ZBOG gubitaka što su ih pretrpjele u vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak, srpske su pobunjeničke snage 2. i 3. svibnja 1995. izvele niz osvetničkih napada na civile u hrvatskim gradovima - Zagreb je napadnut raketama s kasetnim punjenjem, stanovnici Karlovca i Siska topničkim projektilima, a napadnuto je i Jastrebarsko.

Drugog dana operacije Bljesak, u utorak 2. svibnja 1995. te 3. svibnja, srpski pobunjenici su s okupiranoga hrvatskog teritorija napali središte Zagreba raketnim sustavom Orkan s kasetnim punjenjem, tzv. "zvončićima", pri čemu je poginulo sedmero ljudi, a oko 200 ih je ranjeno.

Najveći udar pogodio je Vlašku i Draškovićevu ulicu, gdje je poginulo pet građana. Nakon napada veliku opasnost za Zagrepčane predstavljali su neeksplodirani zvončići rasuti po gradu. Sljedećeg dana napad je ponovljen, a ovoga puta stradali su Hrvatsko narodno kazalište, Dječja bolnica u Klaićevoj, Akademija za kazališnu i filmsku umjetnost, Dom umirovljenika Centar te stambene zgrade uglavnom u središtu grada. Nekoliko je osoba ozlijeđeno i na području Kozari Boka i postrojenja Chromos.

Raketirana i Dječja bolnica u Klaićevoj i HNK

U napadu na dječju bolnicu u Klaićevoj ozlijeđeno je dvoje djece, jedno od njih tromjesečna beba, dva djelatnika bolnice i troje roditelja. U dvorištu bolnice poginuo je tijekom deaktiviranja "zvončića" pirotehničar zagrebačke policijske uprave, a kasnije je teško ozlijeđen još jedan pirotehničar, razminiravajući Chromos na Žitnjaku.

Bolnicu su ubrzo obišli američki, ruski i francuski veleposlanik. Peter Galbraith je pritom izjavio kako je neshvatljivo da se 50 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata događa takav barbarizam i naglasio da se radi o čistom kršenju svih normi međunarodnog prava, a da oružje koje se upotrebljavalo u napadima služi jedino i isključivo ubijanu što više ljudi. Ruski veleposlanik Leonid Kerestedžijanc napomenuo je da je samo dva dana ranije bio u toj bolnici s unukom te dodao kako se napad na civile i Dječju bolnicu jednostavno ne može oprostiti.

Zagrepčani, ali i cijela hrvatska i svjetska javnost, bili su zgroženi i napadom na Hrvatsko narodno kazalište, u kojem se upravo odvijao pokus međunarodnoga baletnog projekta Donauballet. Ranjeno je 14 osoba, uključujući šest stranih državljana, i to iz Ukrajine, Velike Britanije, Poljske i Slovenije.

Drugog dana raketiranja Zagreba ponovno je ozlijeđeno mnogo ljudi, u blizini Klaićeve – odnosno u Medulićevoj, Deželićevom prilazu, a ranjeno je i nekoliko umirovljenika u susjednom Domu umirovljenika. "Zvončići" su nakon pada projektila pali i na drugu stranu Mažuranićeva trga, kod Obrtničkog doma i na autobusnu postaju te je i ondje ozlijeđeno nekoliko osoba, kao i desetak osoba u autobusu koji je kretao s postaje, uključujući i vozača.

Raketiranje Zagreba 3. svibnja odnijelo je dva života – osim pirotehničara koji je poginuo na zadatku u Klaićevoj bolnici, 6. lipnja preminuo je i teško ozlijeđeni student filmske režije prve godine.

Među sedam osoba koje su poginule u napadima na Zagreb 2. i 3. svibnja 1995. su: Ivan Brodar, Damir Dračić, Stjepan Krhen, Ivanka Kovač, Ana Mutevelić, Ivan Markulin i Luka Skračić, a ranjeno je njih 204.

Tijekom napada prvoga dana na Zagreb prikupljeno je i deaktivirano 490 neeksplodiranih" zvončića". U listopadu 2013., prigodom sanacije krova na Dječjoj bolnici, pronađen je zaostali "zvončić" koji je Protueksplozijska služba sigurno detonirala, ali tek nakon što je u operacijskoj dvorani ispod toga krova uspješno završen operativni zahvat.

Martić zapovjedio granatiranje Zagreba, osuđen na 35 godina zatvora 

Tadašnji vođa srpskih pobunjenika Milan Martić svoju je odgovornost javno priznao u Kninu, a još ranije, u veljači 1995., poručivao je kako ih nitko ne može spriječiti da tuku po Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Zadru, Karlovcu, Splitu i drugim gradovima. Drugog dana napada na TV-u je izjavio da je naredio granatiranje Zagreba.

Međunarodni sud u Haagu Martića je, uz ostalo, i zbog zapovijedi da se u svibnju 1995. raketama napadne Zagreb pravomoćno osudio za ratni zločin na 35 godina zatvora. Osuđen je i zbog progona, ubojstava, mučenja, deportiranja i ostalih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja rata počinjenih početkom 90-ih protiv Hrvata i ostalih nesrba u Hrvatskoj. 

U spomen na žrtve napada, Zagreb je 2007. prostor na uglu Vlaške i Draškovićeve ulice imenovao Trgom svibanjskih žrtava 1995.