Dnevnik gradske cure: #Ljutime
Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index
EVO opet mi ne radi internet, i prije nego što se možda kreneš pitat zašto mi opet ne radi internet, upitaj se nešto drugo - zašto ne? I sve je odmah ljepše i mirnije. #resetiralasamrouterhvalanapitanju
Tim stvarima se više jednostavno ne treba čudit, kao što se ne treba čudit (iako se interneti koje nemam već danima čude) kad ti Željka Markić savjetuje da ne glasaš za Pametno - budimo realni, Željka i riječ pametno su, da se poslužim riječima Jelene Rozge koje su sasvim prigodne za ovu situaciju, kao minus i plus. Ko Amer i Rus. Umomsvijetutisikorovajahibiskus. Ne glasajte za Pametno, kaže Željka, jer je pametno u svijetu u kojem glupo financira Željkine obroke pravi Kriptonit. (Ovo nije apel da glasate za Pametno, samo apel da se prestanemo čudit kad Željka daje nepametne savjete).
Eeeenivej, dosta politike i brkova, idemo na ljepše teme. Neki dan sam se vozila u autu i slušala Ivanu Mišerić na radiju. Imali su super temu: Stvari koje me ljute. Ne kao jako važne, tužne i nepravedne stvari u svijetu koje bi nas sve trebale ljutit kao stanovnike svijeta (glad, siromaštvo, čokolada s grožđicama), nego one male pizdarije koje nam dižu tlak na dnevnoj bazi. Stvari koje me ljute. Sviđa mi se to. Ima terapijski učinak. Odlučila sam napisat svoj popis jer a) želim.
#ljutime
Ljuti me što mi internet opet nije funkcionalan, a računi za njega jesu.
Ljuti me što u ulici kojom idem na posao SVAKO jutro bude zastoj jer je netko tko je kupio ispit na Prometnom faksu napravio da na križanju Maksimirske i Mašićeve semafor traje predugo pa se stvaraju čepovi. Ponekad se semafor ni ne mijenja pa je vječno crveno. #ljutime
Ljuti me što Bandić otvara pipe za fontanu a zatvara pipu za učiteljice i odgajateljice.
Ljuti me što i dalje nema Ledoline a svi smo jasno rekli da ju želimo natrag.
Ljuti me što ljudi u dijaspori glasaju kao da su tu a ne plaćaju porez kao da su tu.
Ljuti me što u današnje vrijeme, kad je vrlo lako saznat kako se naziv jela prevodi s hrvatskog na engleski na meniju u restoranima i dalje možeš vidjet stvari tipa:
Naravni odrezak s pireom u umaku od gljiva
“Of course steak with mashed potatoes and mushroom sauce.” - true story.
Ljuti me što ti ljudi koji za naravni odrezak napišu “of course” imaju jednako pravo glasa kao i svi ostali.
Ljuti me što na izbore izlazi puno više ljudi koji sumljaju, a puno manje onih koji sumnjaju.
Ljuti me što sam prije 2 mjeseca kupila paket od 10 gumica za kosu i sad imam jednu. #distepičke
Ljuti me što u veš mašinu stavim dvije čarape i onda je samo jedna. #distepičke
Ljuti me što ne znam gdje mi je USB.
Ljuti me kad dođem negdje u poderanim trapericama pa netko misli da je full originalno reć: “E, poderane su ti hlače” ili “Jedna moja frendica je jednu večer ostavila takve poderane hlače na stolici i kad se probudila ujutro, skužila je da joj ih je baka zašila.” - lažeš, to je izmišljena priča, kao i ona “Moj jedan frend je bio u tvornici hrenovki i vidio kak se proizvode i otad ih više ne jede” - ti ljudi nisu tvoji frendovi, prestani lagat i prestani hejtat poderane hlače i hrenovke.
Ljuti me kad ljudi ne daju žmigavac.
Ljuti me kad ljudi na autocesti voze s dugim svjetlima iako je netko ispred njih ili u suprotnom smjeru.
Ljuti me kad je gužva na Gundulićevoj i svi čekamo u jednoj traci i onda se onaj jedan šupak pregura iz prazne trake za lijevo jer je “pametan.” Ljuti me i kad ga netko pusti iako nije zaslužio.
Ljuti me što ne znam jel se kaže traci ili traki. Znam da imenice koje završavaju na -ka, -ga i -ha nemaju sibilarizaciju ali se osjećam glupo kad kažem traki, a glupo se osjećam i kad kažem traci, život je kompliciran.
Ljuti me kad odrasli ljudi s pristupom Googleu šeraju članke o Chemtrailsima i u komentarima vode rasprave u CAPS LOCK-u.
Golubovi me ljute.
Ljuti me što me u školi nitko nije naučio korisne stvari za život, tipa kako napisat dobar CV ili kako ispunit poreznu prijavu ali zato SVI znamo da rak samac i crvena moruzgva žive u simbiozi. I mitozu i mejozu. Thanks, school!
