Come fly with me: 24 sata u Vječnom gradu

Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index

JOŠ jedan tjedan je proletio, ali u doslovnom smislu riječi! Let dva, neki slobodni dan u međuvremenu i 7 dana prođe dok si rek'o keks… Sinoćnji izlazak koji je potrajao do 7 ujutro, buđenje nakon samo 4 sata sna, podočnjaci do koljena, prazan želudac (i još prazniji frižider) i sto stvari za obaviti prije sutrašnjeg leta ne pomažu dok ponovo sjedim ispred laptopa i mozgam o čemu da vam pišem ovog ponedjeljka (što bi podrazumijevalo da imam čime mozgati ili da isti radi bar na 5%, ali jutros… 0 bodova). Između ostalog stalno se moram podsjećati na taj ponedjeljak, jer nama ovdje dani u tjednu apsolutno ništa ne znače, mi koristimo datume! Zašto? Zato jer su nam rosteri tako koncipirani, jer prema datumima u mjesecu znamo kad letimo, a kad smo slobodni, vikendi nemaju veliku ulogu u našem životu, čak štoviše, kad si slobodan u dane vikenda to je samo dodatna gnjavaža - gužve su nenormalne u metrou i centrima, plaže su prepune, nema aerobic satova, sve se pošemeri, a nije nam bitno ni zbog izlazaka obzirom da se ovdje izlazi gotovo svaki dan! 

S druge pak strane, jučerašnji izlazak je bio pravo malo osvježenje iz razloga što vikendima možeš upoznati ljude koji nisu cabin crew, normalne ljude koji rade na zemlji i kojima su četvrtak i petak jedini dani kada se stvarno mogu opustiti i zabaviti, a i s kojima se prešaltaš u potpuno drugu spiku koja nema veze sa tvojim poslom (kako obično zvuče razgovori ljudi iz naše branše). Izuzmimo iz te priče sve one Arape koji se vole igrati šeika, pa rezerviraju stol sa nekolicinom svojih prijatelja i šalju konobare okolo po klubu da pokupe cure i dovedu ih k njima na besplatnu cugu i druženje, naravno ima i onih koji se i sami to potrude - uletiti sa nekom samo njima neodoljivom spikom, ali stari moj mi ti ne padamo na te fore, jer biti dio tvog harema za večer svakako ne predstavlja vrhunac naše večeri!
 
Enivej, pričajući tako sa 'zemaljskim' ljudima s vremena na vrijeme se zapitam kako bi to ponovo bilo raditi posao od 9-5, jedva čekati vikend, imati normalan životni ritam, kontrolirani raspored spavanja, prehrane i svih drugih van-uredskih aktivnosti… I nekako brzo odustanem od te pomisli kada se sjetim što sve meni moj posao pruža i kako sam prije 2 dana provela predivno popodne u Rimu, a sutra ponovo letim preko sjevernog pola u Kaliforniju. Kako uživam u svakom novom layoveru, kako sam se razmazila slobodom koja mi se pruža, kako je ovo jedan od rijetkih poslova u kojem posao ne nosiš doma sa sobom, tvoj slobodan dan je TVOJ slobodan dan, ni brige ni pameti! A jedino što zahtijeva je smješkanje bez prestanka, uredna šminka, frizura i uniforma, dovoljno samokontrole, malo mozga i fizička izdržljivost. Kad smo već kod toga, zadnji let je ponovo bio jedan od onih prije kojih nisam spavala dobrih dvadesetak sati, a trebalo je odraditi 6 noćnih sati, za koje tijelo zna da bi trebalo biti u krevetu, a ne se boriti sa sklapanjem očiju dok većina putnika spava, a mi imamo par sati slobodnog hoda do slijetanja… 
U takvim situacijama ni pričanje sa kolegama ne pomaže previše jer su i oni sami jednako umorni i pospani, pa tako puno puta, ako ljudi oko mene nisu ekstra super kul zanimljivi inspiracija se pojavi i riječi same padaju na papir (čitaj – minijaturni blokić koji uvijek nosim u džepu prsluka). Sve što kasnije trebam je samo ih pretipkati i objaviti skupa sa slikicama na blogu… Tako je nastalo nebrojeno puno objavljenih postova, a ništa drukčija situacija nije i sa zadnjim, dok su doživljaji još bili svježi. 
 
 
Rim nije originalno bio na mom rosteru za rujan, ali mogućnost mijenjanja leta za let odvela me u Vječni grad na 24 sata… Moja draga kumica koja je provela predivnih tjedan dana medenog mjeseca tamo najavila mi je da se pripremim na ljubav na prvi pogled, i nije fulala ni malo! Dođoh vidjeh zaljubih se!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Obzirom da tih nekoliko sati koliko imaš vremena za razgledavanje ne možeš otkriti puno novih, drugima nepoznatih stvari, držiš se klasičnog turističkog plana – kud svi tud i mali Mujo. Pa smo tako i mi krenuli sa Palatina i Koloseuma put Fontane di Trevi, popapali pizzu, liznuli slatkač (jer kako kažu…kad si u Rimu…) i bacili novčić u fontanu samo da ne zacopramo ponovni dolazak! 
 
Provodeći vrijeme sa ljudima različitih nacionalnosti, kultura, navika, razmišljanja nekada može umoriti čovjeka, pa je tako par sati koje sam provela sama lutajući gradom, jer se ostatak želio vratiti ranije u hotel, bio pravi odmor za dušu! Biti sam sa sobom i sebično sačuvati svaki trenutak guštanja, osjetiti kako grad diše, promatrati druge ljude oko sebe, one koji tamo žive i rade i jurcaju ulicama ne obazirući se previše na ljepote kojima su okruženi jer su već navikli na njih, njima je to svakodnevnica. Gledajući one koji nađu vremena uživati u svom gradu iako već znaju svaki njegov čošak. S druge strane tu su rijeke turista koje preplavljuju grad svaki dan, škljocajući fotićima na sve strane, trošeći eure i eure na glupave suvenire koji sve vesele, zavirujući u svaku otvorenu vežu njuškajući u potrazi za nekim skrivenim kutkom koji nitko osim njih nikada nije pronašao… Nisam se ni ja puno razlikovala od njih taj dan, ali ja sam oduvijek voljela biti turist, pogotovo jedan od onih koji hoda ulicama i zamišlja kako su istim tim putevima koračala neka od najvećih imena svjetske povijesti! :) Želeći se bar na trenutak vratiti u stari Rim i upoznati ljude čija su djela pisala povijest svijeta, čija arhitektura pa čak i moda dan danas živi, a ostatci građevina tisućljećima stoje očuvani i čija umjetnost krasi zidove najpoznatijih muzeja diljem svijeta! Ako to nije vrijedno divljenja i ostajanja budna čitav dan i noć, ne znam što je! Zato je prava grehota kada čujem da netko ostaje u hotelu na jednoj takvoj predivnoj destinaciji, jer je 'već sve vidio prošli put'… U Europi uvijek, ali uvijek (!) ima nešto novo za vidjeti i posjetiti, pa ako ništa drugo bar se ponovno vratiti na mjesto koje ti se posebno svidjelo ili ostavilo nekakav utisak na tebe, prošetati gradom samo da bi kupio bocu vina ili maslinovog ulja, ili oboje, je puno posebnije nego to napraviti na aerodromu… Ali kao što sam već rekla, sto ljudi…
 
Ljubav prema hrani, piću, jeziku i povijesti stvara savršenu kombinaciju zbog koje Italiju smatram najromantičnijom zemljom na svijetu i zbog koje tu istu zemlju želim proputovati uzduž i poprijeko! Počevši od Trsta, Udina, Verone, Venecije, nezaobilaznog Gardalanda, pa sad i Rima mislim da sam na dobrom putu. Svatko jednom u životu mora posjetiti ovo nevjerojatno zanimljivo i lijepo mjesto, razočaranju nema mjesta, a svaka osoba će pronaći nešto za sebe u raznolikosti ponude koju Rim nudi…
Vrijeme je za spakirati kofer za još jedan Los Angeles i pripremiti plan i program gdje i kako u iduća dva dana! A i zahrkati i nadoknaditi zadnjih par dana i noći nespavanja.
p.s. u posljednjih par tjedana od kako je ova kolumna startala puno me ljudi pitalo, ili mene ili moje prijatelje, kako to da uz sve još stignem i pisati blog i kolumnu…na to vam imam samo ovo za reći – zato štp to volim i zato što mi predstavlja veliki gušt i izazov :) Do idućeg puta!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara