AKADEMIK Stjepan Jecić, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) i utemeljitelj suvremene eksperimentalne mehanike u Hrvatskoj, umro je jučer u Zagrebu u 93. godini života, priopćila je HAZU.

Stjepan Jecić rođen je 1934. godine u Vinkovcima. U Zagrebu je završio Klasičnu gimnaziju, a 1959. godine diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu. Godine 1972. doktorirao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, gdje je djelovao od 1963. do umirovljenja 2005. godine.

Bio gostujući profesor na Sveučilištu u Münchenu

Redoviti profesor postao je 1982. godine, a od 1992. do 1994. bio je i dekan Fakulteta. Godine 1997. osnovao je Katedru za eksperimentalnu mehaniku s Laboratorijem za eksperimentalnu mehaniku te postao njezin prvi predstojnik. U dva je navrata bio gostujući profesor na Sveučilištu u Münchenu, a pozvana predavanja održavao je na sveučilištima diljem svijeta.

Predavao je temeljne predmete tehničke mehanike, a u završnim semestrima i na poslijediplomskom studiju predmete više, eksperimentalne i numeričke mehanike, koje je dobrim dijelom sam osnovao i uveo. Više je godina predavao mehaniku na Elektrotehničkom fakultetu. Od 2006. godine bio je profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.

Objavio 93 znanstvena rada

Akademik Stjepan Jecić bavio se eksperimentalnim određivanjem naprezanja i deformacija. Zaslužan je za razvoj više izvornih postupaka, a metoda zamrzavanja fotoelastičnog efekta uz pomoć gama-zračenja u znanstvenoj se literaturi naziva njegovim imenom.

Bio je voditelj međunarodnih znanstvenih projekata u suradnji sa sveučilištima u Münchenu, Kijevu, Beču i Budimpešti te s Austrijskim istraživačkim centrom u Seibersdorfu.

Objavio je 93 znanstvena rada te bio autor ili suautor pet udžbenika i knjiga: "Teorija elastičnosti", "Fotoelasticimetrija" (s I. Alfirevićem), "Mehanika II", "Jednadžbe teorije elastičnosti" (s D. Semenskim) i "Kinematika krutih tijela".

U dva mandata bio na čelu Hrvatskog društva za mehaniku

Bio je dobitnik Republičke nagrade za znanstvenoistraživački rad "Nikola Tesla" i Državne nagrade za znanost za životno djelo. U dva je mandata bio predsjednik Hrvatskog društva za mehaniku.

Hrvatsku je zastupao u dva međunarodna odbora za mehaničke znanosti (IMEKO-TC15 i Danubia-Adria). Bio je član Nacionalnog vijeća za znanost, predsjednik Matičnog povjerenstva za strojarstvo, brodogradnju i tehnologiju prometa, predsjednik Odbora za koordinaciju rada matičnih povjerenstava te predsjednik Znanstvenog savjeta za ocjenu i praćenje znanstvenog programa Brodarskog instituta.

Bio je član Vojnotehničkog savjeta Ministarstva obrane Republike Hrvatske i njegova Kolegija poslijediplomskog studija VUPO. Bio je dugogodišnji potpredsjednik Hrvatsko-austrijskog društva. Bio je član Ravnateljstva Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža od 1993. do 2001. godine.