Ljuti me što kad vozim, svako malo moram izbjegavat bicikliste koji nisu auti i trebali bi bit na pločniku.
Ljuti me što kad hodam, svako malo moram izbjegavat bicikliste koji nisu pješaci i trebali bi bit na cesti.
Ljuti me što sam bipolarna kad su u pitanju biciklisti.
Ljuti me što u današnje vrijeme, kad je na Youtubeu dostupno apsolutno sve ikad od mjuze, klinci hodaju cestom s raspaljenom Darom Bubamarom.
Ljuti me što ujutro nisam gladna a navečer mogu pojest Karlovac.
Ljuti me što postoje ljudi koji misle da je nevjerojatno smiješno kad ispod slike morskih plodova napišu: “Nema ribe do janjetine.”
Ljuti me što neki ljudi misle da moraju reć da su vegani/intolerantni na gluten čim se upoznate jer će svemir inače implodirat. “Dobar dan gospodine, ja sam Ana, jedem samo grahorice i ne smijem gluten, išla sam u školu s vašim sinom, moje saučešće zbog njegove smrti.” Nikog nije briga čime puniš crijeva, Ana, prestani.
Ljuti me kad ljudi kliknu na članak čiji je naslov “udala se Antonija Blaće” i onda pitaju “tko je ta?” Šta klikčeš onda ako te nije briga?
Ljuti me kad netko prdne u liftu i izađe i ja ostanem sama s tuđim hidrogen sulfidom i onda netko uđe na sljedećem katu i ja ispadnem stoka.
Ljuti me i kad ljudi ne shvaćaju da kad zoveš lift, stisneš strelicu koja pokazuje smjer u kojem želiš ić i čekaš da dođe lift koji ide u tom smjeru i ne ulaziš u onaj koji ide u suprotnom. “Ajoooj, pa ovaj ide gore!” Da, gospođo, kakav neočekivani obrat.
Ljuti me što sam za potrebe prethodne rečenice naučila da se prdež sastoji od 1 posto hidrogen sulfida a i dalje ne znam ispunit poreznu prijavu.
Ljuti me kad mi netko kaže: “Niš se ne javljaš!” Javljanje je dvosmjerna ulica, prijatelju.
Ljuti me kad smo se sve dogovorili u poruci i onda netko pošalje “ok.” PRESTANI.
Ljuti me kad ljudi lažu da im do nekud autom treba puno manje nego što stvarno treba, da bi ispali cool, superiorni vozači. Za sad kod mene rekord drži frajer koji tvrdi da mu od Zagreba do Ljubljane treba 45 minuta, PLUS da pritom vozi po ograničenjima. I TI PRESTANI.
Ljuti me kad ljudi govore Linke-DIN. Nije.
Ljuti me što na mladima svijet ostaje a kod nas je sve više mladih koji misle da je Nirvana (samo) pjesma od Jelene Rozge i da je Kanye West otkrio Paula McCartneya.
Ljuti me što postoje ljudi koji ne čiste za svojim psima pa psi ni krivi ni dužni ispadaju neodgojeni šupci koji rade nered.
Ljuti me kad ljudi…
šalju…
poruke…
ovako…
a…
mogu…
sve…
reć…
u jednom…
redu…
Marija.
Ljuti me kad blagdan pada na nedjelju.
Ljuti me kad mi poštar ostavi žutu ceduljicu i napiše da me nije bilo doma a BILO ME DOMA NEGO TI NISI ZVONIO!!!
Ljute me ljudi koji na brzu blagajnu dođu sa 17 stvari a lijepo piše da je maksimum 5.
Ovo tu me ljuti: Pozdrav,htijela bih vam oduzeti nekoliko sekundi vašega vremena,koji vam mogu pomoći u životu.Naime gospodin Ognjen Krnjajić koji se bavi namještenim mečevima.Kao i većina ljudi bila sam u financijskoj krizi,i slučajno sam naišla na gospodina Ognjen,te sam se upustila snjim u suradnju! Zaradila sam ogroman novac u nekoliko tjedana. Najbolje od svega je to sto se mečevi plačaju POSLJE MEČA,dakle PLAČA SE POSLJE MEČA,jedini koji je stvarno pošten,Hvala Ognjen pomogao si mi puno,svi koji ste zainteresiani dodajte ga i nećete požaliti. Hvala još jednom! Ognjen Krnjajić
Ljuti me što je palačinka finija od jabuke.
E i znaš kaj me full ljuti? To što sam 2005. išla na oproštajni koncert Parnog valjka jer kao to je sad to i nema više nikad ikad pa reko ajde i onda Parni valjak nije prestao. To nije pošteno.
I ljuti me što bi preko tjedna mogla spavat do 10 a vikendom se budim u pola 8 i dosta mi je.
Banane sa smeđim točkicama.
Burek od jabuke.
Golubovi (znam da je dvaput).
“Hamburgeri od soje.”
#ljutime
Pssst! Prethodne kolumne naše Andree Andrassy pročitajte ovdje!
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati