ZBOG nepovjerenja građana u državne institucije nakon skandala s ilegalnim odlaganjem ogromne količine opasnog otpada u Gospiću, Index je odlučio provesti neovisnu analizu voća i povrća iz blizine odlagališta.

U laboratorij smo poslali tikvice kupljene na gospićkoj tržnici od lokalnog OPG-a koji dio voća i povrća uzgaja na periferiji grada oko sedam kilometara od silosa u kojem je zakopan opasni otpad. Na testiranje smo poslali i jabuke iz dvorišta obiteljske kuće koju od silosa dijele tek cesta i željeznička pruga. Vlasnici su proizvodnju za svoj OPG već preselili iz Gospića u Perušić, no u dvorištu i dalje imaju stablo jabuke čiji su plodovi bili u sezoni sazrijevanja pa su nam dopustili da ih uzmemo.

Što je otkrila analiza?

U uzorcima nisu pronađene mjerljive količine četiriju PFAS-ova, tzv. "vječnih kemikalija", koje EU preporučuje za praćenje u hrani: PFOS-a, PFOA-e, PFNA-e i PFHxS-a. Izbor tih spojeva nije bio proizvoljan. PFAS-ovi su na tom području već ranije zabilježeni u podzemnoj vodi, pa se u plodovima tražilo ono što je u okolišu bilo već dokumentirano.

To je ohrabrujuć rezultat, no treba imati na umu da tu nije riječ o znanstvenom istraživanju kojim bi se moglo dokazati da na tom području nema onečišćenja. Nalaz se odnosi samo na analizirane uzorke i četiri tražena spoja.

Prof. dr. sc. Branimir K. Hackenberger sa Zavoda za kvantitativnu ekologiju Odjela za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku ističe da nalaz ima određenu vrijednost. "Nalaz uklanja jednu konkretnu bojazan za dvije konkretne namirnice i to je legitiman rezultat. No iz njega se ne smije izvesti zaključak o stanju šireg područja", kaže Hackenberger.

Kako je provedena analiza?

Index je uzorke 13. kolovoza 2026. dostavio Eurofins Croatiakontroli u Zagrebu. Laboratorij je zabilježio da su bili pravilno označeni, uredni i dostavljeni u količini dovoljnoj za ispitivanje.

Uzorkovanje je obavio naručitelj, a laboratorij nije provjeravao podrijetlo plodova niti je postupak proveden kao službeno uzorkovanje hrane.

Analiza PFAS-ova obavljena je u specijaliziranom laboratoriju Eurofins GfA Lab Service GmbH u Hamburgu, koji je dio međunarodne mreže Eurofins i ovlašten je za navedene metode i vrste uzoraka. Akreditacija laboratorija vrijedi za točno određene metode i matrice, pa jamči stručnost mjerenja, ali ne otkriva u kakvim su točno uvjetima analizirani plodovi rasli.

U analizi je korištena tekućinska kromatografija spregnuta s tandemskom spektrometrijom masa. Pojednostavljeno, uređaj najprije razdvaja različite kemijske sastojke uzorka, a zatim tražene spojeve prepoznaje prema omjeru mase i naboja njihovih iona te karakterističnim fragmentima. Riječ je o standardnoj i vrlo osjetljivoj metodi za mjerenje niskih koncentracija kontaminanata.

Što je utvrđeno testiranjem?

Koncentracije svih četiriju PFAS-ova bile su ispod granice kvantifikacije, odnosno najmanje količine koju laboratorij može pouzdano izmjeriti. PFHxS je bio ispod 0,004 mikrograma po kilogramu, PFOS ispod 0,002, a PFOA i PFNA ispod 0,001 mikrograma po kilogramu.

Te granice odgovaraju količinama od jednog grama spoja u približno 250.000 do milijun tona uzorka. Naravno, male brojke ovdje nisu nevažne pa je i sama zdravstvena smjernica izražena u nanogramima.

Rezultati ne znače da u uzorcima sigurno nije bilo nijedne molekule tih spojeva, nego da ih nije bilo dovoljno za pouzdano brojčano određivanje. Ako bi svaki spoj ipak bio prisutan točno na svojoj granici kvantifikacije, njihov bi zbroj iznosio najviše 0,008 mikrograma po kilogramu.

No, Hackenberger upozorava da su osjetljivost metode i reprezentativnost uzorka dvije različite stvari. "Vrlo precizna analiza ne pomaže ako je uzorak uzet na mjestu ili u trenutku koji ne odražava stanje cijelog sustava", tumači.

Što kažu europski propisi?

Za PFAS-ove u voću i povrću ne postoje pravno obvezujuće najveće dopuštene količine. Uredba (EU) 2023/915 propisuje ih samo za određenu hranu životinjskog podrijetla, među ostalim jaja, ribu, školjkaše, meso i iznutrice.

Za voće i povrće postoje indikativne razine. One iznose 0,010 mikrograma po kilogramu za PFOS i PFOA, 0,005 za PFNA te 0,015 za PFHxS. Njihovo prekoračenje ne znači automatski da je proizvod zdravstveno neispravan ili da mora biti povučen s tržišta, nego da treba istražiti izvor onečišćenja.

Granice kvantifikacije primijenjene u našem testu odgovarale su europskim analitičkim zahtjevima i bile su od 3,75 do 10 puta niže od indikativnih razina.

EFSA je za zbroj tih četiriju PFAS-ova utvrdila podnošljiv tjedni unos od 4,4 nanograma po kilogramu tjelesne mase. Za osjećaj razmjera: osoba od 70 kilograma prema toj bi smjernici tjedno smjela unijeti oko 0,31 mikrograma zbroja tih četiriju spojeva. Kada bi svi bili prisutni točno na granici kvantifikacije, dakle 0,008 mikrograma po kilogramu, morala bi tjedno pojesti oko 38 kg takvog voća i povrća da dosegne podnošljivi tjedni unos.

Hackenberger ističe da se to odnosi na ukupan unos iz svih izvora, uključujući ostalu hranu i vodu za piće. "Osim toga, rizik se ne stvara pojedinačnim obrokom, nego zbrajanjem malih doza iz vode, hrane i drugih izvora tijekom dugog razdoblja", objašnjava.

Zašto su PFAS-ovi problem?

PFAS-ovi su velika skupina sintetskih kemikalija koje se koriste u vodootpornoj odjeći, neprianjajućim premazima, ambalaži otpornoj na masnoću i pjenama za gašenje požara. Nazivaju se "vječnim kemikalijama" jer se zbog vrlo čvrstih veza ugljika i fluora iznimno sporo razgrađuju.

Mogu dospjeti u vodu i tlo, odakle ih mogu preuzeti biljke i životinje. Najvažniji putovi unosa u ljudski organizam su hrana i voda za piće.

Dugotrajna izloženost pojedinim PFAS-ovima povezuje se s posljedicama za imunosni sustav, jetru, metabolizam, razvoj i reproduktivno zdravlje te s nekim oblicima raka. Rizik ovisi o konkretnom spoju, koncentraciji i trajanju izloženosti. Sam nalaz PFAS-ova zato ne znači automatski da će neka namirnica izazvati bolest. S druge strane njihova prisutnost u malim količinama ne znači da dugoročno neće uzrokovati zdravstvene probleme jer se oni akumuliraju u organizmu, osobito dugolančani.

Što ovaj test ne može dokazati?

U Indexovom istraživanju analizirana su samo dva skupna uzorka plodova i četiri dugolančana PFAS-a koje EU preporučuje za praćenje. Riječ je o četiri spoja iz skupine koja ih ima na tisuće. Hackenberger tumači da postoje i analitički pristupi koji hvataju ukupni fluor u uzorku, koji daju potpuniju sliku.

"Uz to, riječ je o jednokratnom uzorkovanju, bez ponavljanja u drugom terminu", dodaje. Kao dio problema također ističe činjenicu da kratkolančani PFAS-ovi lakše putuju vodom te da se vječne kemikalije obično slabije prenose u plodove nego u korijen i listove.

"Uredan nalaz u jabuci i tikvici ima ograničenu dokaznu vrijednost jer je plod dio biljke u koji se te tvari prenose najslabije. Nalaz također ne govori ništa o vodi za piće, koja može biti mnogo važniji izvor izloženosti", kaže Hackenberger.

Problem krškog područja

Naš toksikolog napominje da je dio problema i to što je Lika krško područje u kojem voda ne putuje ravnomjerno niti nužno prema zračno najbližoj točki.

"Lika je udžbenički primjer dinarskog krša. U poroznom vodonosniku, odnosno podzemlju, primjerice u Slavoniji, voda se procjeđuje kroz metre pijeska, šljunka i gline, pri čemu se onečišćenje raspoređuje, usporava i razrjeđuje na predvidiv način. U kršu takvog sloja nema. Onečišćenje se podzemnim pukotinama i kanalima može prenijeti kilometrima, dok neka mnogo bliža mjesta mogu ostati nezahvaćena.

Na kretanje vode i koncentraciju tvari utječu i oborine te promjene vodostaja. Za pouzdanije zaključke trebalo bi zato analizirati vodu u vrelima i zdencima duž stvarnih podzemnih tokova, ponavljati uzorkovanje u različitim vremenskim i hidrološkim uvjetima te obuhvatiti i kratkolančane PFAS-ove", kaže Hackenberger.