Najnoviji podaci upućuju na to da bi dugogodišnji trend rasta mogao biti zaustavljen, piše DW.

Benjamin Rader, epidemiolog s Bostonske dječje bolnice i Medicinskog fakulteta na Harvardu, smatra da postoje znakovi prekretnice. Rader se bavi proučavanjem zdravstvenih trendova analizom velikih količina podataka, a sa svojim je timom 2024. godine objavio studiju koja se temelji na podacima o više od 16 milijuna odraslih osoba. Njihova je analiza pokazala da je 2023. bila prva godina u više od desetljeća u kojoj je zabilježen pad učestalosti pretilosti u SAD-u.

Slične rezultate, odnosno blagi pad između 2021. i 2023., pokazale su i analize američke zdravstvene studije NHANES, a smanjenje bilježe i druga novija istraživanja. Ovaj se pad poklapa s velikim rastom popularnosti nove generacije lijekova za mršavljenje. Lijekovi iz skupine GLP-1 počeli su se širiti američkim tržištem nakon što je Agencija za hranu i lijekove (FDA) krajem 2017. odobrila Ozempic za liječenje dijabetesa. Kasnije su se pojavili i Wegovy, namijenjen liječenju pretilosti, te Zepbound. Broj odobrenih GLP-1 lijekova od 2021. godine povećao se više od četiri puta.

Povezanost s lijekovima ili slučajnost?

Djelovanje tih lijekova temelji se na oponašanju hormona koji prirodno nastaje u crijevima, čime potiču osjećaj sitosti i usporavaju pražnjenje želuca. Mnogi pacijenti koji ih koriste postižu značajan gubitak tjelesne težine.

Benjaminu Raderu ta vremenska podudarnost nije iznenađenje. "Činilo se neizbježnim da će se to odraziti u podacima", komentirao je širenje ovih lijekova. Smatra da postoje "prilično snažni pokazatelji" da novi lijekovi već utječu na statistiku cijelog stanovništva.

S njim se slaže i Peminda Cabandugama, specijalist za liječenje pretilosti i glasnogovornik američkog stručnog udruženja The Obesity Society. I on misli da dostupni podaci prilično jasno ukazuju na smanjenje učestalosti pretilosti. U pisanom odgovoru za DW naveo je kako mnogi stručnjaci procjenjuju da su GLP-1 lijekovi i njihova sve šira primjena vjerojatno imali izravnu i značajnu ulogu u nedavnom padu.

Sumnje u trajni pad i drugi faktori

Rader ipak upozorava da ne postoji definitivan dokaz o uzročno-posljedičnoj vezi. Otvoreno je pitanje koliko će se taj efekt dugoročno odraziti na kretanje stope pretilosti. "Hoće li doći do stagnacije? Hoće li doći do pada? Hoće li u idućih 20 godina rast biti sporiji? Ne znam", kaže Rader. Dodaje kako bi ulogu mogla imati i promjena životnih navika nakon pandemije koronavirusa.

Slično razmišlja i Cabandugama, koji ističe da na tjelesnu težinu i pretilost utječe mnogo različitih faktora. Osim lijekova, kao moguće uzroke navodi promjene u ponašanju nakon pandemije i veću posvećenost kontroli tjelesne težine.

Nisu svi istraživači uvjereni da će stopa pretilosti u SAD-u trajno padati. Studija Instituta za zdravstvenu metriku i evaluaciju (IHME) sa Sveučilišta u Washingtonu i dalje predviđa rast do 2035. godine. Prema toj prognozi, udio pretilih odraslih osoba mogao bi porasti s 42,5 posto u 2022. na 46,9 posto u 2035. godini.

Stručnjaci naglašavaju da za sada samo mali dio ljudi s pretilošću koristi ove lijekove. Mnogi pacijenti usto prekidaju terapiju unutar prve godine, a nakon gubitka kilograma često slijedi ponovno dobivanje na težini. Za konačnu potvrdu hoće li novi lijekovi trajno promijeniti trendove bit će potrebni dodatni reprezentativni podaci.

Pretilost je više od tjelesne težine

Pretilost se dugo smatrala isključivo posljedicom individualnog životnog stila. Danas se, međutim, definira kao složena kronična bolest na koju utječu biološki, genetski, društveni i psihološki faktori.

Pretilost povećava rizik od niza drugih bolesti, uključujući dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti i određene vrste raka. Stručno udruženje The Obesity Society upozorava da na javnu percepciju bolesti i dalje utječu zastarjele predodžbe o njezinim uzrocima. Mnogi ljudi s pretilošću zbog toga doživljavaju stigmatizaciju i diskriminaciju, temeljenu na uvjerenju da je njihova težina isključivo posljedica manjka discipline. Takve predrasude mogu ugroziti mentalno zdravlje, odvraćati ljude od traženja liječničke pomoći i pogoršati kvalitetu zdravstvene skrbi.

Posljedice mogućeg pada pretilosti

Ako se doista radi o prekretnici, posljedice bi mogle biti dalekosežne. Za osobe koje se bore s pretilošću, gubitak težine ne bi samo smanjio rizik od drugih bolesti, već bi im mogao donijeti i veću pokretljivost, samostalnost i bolju kvalitetu života.

Cabandugama procjenjuje da bi se poboljšanje zdravstvenog stanja najprije vidjelo kod kardiometaboličkih bolesti, u koje spadaju dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, masna jetra i apneja u snu. Dugoročno bi to moglo smanjiti opterećenje za pojedince, ali i za cijeli zdravstveni sustav.

Čak i ako najnoviji podaci potvrde početak novog trenda, to ne znači da je problem riješen. Pretilost ostaje jedan od najvećih zdravstvenih izazova u SAD-u, a moderni lijekovi još uvijek nisu jednako dostupni svima kojima su potrebni.