Come fly with me: Striček Kong i čaša Rozog
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
KOLIKO ovaj Singapur može biti predivan, ne da se riječima opisati! Ponovo sam ovdje, 9.put za redom, i prvi je od 4 dana dugog leta Istokom... Sjećate se kada sam vam pisala o tim layoverima, koji traju po nekoliko dana? Danas sam u Singapuru, sutra u Australiji i preksutra opet zastanemo ovdje, prije povratka u pješčanik.
Kao što sam već nekoliko puta napisala, putovanje na istok mi potpuno pošemeri bioritam pa sam tako popodne provela nadoknađujući izgubljeni san prošle noći, a večer (noć) u šetnji gradom... Vlaga je tolika da mi se i fotić preznojio, čim smo izašli iz hotela pa je prva postaja bio Lau Pa Sat, kao i svaki put. Cijeđeni sok od papaje i lubenice za osvježenje i večera kod istoga stričeka Konga, kao i svaki put prije toga. Kao i svaki put prije toga, on je bio ljubazan domaćin i dok sam čekala klopu, proćaskala sam par rečenica s njim, od kuda sam? Kroejša. Raša? Ne, Kroacija. Hmmm? Jugoslavija? Ah, da, da, Jugoslavija, Kroacija da, da, Šuker. Zašto sam sama? Znaš nije ti to pametno ni sigurno sama putovati. Gdje mi je muž? Zašto nemam djecu? I tako, znate, klasična pitanja koja vas smiju pitati samo mama, tata i striček Kong, jer je to tako normalno :). Na kraju je shvatio da smo isti taj razgovor vodili već nekoliko puta i sjetio se da sam već nekoliko puta oblizala tanjure u njegovom restorančiću pa smo nabacili i jedan selfie za uspomenu. Kako je večer više odmicala, postajalo je sve ugodnije pa smo moj puni želuček i osvježeni fotić krenuli u akciju. Vrijeme provedeno sama sa sobom neizmjerno volim, pogotovo u gradovima u kojima imam svoje male rituale, zbog kojih mi je posebno drago biti sama sa svojim mislima...
Iskreno, nemam pojma o čemu inače razmišljam, kada soliram bauljajući ulicama svijeta, ali danas je bilo drukčije. Danas sam shvatila koliko će mi sitnica faliti, sitnica o kojima trenutno ne razmišljam iliti uzimam zdravo za gotovo, jednom kada dam otkaz i prestanem živjeti u/iz kofera.
Sjedeći na tom malom otvorenom trgiću, s nekoliko desetaka različitih radnji, od kojih uvijek odaberem istu (vlastitom psihoanalizom došla sam do zaključka da mi fali konstanta u životu) i u bedasto simpatičnom razgovoru s vlasnikom restorana, udišući miomirise fine azijske kuhinje, skužila sam da će mi upravo to nedostajati. Možda čak i najviše od svega. Raznolika hrana svijeta, koja nikada nigdje drugdje neće biti istog okusa, kao u zemlji iz koje potječe! Ambijent, ljudi, kultura, mirisi, zrak, klima, sve će to uvijek biti drukčije.
Neću više moći nabavljati frišku hranu iz cijelog svijeta, jednom kada se "spustim na zemlju". Neće više biti - meso ću kupiti u Njemačkoj, maslinjak u Italiji, ananase na Šri lanki, avokado u Ugandi. Kupit će se ono što je taj dan dostupno na placu ili supermarketu. Usavršenim baratanjem kineskim štapićima, smazala sam sve s tanjura i uživala u svakom zalogaju.
Vraćajući se prema marini, sjela sam na klupicu uslikati, po osamstoti put, prekrasna svjetla Marina Sands Bay hotela i uživati u glazbi i light showu, koji je bio na repertoaru, nešto kao plešuće fontane ispred Dubai malla, ali puno fascinantnije. U tom trenutku postalo mi je jasno koliko sam se navikla na neka mjesta i stvorila upravo te neke svoje, male, ispunjavajuće rituale, kojima se više neću vraćati tako često (pitanje i hoću li ikada više?), a koji će mi neizmjerno faliti. Masaža uvijek u istom salonu, nakon koje pojedem palačinku uvijek u istoj palačinkarnici, kupovina suvenira u jedno te istom dućanu, čitanje knjige u tom i tom parku...
Zašorana nekim čudnim emocijama, sjela sam u kafić s prekrasnim pogledom na marinu, s namjerom uživanja u čaši Rozog i promatranja ljudi oko sebe, što mi je i inače recept za opuštanje, pogotovo kada gledaš turiste, zbog pozitivne energije kojom zrače, jer su na odmoru i uživaju u nečem novom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sve je dobro krenulo, piće po guštu, stol u prvom redu, povjetarac i prekrasni pogled... Nakon jedva tri gutljaja, za stolom mi se stvorio gospon, koji je isto tako sam sjedio u baru i užasno mu je bilo dosadno pa iako sam odbila poziv za njegov stol on se, ni pet ni šest, bez pol frke sjeo za moj! Smirena i dobre volje (možda i zato što je cuga koštala više od večere, koju sam malo prije pojela ili možda jer sam već toliko izdresirana svojim poslom, više ne raspoznajem razliku), odlučim biti pristojna, duboko udahnem i upoznam se. (U tom trenutku sam u mislima čula stričeka Konga kako mi po ne znam koji put govori da nije najsigurnije da sama putujem.) I dok je on tako k'o navijen pričao o svojem putu oko svijeta, što je i bilo zanimljivo na kraju krajeva, i koliko god me smetala činjenica da se sam pozvao sjesti k meni za stol (bez pitanja!), mislim si kako se takve stvari događaju samo "vani". U pozitivnom kontekstu. Zabavnije je naravno kada si u društvu pa upoznaješ nove ljude, nego ovaj neugodnjak, ali činjenica da su ljudi koji putuju toliko više otvoreni novim poznanstvima i lakše ih sklapaju je nevjerojatna! Toliko je bilo layovera na kojima sam upoznala nove zabavne zanimljive drage ljude, sasvim slučajno, bili dio neke druge posade ili potpuno van branše, zbog otvorenosti koju jednu kod drugih prepoznajemo, da ih više ne znam ni nabrojati! Koliko mi se to puta dogodilo u Hrvatskoj? Hmmm, čekaj da razmislim... Možda jednom? Ako se jako dobro potrudim, sjetit ću se? Frišku figu. Nije nikada! I TO će mi definitvno faliti, koliko god je naporno staaalno upoznavati nove ljude i staaalno pričati istu priču o sebi pri upoznavanju i staaalno se podsjećati tko je ono ta osoba i gdje smo se točno sreli... Toliko je neprocjenjivo znati da je iz te mase ljudi, koji svakodnevno dođu i prođu kroz tvoj život, nekolicina onih koji ostanu, zbog kojih si sretan da si se nasmiješio i zbog kojih je vrijedilo rukovati se sa stotinama drugih i reći "Drago mi je, ja sam...", jer da nisi, tko zna? Možda ne bi ni na njih nikada naletio...
Laku noć Singapur, dobro jutro Brisbane!
Pssst! Teine avanture iz aviona čitajte i na njezinom blogu!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati