“NAJDRAŽE MOJE” briljantan je roman koji će vas ostaviti prepune dojmova i još danima ćete razmišljati o tome koliko vas je potreslo ovih četiristotinjak stranica.

Gabriel Tallent rođen je u New Mexicu, odrastao je na obali Mendocina uz svoje dvije majke (da, dobro ste pročitali). Diplomirao je 2010. godine na Willamette Universityju, a “Najdraže moje” njegov je prvi roman. Autor ima svoju teoriju o književnosti koja se uvelike odnosi i na ovu knjigu, a glasi: ''Mislim da dobre knjige od nas traže da budemo hrabri čitatelji.'' A za čitanje ovog romana svakako je potrebna hrabrost.

“Najdraže moje” je mješavina različitih žanrova, a iako predstavlja modernu obiteljsku dramu, knjigu je zapravo nemoguće svrstati u bilo što dosad viđeno. Prije svega ovo je priča o jednoj 14-godišnjoj djevojčici koja se svim silama bori za svoje srce i dušu. Knjiga nam prenosi uvjerljivu studiju o tome zašto žrtve zlostavljanja smatraju da je teško maknuti se od svojih zlostavljača i kako na neki način i one postaju opsjednute ljudima koji im nanose bol.

Turtle Alvestone je djevojka s tri imena, velika junakinja koja sa svojih četrnaest godina savršeno gađa iz pištolja i sposobna je sama preživjeti u divljini bez hrane uz svoje ogromno znanje o prirodi. Turtle je samo nadimak za nepismenu osobu, kako tvrdi njezin otac Martin, prikriveni grabežljivac. Julia je krsno ime koje joj je nadjenula majka koja je umrla u sumnjivim okolnostima dok je Turtle još bila malena, a Martin je zove ''Kibble'', ponižavajući je i spuštajući na nivo pseće hrane u njihovim svakodnevnim razgovorima. Martin i Turtle žive na izoliranoj obali Mendocina, u ne baš idealnim uvjetima, ali on se jako ponosi svime što je proživio – i preživio.

Ono što ovu knjigu čini tako uvjerljivom jest to što je Martin prenio sve svoje znanje svojoj kćeri pa je Turtle zapravo jako pametna, instinktivna i hrabra mlada žena, trenirana od strane vlastitog oca kako bi preživjela i najopasnije napade. Turtle nema skoro nikakvu interakciju s nastavnicima i kolegama, ali bori se s unutarnjim monologom koji nam pokazuje koliko je duboko u nju usađena sudbina koju joj je otac odredio, a on je voli i zna što je najbolje za nju.

Sve dok se ne počne družiti s vršnjacima koje slučajno upozna, Turtle ni ne zna kakav je svijet kroz koji prolazi, svijet koji do tada uopće nije doživjela, svijet s kojim je otac nije upoznao. A kad shvati da je taj svijet drugačiji od njezinog i Martinovog, spremna je na promjenu.

Sama činjenica da je autor proveo čak osam godina pišući ovaj roman govori o njegovoj kompleksnosti. Na trenutke ćete ostati bez zraka, pa možda i zatvoriti ovu knjigu jer će vam neke scene biti previše mučne, ali ovo nije knjiga koju možete ostaviti nepročitanu. Kroz lik Turtle autor nam prikazuje priču pred kojom ne smijemo zatvoriti oči, moramo biti svjesni stvari koje se događaju. Emocionalno će vas iscrpiti i dobro prodrmati, ali sigurna sam da ćete ostati s ovom nepokolebljivom heroinom do samog kraja u nadi da je čeka bolji život od onog koji trenutno proživljava. Moćna, moćna knjiga.