Tko još vjeruje u crno-bijeli svijet?

Foto: Saša Jurić, Ilustracija Index

DOMAĆICA u kući, dama na ulici i kurva u krevetu. Šećem tako gradom i pitam se koliko je danas dotjeranih dama, što nose vrećice s Dolca, dalo svom muškarcu da im pljuje u usta, udara po guzi, vuče za kosu i govori im da su drolje. Fizički je svaka penetracija nasilna, jer ipak se tamo dolje nešto gura, a mi primamo. Seks nije prljav ako nije seks, no koliko smo spremne prljavo ići i je li to baš uvijek naša istinska volja?

I tako sam to nedjeljno popodne donijela baki blitvu i krumpir da napravi ručak. Uvjerena je kako su joj ostale tri godine života, jer joj je nekakva ciganka prorekla budućnost jednom davno. Zamolila me da odem s njom na Mirogoj kako bi očistila grob u kojem ću i ja jednog dana biti pokopana i počela svoju priču kako je u životu sve napravila sa svojih deset prstiju, jer njezin pokojni muž, pijanac nije vrijedio ništa. Udala se za njega s osamnaest godina ne znajući što je kita, niti kako ona izgleda do svoje prve bračne noći. Tada je i saznala njezinu jedinu svrhu, jer je ostala u drugom stanju. Baku slušam uvijek jednim uhom dok se s guštom gušim u njezinim delicijama i svjesna da je takav život i stav prema seksu odavno mrtav, barem u mjehuru u kojem živi moja glava. Pod utjecajem današnjice i Daily Maila koji prenosi informacije poput onih kako mnoge žene vole biti dominirane u seksu razmišljam kako ću si kupiti jedan seksi bič te gdje i kako nabaviti prave lisice, kojim će me moj novi dečko vezati za krevet.
 
Nakon kasnog popodnevnog ručka i dogovora koji će limeni bend zasvirati na posljednjem ispraćaju, odlazim na kavu u kvart i opet jednim uhom slušam. Saznajem kako je stari/novi naziv za micicu - mesnica, što je to zapravo Dirty Sanchez (guglaj) i kako je svaki muškarac barem jednom u životu dobio životinjski poriv da žensku isprebija tokom seksa. I to ne bilo koju već onu koju uspoređuju s mrtvom životinjom, jer tako izgleda umjetna kosa što si je friško ugradila. Isprebijati je brutalna riječ pa ću je prilagoditi današnjici – opaliti malu šamarčinu. Šamarčina iz strasti. Ali on to možda i neće  napraviti, jer je svjestan kako ne živimo u srednjem vijeku kada su kurve sakatili do smrti i prolazili nekažnjeno, a poriv koji je spavao u genima njegovih predaka naglo se probudio iz prahistorije onog trena kada je stavio penis u mesnicu one što liči na mrtvu životinju i shvatio da je to – to! Ona u njemu budi nešto animalno, zaključio je intelektualac par excellence, kolega s faksa koji se uvijek činio odmjerenim. Reći ćemo samo jedan u nizu – seronja! Dete kreten s nečime što bi ličilo na kurac, da je malo veći. Svoju djevojku vjerojatno nikada ne bi mogao privezati za krevet, koliko god to ona željela iz istog razloga iz kojeg Robert de Niro u komediji „Analiziraj ono“ kaže svom psihiću kako ne može zamisliti da mu žena puši, jer ipak su to usta koja hrane njegovu djecu. Da li muškarci dijele žene na drolje i one koje po njihovom stavu zaslužuju respect i da li ih u skladu s takvim razmišljanjem i drugačije ševe? I samo da napomenem, ovo je bilo retoričko pitanje.
 
U početku kada veza miriše na proljeće i stvari ne mogu biti ljepše i iskrene smo u odnosu s našim partnerom do mjere gdje priznajemo stvari koje nikada nikome ne bi, a sve u želji da iskrenost bude zvijezda vodilja našeg odnosa, on dolazi do točke kada te počne svojatati na neki novi neobuzdan način – granica između dame i kurve se zamaglila i uzima te kao da si njegova mrtva životinja, a poslije ti nabija na nos Crnog s kojim si se poseksala prije sto godina i više se ne sjećaš pravog imena tog slučajnog prolaznika na tvojoj listi lošeg seksa. I tebi se sviđa neka nova vibra koju si osjetila u takvom seksu i postaješ svjesna njegove snage i seksualne moći. To ti se svidjelo, dapače, zapalilo te kao vatru i dopuštaš mu da radi s tobom sve što želi. Predala si mu se besramno i uživala, a onda si požalila svaku istinu koju si podijelila s njim, jer ovo nije pedeset nijansi sive i niste potpisali ugovorčić o granicama. Ovo je real, ovo je pedeset nijansi krive, jer te nazvao imenom, onim o kojem nikada nisi mislila da može ni u najgoroj noćnoj mori. Želiš biti njegova i tako se osjećati, ali ipak ne toliko njegova! Savjet moje bake broj jedan – nikada nemoj muškarcu sve priznati, savjet broj dva – u slučaju da ti se desi negiraj i kada si uhvaćena in flagranti. 
 
Zaboravljam na monolog kretena i vraćam se doma. Palim telku i gledam dokumentarac, napad morskog psa. I žrtva uvijek kaže kako je mislila da se njoj to nikada neće desiti. Nevjerojatno, ali nijedna žrtva napada morskog psa nije zamjerila tom predatoru, jer mi smo ljudi uljezi u njihovom prirodnom staništu. Koja je tvoja izlika frajeru? Koliko nas je ostalo u nesretnim vezama samo radi luđačkog seksa, kojim nas je bezbroj puta ponizio ili sve žene zapravo vole biti ponižene od strane svojih frajera?
 
Čak i da moje želje nisu ništa drugačije od jedne obične sapunjare svaku večer u osam, to svejedno ne znači da ću dozvoliti da netko iz mog intimnog života napravi jeftinu sapunicu, jer ako se odlučim na to, prije ću razmisliti o tome da potpišem ugovor. Samo jedan krivi potez dovoljan je da dođe do točke gdje više nema povratka. Koliko možemo trpjeti radi sulude strasti i na kraju krajeva gdje je granica. Vjeruje li još tko u crno – bijeli svijet?
 
 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara