Foto: Instagram, Ilustracija Index

Tjedan prvi

SAD  je 7.30 u nedjeljno jutro. Mokre kose u ručniku sjedim na požarnim stepenicama ispred svog iznajmljenog stana u istočnom Harlemu. Iako je rano i nema ljudi na ulici, buka u El Barriu je konstanta. Bila to obilaznica uz obližnju East River, avioni koji polijeću s LaGuardie ili noći s mini-tulumima na ulici. Povrh svega, jedina sam bijela osoba u svojoj četvrti. Potpuni kulturološki šok. I uživam u svakoj minuti istog.

Kako sam se našla baš ovdje? Mali, ali brzo napredujući američki start-up u čijem marketingu radim mi je ponudio ljetnu praksu u New Yorku. Šefica, Amerikanka, je rekla da je u meni prepoznala talent za pisanje i da mi želi pomoći da se razvijem u centru poslovnog i kreativnog svijeta. Vilica mi je pala. Koliko god sam godinama govorila kako je Amerika precijenjena, prevelika, bezdušna, nisam mogla dočekati da nazovem svoje najbolje prijatelje sa tim vijestima.

Mami sam odmah rekla a tati, koji je uvijek bio protiv mog odlaska iz države, nisam znala kako. Sve do dana kad sam imala napadaj panike jer sam shvatila šta će potencijalno taj New York značiti za moju karijeru i kolika je odgovornost na meni. Uspaničeno je ušao u sobu i objasnila sam mu zašto se tako tresem i hiperventiliram, i odmah je shvatio važnost i dao svoj blagoslov. Pakiranja i pripreme su mogle početi.

Na predjelu aerodroma JFK, gdje se dočekuju putnici, začula sam glasno: "Pepi!". Bio je to Marko, moj najbolji prijatelj iz Zagreba koji je maturirao kao najbolji u klasi na jednom Ivy League sveučilištu i jedina osoba koja me smije tim bezbožnim imenom zvati. Odvezli smo se do mog budućeg stana da ostavimo prtljagu. Marko je imao planove za nas jer je ipak 4th of July i tada je najljepše gledati veleban vatromet sa krovova vrtoglavih zgrada Manhattana. Ušli smo u taj lijepo namješteni stan u kojem ću živjeti sa dvije cimerice i doživjela sam šok. Moja soba - potpuno prazna. Znači, soba za koju sam unaprijed platila prosječnu hrvatsku plaću nije sadržavala ni krevet, ni drugi namještaj, a pogotovo nikakav dekor. Taj problem je morao pričekati, savršen tulum na krovu je zvao…

Usprkos uraganu koji je harao tog vikenda otišli smo tamo i potom krenuli u novi klub o kojem se priča kao novom IT-mjestu. Markovi prijatelji, svi redom sa Ivy League koledža, su me kroz standardnu američku masku goleme srdačnosti testirali jesam li vrijedna njihovog društva. Hvala Mami koja me odgojila da budem potpuno sigurna u sebe te me doista nimalo nije zanimala njihova privrženost meni. No, nakon što su se opustili pored mene (praksa na prestižnoj Madison Aveniji ih je pridobila), Grace, nekoliko godina mlađa hipsterica je postala posebno draga. Razmažena nasljednica Perihan nije prestajala pričati o tome kako se jednom ljubila s tipom koji radi u Abercrombie i Fitchu, kao da je to podvig stoljeća. Ušutila je tek kad sam joj uzgredno pokazala najboljeg prijatelja koji radi tamo u Dubaiju. Klub je bio lijepo uređen, užasno skupog pića (votka-tonik 120kn), i zabave ravne onoj na rođendanu ne-baš-popularne osobe iz 8.c. Veliko razočaranje za klub čiji nas je zaštitar pompozno držao ispred ulaza pola sata. New York koji sam gledala u serijama i na TV-u je očito morao čekati.

Nakon provedene noći kod Marka, vratila sam se u Harlem gdje sam dobila svoj prvi 'ay mamiii!’

Zaputila sam se u obližnji trgovački lanac Target i tamo kupila posteljinu, sitni chic namještaj i svoj krevet - kričavo narančasti madrac za plažu. "Ako sam preživjela kamp na Terraneu, e pa bome mogu i ovo.”- ponavljala sam tu mantru dok sam gubila pluća napuhavajući ovaj đavolji izum.

Nove avanture Perle De Medici čitajte na Index Rougeu, slijedeći četvrtak u isto vrijeme!