Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
MJESECIMA sam pokušavala dobiti let za Japan, pogotovo u vrijeme kada cvatu trešnje i kada ova zemlja izlazećeg sunca (što mi je ujedno i jedan od najljepših naziva za neku zemlju) izgleda bajkovito na svim slikama. Otkad sam kao klinka pročitala "Sadako hoće živjeti" i tulila kao kišna godina na kraju, i godinama kasnije kada sam pročitala "Sjećanja jedne gejše", svidjela mi se japanska kultura i zbilja sam jako jako željela doći ovdje! I jesam, evo me u Japanu, u Nariti, dva sata udaljena od centra Tokija, ali situacija je takva da polubolesna ležim u krevetu, glava me boli, slinava sam i šmrcava i pokušavam doć k sebi prije leta natrag, jer dugih 11 sati leta se čini kao 11 godina, ako se razboliš, brrr...
Jučerašnja večera, prije koje smo svi pokisli kao miševi, jer naravno, ovdje je kišna sezona počela, bila je fantastična! Nisam ljubitelj azijske kuhinje, pogotovo sushija, ali uvijek se nađe nešto fino u što se zaljubiš. Tako sam se ja sinoć zaljubila u gyoza. Vrstu hrane, ne frajera, da ne bi bilo zabune. Ne znam točno kako se "dumplings" prevode na hrvatski i što bi to točno bilo u meniju negdje kod nas u japanskom restoranu, ali to je gyoza - dumplings punjene mljevenim svinjskim mesom ili povrćem (u principu možeš u njih staviti što hoćeš) i pečene u pećnici. Umočene u soja sos s malo octa i domaćih ljutkastih začina... Ma za prste polizati, što na kraju i jesam. Muku mučiti sa štapićima svaki put, jer sam seljo s dvije lijeve ruke koji nikako da nauči, je možda dobar recept za dijetu, ali kada umireš od gladi... Porcije su im također majušne, mora da su zato svi tako mršavi i mali, ali zato naručuješ milijun različitih jela i isprobaš pola menija. Sake nisam htjela probati nikada prije, to je bila jedna od onih stvari koje sam morala probati isključivo tamo od kuda potječe, jer inače "nije fora" i nisam se nešto ekstra oduševila. Fino je, slatkasto i alkoholno, kao rakija :)
I to je bilo sve od mog Japana...Šmrc... Zapravo, lažem. Digla sam se iz kreveta otići kupiti par suvenirčića i pojesti nešto pa sam usput prošla kroz par dućana i ono malo što sam vidjela bilo je dovoljno da me uvjeri u ludu modu koju Japanke isfuravaju. Veličine hlača, haljina i svega zapravo što nije široka majica su smiješne! Gledam tako jednu haljinu i mislim si da li bi trebala biti za mene ili barbiku, sve ne znam koji dio mene prije NE stanje u nju! I tako sve redom... Čak i pitam tetu prodavačicu da li imaju veći broj? Ne, sve je one size. Molim? Ista veličina za tebe 1,5m i 20kg s krevetom i mene 1,75m i nećemo naglašavati koliko kila bez kreveta? A-a, ne bi išlo! Ne moram ni spominjati koliko su lude za Hello Kitty, nema čega nema za kupiti s tim uzorkom. I zaključak do kojeg smo kolegica i ja došle prolazeći kraj tih izloga bio je da sva ta odjeća izgleda prenevino da bi stvarno bila nevina. "Trideset mi je, ali izgledam kao šesnaestogodišnja školarka, kečkice i mašnice u kosi, ali mi zato pola guze ispada ispod te suknjice" stil. Britney Spears u počecima karijere? Fantazija zapadnjačkih muškaraca o azijskim ženama? Žene. Ne možemo ne primijetiti takve stvari :).
Čak smo nakon tog kratkog "šopinga" odlučile potegnuti do Shinshoji Temple-a, ali kiša je ponovno počela padati i tijelo me molilo da ga vratim u krevet, na toplo, jer još treba izdržati i put za Zagreb, a biti bolesna na godišnjem odmoru ne dolazi u obzir ni u najluđim snovima! Na putu nazad prema hotelu vidjele smo hotel koji se zove Christmas Chapel i uređen je kao da je sutra Božić. Kada smo zbunjeno pitale našu Sayako kakav je to hotel objasnila nam je da je to hotel, koji se naplaćuje po satu, u prijevodu, hotel za seks. Mladi u Japanu žive sa svojim roditeljima dok se ne vjenčaju i nemaju privatnosti nigdje pa koriste takve hotele. "Aha, ono što u našim zemljama mladi rade besplatno u autima na fukodromima, ovdje plaćaju hotel za to?" Da, čišće je, nije ilegalno, ali je sramota ako te netko poznati vidi, jer svi znaju zašto ideš u takav hotel, kojih ima po svuda! Okej, ima smisla. Opušteniji su od Kineza i iako ih možda većina ljudi svrstava u isti koš, Japanci su od ostatka Azije, pogotovo od Kineza, kao nebo od zemlje drukčiji! Pozitivno drukčiji! Toliko da je ovo definitivno mjesto kamo želim doći kao pravi turist, na barem tjedan dana, a tko zna, možda bih se čak mogla vidjeti i živjeti ovdje neko vrijeme!
Obzirom da su japanski letovi predivno mirni, čak bolji od njemačkih letova koji su mi do sada bili broj jedan, uzimajući u obzir putnike i njihovu kulturu, stres na letu i sve ostalo, imala sam vremena ispitati jednu curku o nekim zanimljivostima japanske kulture. Svi smo se prvenstveno zanimali za to, jer smo željeli znati što je big no-no za Japance kada ih poslužujemo, a onda su pitanja prirodno uslijedila jedna za drugim. Pa evo 8 činjenica o japanskoj kulturi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
1. Japanci ne vole fizički dodir. Ono što je nama normalno, kao na primjer potapšati nekoga po ramenu, njima nije ugodno, tako da prste k sebi! To je nama bio i najveći problem, jer smo svi većinom osobe kojima je fizički kontakt normalna pojava, ali s druge strane oni i to razumiju pa ne dolazi do velikih drama oko toga.
2. Broj 4 i broj 9 su nesretni brojevi. Zašto 4? Jer je riječ na japanskom ista za 4 i smrt pa pogotovo starije generacije, smatraju 4 nesretnim brojem, što u našem poslu znači - pokušaj ne prezentirati ono što poslužuješ u tom broju. Broj 9 se također izgovara kao riječ bol ili velika patnja, zbog čega se smatra nesretnim.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
3. Sve što daješ nekome iz ruke u ruku dodaje se s obje ruke. Meni je to osobno jako lijep način, imaš osjećaj većeg respekta kada ti netko pruži tanjur i postavi ga ispred tebe sa dvije ruke ili ti pruži čašu vode također sa dvije ruke. Pogotovo kada se i naklone uz to. Sviđa mi se. Sipmatični su to ljudi, ako znaju engleski pomoći ce ti kako god mogu, nasmiješiti se uvijek za što god! Tihi i mirni, sposobni, pametni, snalažljivi, puni razumijevanja i osjećaja za situaciju oko sebe, sve ovo iz zapažanja njihovog ponašanja u avionu - milina!
4. Pokazivati nesto kažiprstom je nepristojno, pogotovo pokazati na drugu osobu. Koristi se cijela ruka, otvoren dlan, poštovanje. Brojati ljude u avionu (kada je potrebno iz nekog razloga) inače se ne radi rukom, potrudi se to raditi u mislima, ali ako već koristiš ruku, jer ti je tako lakše, nemoj upirati jednim prstom od osobe do osobe, jer je to krajnje nepristojno u svakoj kulturi rekla bih, a pogotovo u ovoj.
5. Doći nekome u goste, u tuđu kuću podrazumijeva izuvanje cipela pred vratima, ali i za to postoji "pravilo", a to je leđima se okrenuti prema vratima, a licem prema prostoriji u koju ulaziš i isto tako staviti cipele, uredno jednu do druge petama prema vratima prstima prema unutrašnjosti kuće.
6. Dogovoreni brakovi su i dalje prisutni. Ako je jedino dijete u obitelji žensko, otac će pokušati pronaći muža koji je voljan preuzeti njeno prezime, kako se obiteljska loza ne bi prekinula. Uspije li to, tada muž dolazi u ženinu kuću i živi s njom i njenom obitelji. Dok je suprotno naravno "normalnije".
Tekst se nastavlja ispod oglasa
7. Pozdravljanje dolazi s naklonom, laganim naklonom od 45 stupnjeva, kako su mi objasnile i uvijek mlađa osoba prva pozdravlja stariju. Prodavači u dućanima su ti koji će prvi pozdraviti i nakloniti se te mahati sve dok se kupac ne izgubi iz vida. Kad smo već kod naklona, dublji naklon (od 90 stupnjeva) izražava veći respekt i koristi se u prilici kada se želiš nekome ispričati.
8. Jedna od manira pri obroku je ta da hranu kada dijeliš sa svojim štapićima, moraš prvo položiti na tuđi tanjur, druga osoba ne smije uzeti hranu svojim štapićima direktno s tvojih. I to, vise praznovjerje nego pravilo je povezano sa smrću, tj. pogrebom i kostima mrtve osobe pa se zato ne prakticira za stolom.
Nedavno me frend pitao nešto što nitko nije do sada "I kakav je svijet?" Pitanje koje samo po sebi može biti tema kolumne i čiji odgovor je toliko jednostavan i toliko kompliciran u isto vrijeme da ti sama pomisao na to oduzme dah. Svijet je predivan, velik, zanimljiv, zove te da ga istražiš, može biti opasan, ali većinom je dobar (vjerujem da radi po principu karme), fascinantan je, nekad dosadan, a nekad nemaš vremena za sve što bi htio koliko ima za ponuditi, svijet će te naučiti toliko toga, otvoren je, svugdje možeš naći dom, prijatelje, ostavlja bez teksta, puni oči suzama, svijet je i bogat i siromašan, šaren i veseo, tmuran i tužan, pun je tajni, a čitaš ga kao otvorenu knjigu, negdje je prljav, a negdje čist kao suza, smiren i užurban, razvijen i zaostao, pun je života, glasan i tih, krhak i jak, svijet je toliko savršeno raznolik! I na kraju krajeva, imam ga na dlanu! Ajme što će biti teško dati otkaz jednog dana...
Pssst! Teine avanture pratite i na njezinom
blogu!