Come fly with me: Za i protiv
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
NOVA godina je počela u društvu lijekova, maramica i kapi za nos, juhica i čajeva i na to sve još zaštekanim vratom i leđima, tako da uživam u svom krevetu, kol'ko se može uživati kad se jedva krećeš. Gledam gigabajte nasnimanih serija i filmova za ovakve prilike (ne mogu ni čitati, jer jedina poza u kojoj ne cvilim od bolova nije zgodna za listanje stranica knjige) i čekam majstore da dođu popraviti veš mašinu (ovaj tekst pišem jednom rukom u horizontalnom položaju, ne pitajte me kako točno, ne znam ni ja sama).
Kako uđeš u novu godinu takva će ti biti do kraja? Da li se tu broji onih prvih par sati od ponoći ili prvih nekoliko dana? Ako je ovo prvo u pitanju, godina će biti i više nego super, sve ostalo ćemo zanemariti.
Za početak, mjesec siječanj donosi let za Kopenhagen (koji sam već provela u krevetu, a danas samo nastavljam), zatim Bangkok, 2 puta Lagos, u kojem nam nije preporučljivo izlaziti iz hotela jer je opasno, al onak' za ozbač, Malta i nekoliko kratkih "odi mi dođi mi letova". Krajem mjeseca u planu je jedno kratko prekooceansko putovanje, ali o tom potom… Sve to može zvučati idealno, ali ništa nije savršeno pa tako ni ovaj posao. Sve ima svoje prednosti i mane, pozitivne i negativne strane, svoje za i protiv. A ovo su moje 3 za svaku od suprotnih strana.
1. ZA
Putovanja! Naravno, kaj drugo, zbog čega se većina prijavljuje za ovaj posao. Sigurno ne da bi posluživali stotine putnika (izostavit ću svaki nepotreban pridjev ovdje) svaki dan nego da bi putovali i vidjeli svijeta. Barem na kratko, barem na jedan dan, da mogu nogom stati u tu državu, vidjeti barem jednu znamenitost, pomirisati zrak, okusiti lokalnu pivu, umočiti prste u jedan od oceana, posjetiti barem jedno svjetsko čudo… Koliko god se naša putovanja razlikuju od onih "pravih", jer traju samo jedan ili dva dana ipak su putovanja i ta 24 sata najviše se volim osjećati kao pravi turist – s kartom grada i fotićem u rukama. A kada posjetiš neko mjesto gdje si već bio i upoznao ulice, širiš znatiželju u koncentričnim krugovima vraćajući se na ono jedno posebno mjesto, posebno iz samo tebi znanog razloga i guštaš…
1. PROTIV
Zasićenost… Vjerujem da je svatko od nas u nekom trenutku osjetio zasićenost od letenja, svaki dan druga vremenska zona i povremeni jet lagovi, stalno pakiranje i raspakiravanje kofera, udaljenost od familije i frendova, vađenje nove putovnice svake 2-3 godine, jer više nema slobodnih stranica za štambiljanje, posao kao posao koji se ne mijenja (mijenjaju se ljudi i destinacije, ali posao postane automatsko odrađivanje jedno te istih radnji iz dana u dan). Vjerujem da ovaj posao možeš voljeti ili zamrziti s vremenom, ali ako ti nit' smrdi nit' miriši onda nastaje problem da zapneš ovdje godinama, ne znajući kuda bi sam sa sobom ili jednostavno nemajući drugog izbora - odrađuješ, bez ikakvog gušta više. Puno ekipe mi je reklo da kada daju otkaz ne planiraju putovati određeno vrijeme, jer više ne mogu vidjeti avion niti nacrtan, a kamoli išta drugo. Ja osobno ne volim ovaj posao, ali ono što volim su beneficije koje on donosi meni i mojoj obitelji, a planovi za kasnije su uvijek tu negdje u mojoj glavi, čekaju svoje vrijeme.
2. ZA
Iskustvo! Kakvo god ono bilo, ali većinom je pozitivno… Iskustvo života u stranoj zemlji koja nema ništa slično tvojoj, samostalnost, upoznavanje ljudi različitih kultura, vjera, rasa i jezika, prijateljstva koja se stvaraju brzinom svjetlosti i od kojih neka potraju čitav život, makar bili razdvojeni oceanima veže vas ovaj period rada i života koji ne mogu razumjeti oni koji ga nisu prošli. Priče koje ćeš jednog dana pričati djeci i unucima, osjećaj svijeta na dlanu, mogućnosti koje se kriju iz svakog ugla. Naučiš cijeniti neke stvari u životu, koje si možda uzimao zdravo za gotovo. Promijeniš pokoje stajalište ili mišljenje, jer određene stvari vidiš drugim očima. Imaš priliku pomoći onoj djeci u Africi ili ljudima stradalim od tajfuna, koje inače samo gledaš na TV-u i misliš si "kad bih barem mogla nešto napraviti", sada ekšli i možeš! Iskustvo koje ti nitko ne može platiti… I to je ono što mene gura kada se zamislim da li je možda vrijeme za nešto drugo? Ne još… Još nisam napravila sve što sam htjela…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
2. PROTIV
Zdravlje. Kao što sam rekla, stalne promjene vremenskih zona, toplo hladno, kiša, snijeg, sunce, iscrpljenost, nespavanje, pošemeren bioritam, kriva prehrana, boravak u suhoj klimi aviona, konstantna polijetanja i slijetanja… Sve to utječe na tijelo, a kažu i mozak, ali ja odbijam vjerovati u to. Navodno se sposobnost pamćenja smanjuje s vremenom pa nakon 5 godina ovog posla nisi vjerodostojan svjedok na sudu, haha, ali dok god gospon google kaže da nije istina, ja mu vjerujem. Pa ako ne želiš postati ribica Dora, trudiš se u slobodno vrijeme vježbati i moždane stanice uz sve ostalo. Isto tako, navodno, nakon određenog vremena u zraku nisi podoban niti za darivanje organa. Vene i kapilare na nogama, stopala koja se iskrivljuju, sinusi kojima suhi zrak nije najbolji prijatelj, metabolizam koji se uspori upravo iz razloga nepravilnog životnog ritma, povrede leđnih mišića i diskova, vrata kao trenutno u mom slučaju, koljena… pa sve do (ne)mogućnosti (ne)imanja djece jednog dana, jer često letenje preko sjevernog pola nikako nije dobro za organizam zbog zračenja, ali i u to odbijam povjerovati. Ništa od toga ne mora biti istina, ali dovoljno je da se zapitaš, pogotovo zato što sve što se događa gore u zraku 3 puta je izraženije nego isto na zemlji. Navodno.
3. ZA
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Promjena okoline, životnog stila na određeno, financije… Ne govorim o europskim, američkim i ostalim aviokompanijama, već o ovim blisko istočnim, čiji stanovnici neće raditi poslove poput ovog pa uvoze radnu snagu iz svih dijelova svijeta i daju im super plaće, jer mogu. Osiguravaju im vize, smještaj, zdravstveno, jer mogu. Pružaju lifestyle malo ili puno viši od onog na koji smo navikli (ovisi iz koje zemlje dolaziš), jer mogu! Primati plaću na vrijeme svaki mjesec s kojom si možeš uredno kupiti stan doma i otplatiti ga prije nego navršiš 30, plaću s kojom uzdržavaš i sebe i svoju familiju ili što god već radiš s tim novcima. Svi smo ovdje došli iz nekog razloga ili s nekim ciljem, a financijsko pitanje je većini broj jedan. Sve ostalo je, kao što sam već prije rekla, pitanje prioriteta i želja, a način na koji ćeš iskoristiti ono što ti se pruža je isključivo tvoj izbor.
3. PROTIV
Nemam neki općeniti razlog protiv za kraj, ostavljam otvorenu ovu točku za svaki osobni razlog zašto netko ne bi želio postati stjuard(esa) ili zašto oni koji to jesu možda drugima ne bi preporučili da to postanu. Možda je to manjak osjećaja normalnog života, koji nam svako malo prifali, možda nemogućnost održavanja ljubavne veze ili pronalaženja iste, možda rasprostranjeno mišljenje da su sve stjuardese praznoglave glupače koje šire noge svakome tko naiđe, možda je strah…
Može biti brdo razloga, ovo su bili moji. Zato sljedeći put kada poželite reći nekome od nas "jooooj kak je tebi lako u životu", "wow kak ti uživaš" i slično, razmislite malo dublje od onoga kako se čini na površini. Da, neke stvari se čine izuzetno lakima i da, uživamo većinu vremena, ali nikada ne znaš što se još krije iza tog crvenog osmijeha…
Pssst! Teine avanture pratite i na njezinom blogu!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati