HRVATSKE kompanije, obrtnici i radnici koji posluju s SAD-om imaju velike koristi od pada tečaja kuna prema dolaru. Trenutni tečaj kune prema dolaru od 7.40 kn za 1 dolar nije viđen još od 2002.

Još u svibnju 2021. tečaj se kretao oko 6.20 kuna za jedan dolar, a od tada kuna prema dolaru kontinuirano slabi. To primjerice znači da je 100 dolara 15. svibnja 2021. vrijedilo 621.26 kuna, a 21. srpnja 2022. 100 dolara vrijedi 732.43 kune.

Tečaj kune je sasvim vezan za euro, pa slabljenje njenog tečaja prema dolaru ustvari samo odražava slabljenje eura prema dolaru. Tijekom prvih osam mjeseci prošle godine se tečaj kretao oko 1.20 dolara za jedan euro.

Od tada euro oštro pada, sve do pariteta s dolarom (jedan euro za jedan dolar). Prije nekoliko dana je u jednom trenutku čak euro manje vrijedio od dolara, ali se vratio na paritet za nekoliko sati. Trenutni tečaj je 1.016 dolara za euro, što znači da su te valute skoro savršeno izjednačene. 

Tako se na datum 14. svibnja 2021. za 100 dolara moglo dobiti 82 eura, a na datum 21. srpnja 2022. 98 eura. Svi koji imaju primanja u dolarima, a posluju u nekoj od država koje koriste euro ili valutu čiji tečaj usko prati kretanje eura (kao što je hrvatska kuna), efektivno su profitirali samo od promjene tečaja.

>> Dolar i euro su gotovo izjednačeni.Ovo nije zabilježeno već 20 godina

Svi koji imaju prihode u dolarima su profitirali

Kuna vrijedi manje, pa oni koji primaju plaćanja u dolarima efektivno dobiju više kuna. To naravno svima u Hrvatskoj odgovara, jer su troškovi zadani u kunama, a ne dolarima. Kompanijama i klijentima iz SAD-a, koji plaćaju u dolarima, nema razlike. Isto vrijedi i za one koji primaju plaćanja u eurima.

Paušalni obrtnici koji posluju s klijentima iz SAD-a nam su se pohvalili da na tečajnoj razlici zarađuju između 500 i 1000 eura više nego lani. "Prošle godine sam fakturirala 19 tisuća kuna mjesečno, a sada mi je došlo skoro do 24 tisuće kuna", rekla nam je jedna informatička stručnjakinja iz Zagreba koja radi za malu kompaniju iz SAD-a.

Neslužbeno doznajemo i da se zaposlenicima američkih kompanija u Hrvatskoj koji plaću dobivaju u kunama, mijenjaju ugovori i prilagođavaju novom tečaju. Time im efektivno raste plaća.

Svi koji su poslovno vezani za SAD ili su im primanja na neki drugi način vezana za dolar, padom tečaja profitiraju. Osim obrtnika koji posluju s SAD-om, posebno su dobro prošli i pomorci koji su uglavnom plaćeni u dolarima.

Dobra vijest za turizam i iznajmljivače

Padom vrijednosti eura prema dolaru države eurozone postaju i puno jeftinije za turiste iz SAD-a. Unatoč inflaciji, cijene će biti čak jeftinije građanima SAD-a u EU nego prije. Očekuje se navala turista iz SAD-a, što je odlična vijest i za Hrvatsku jer je kuna također oslabila prema euru. 

Procjenjuje se da će ova sezona u Hrvatskoj biti na razini 2019., ili čak bolja. A te je godine iz SAD-a u Hrvatsku doputovalo 626 tisuća turista, koji su ostvarili više od 1.5 milijuna noćenja. U odnosu na 2018. rast dolazaka je bio 12 posto. Prema podacima Hrvatske turističke zajednice, 2 posto noćenja od siječnja do lipnja ove godine su ostvarili turisti iz SAD-a, u rangu europskih zemalja poput Mađarske, Francuske, Nizozemske i Slovačke. 

Istraživanje Instituta za turizam Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj iz 2019. je pokazalo da je prosječna dnevna potrošnja turista iznosila 98 eura, a gosti iz SAD-a troše natprosječno. Drugi su najbolji potrošači, nakon gostiju iz Japana, s dnevnom potrošnjom od 174 eura. Ove godine će dnevna potrošnja biti rekordna, zbog rasta cijena, a posebno će rasti potrošnja gostiju iz SAD-a zbog slabljenja eura/kune.

Dobra vijest za izvoznike u SAD i sve one koji naplaćuju proizvode i usluge u dolarima

Euro se izjednačio s dolarom prvi put u 20 godina, a politika Hrvatske narodne banke (HNB) je da održava tečaj kune relativno fiksiranim prema euru, na 7.5 kuna za jedan euro, s odstupanjima. Hrvatska od 1. siječnja 2023. ulazi u eurozonu, a tečaj prema kojem će se vršiti konverzija kune za euro je određena na 7.53450 kuna za jedan euro. Novac na bankovnim računima će se automatski preračunati iz kune u eure, a nema roka za zamjenu gotovine.

Zbog fiksiranosti tečaja kune prema euru, slabljenje te valute prema dolaru nužno vodi i do slabljenja kune prema dolaru. Od toga imaju koristi svi koji posluju s SAD-om ili imaju nekakav drugi oblik prihoda iz SAD-a, a troše novce u Hrvatskoj ili EU.

>> Dolar i euro su izjednačeni. Što to znači za svakodnevicu?

Dobra je to vijest za izvoznike iz EU i ostatka Hrvatske u SAD, jer njihovi proizvodi postaju jeftiniji kupcima iz SAD-a isključivo zbog tečaja. Proizvod koji kompanija iz EU prodaje za 1000 eura je netko u SAD-u prošle godine morao platiti 1200 dolara. Sada taj proizvod, pod pretpostavkom iste cijene u 1000 eura, kupci iz SAD-a plaćaju tek 1020 dolara. Izvoz EU u SAD je postao cjenovno konkurentniji, tj. jeftiniji subjektima iz SAD-a za kupiti.

Isto vrijedi i za one koji prodaju usluge iz EU (i Hrvatske) u SAD. Sredinom prošle godine su kompanije iz SAD-a morale platiti 1200 dolara za cijenu usluge iz EU od 1000 eura, ili 1200 dolara za uslugu od 7450 kuna iz Hrvatske. Sredinom ove godine moraju platiti samo 1020 dolara za istu uslugu iz EU i otprilike 1000 dolara za uslugu iz Hrvatske od otprilike 7500 kuna, pod uvjetom da se cijena nije povećavala. To je veliki popust.

Ali većina poslova se ugovara u dolarima, plaće se određuju u dolarima itd. Tako su za proizvode i usluge koje kompanije iz EU naplaćuju klijentima i kupcima iz SAD-a 1000 dolara prije dobivale 820 eura, a danas za tih istih 1000 dolara nakon konverzije dobiju oko 980 eura, ovisno o dnevnom tečaju.

Isto vrijedi za kunu, sredinom prošle godine bi se naplatilo 1000 dolara, što je vrijedilo oko 6200 kuna. Sada za istih 1000 dolara kompanije, obrtnici i radnici dobiju više od 7400 kuna.Naravno, ovisi kako je dogovoreno plaćanje, ali rijetko tko je ugovarao plaćanje u kunama.

Zašto kuna i euro slabe prema dolaru?

Glavni razlog slabljenja eura prema dolaru, a time i kune je nevoljkost Europske središnje banke (ESB) da se bori protiv inflacije podizanjem referentnih kamatnih stopa, za razliku od američkih federalnih rezervi (FED) koje su ih podizali već tri puta ove godine.

Dok je američki FED reagirao na visoku inflaciju već u ožujku, ESB je tek 21. srpnja podigao referentnu kamatnu stopu s 0 posto na 0.50 posto, napokon se suočavajući s realnošću jako visoke inflacije u eurozoni od 8.6 posto.

Toliko je američki FED podigao referentnu kamatnu stopu sredinom ožujka, a sada je 1.75 posto. Ako se inflacija u eurozoni nastavi, za očekivati je još podizanja. ESB kasni za FED-om tri mjeseca, a iako je inflacija u eurozoni početkom godine bila dosta manja nego u SAD-u, zbog kasnijeg reagiranja ESB-a i zbog toga što je rat u Ukrajini više povećao cijene energenata u EU nego u SAD-u, inflacija je rasla brže i gotovo se izjednačila sa stopom inflacije u SAD-u.

Valutama se trguje slično kao dionicama, investitori ih kupuju kada misle da će njihova vrijednost narasti. Veće kupovanje neke valute odražava i potražnju za imovinom i proizvodima iz te zemlje, jer kupnja dionica na burzama u SAD-u ili obveznica zahtijeva dolare.

Dolar je tradicionalno glavna svjetska valuta i investitori vole kupovati dolare u nesigurnim vremenima. Očito je percepcija dolara kao glavne svjetske valute i valute zadnjeg utočišta još uvijek jaka.