Pri kreiranju rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani.

KADA je Joe Foster sa svojim bratom Jeffom osnovao Reebok 1958. godine, bila je to mala tvrtka za proizvodnju tenisica za trčanje s umjerenim ambicijama: uhvatiti se u koštac s atletskim tržištem i probiti se u SAD. U vrijeme kada se Foster povukao iz Reeboka 1989. godine, brend je dosegao vrtoglave visine.

Mick Jagger nosio je Reebok Freestyles u svom glazbenom spotu Dancing in the Street s Davidom Bowiejem, Jane Fonda ih je prihvatila za aerobik, Cybill Shepherd koristila je jarko narančaste tenisice na Emmyjima, a Foster se družio s osobama poput Seana Conneryja i Franka Sinatre u Monte Carlu, piše Retail Dive.

Reebok je prestigao Nike kao sportski brend broj jedan sredinom 80-ih godina, a 1989. još uvijek je zarađivao više od glavnog konkurenta, s 1.82 milijarde dolara godišnjeg prihoda u usporedbi s Nikeovom 1.71 milijardom dolara.

Bila je to nevjerojatna priča o uspjehu koja je dovela do porasta prodaje Reeboka s 12.8 milijuna dolara 1983. na 310 milijuna dolara 1985. godine te više od jedne milijarde 1987. i kasnije.

"Kako smo to učinili? Bilo je nevjerojatno. Mislim da smo bili dovoljno glupi da nastavimo i guramo i ne brinemo o tome. Vjerojatno sam zato odlučio sići s trake za trčanje i povući se. Dođe trenutak kada ste korisni za tvrtku, a nakon toga trebaju doći drugi ljudi - više korporativni ljudi, ljudi koji su navikli na ovakve brojke", rekao je Foster o meteorskom usponu brenda.

Ako niste odrasli u 80-ima, Reebokova dominacija nad Nikeom mogla bi vas iznenaditi

Paul Litchfield, bivši potpredsjednik Reebok's Advanced Concepts Groupa (i razvojni programer Reebokovih slavnih košarkaških tenisica Pump), sjeća se da je to vrijeme bilo "puno energije, potencijala i stresa. Bila je to pozitivna stvar. Sve je bilo moguće".

"Reebok je imao nesreću da ga se uvijek promatra kroz objektiv konkurenata. Bilo je vrlo malo prilika u kojima su se zaista mogli održati i sami pokazati što su kao brend", rekao je Nicholas Smith, autor knjige Kicks: The Great American Story of Sneakers.

U 80-ima i 90-ima to je značilo bitku između Reeboka i Nikea. U 2000-tima to je značilo da se na Reebok gledalo kao na podružnicu Adidasa (Adidas je kupio Reebok 2005., a prodao 2021., op.a.). To nije samo priča o Reebokovom rastu i konačnom padu. To je također priča o Nikeovom nevjerojatnom usponu.

Do 1997. godine Nike je porastao na 9.2 milijarde dolara neto prodaje, dok je Reebok zapeo u sporijem tempu, s 3.64 milijarde dolara prihoda. Nije to bila beznačajna količina novca. Reebok je te iste godine zaradio tek nešto manje od Adidasa, ali Nike je već počeo napredovati i od tada nije stao.

Reebokov put do broja jedan iznenadio je sve, a posebno Nike

"Reebok je postao broj jedan i zatekao Nike potpuno nespremnog. Nakon toga Nike je angažirao vrlo poznatog košarkaša Michaela Jordana. I svi znamo ostatak te priče, kako su uspjeli iskoristiti Jordanovu slavu i preskočiti Reebok", rekao je Smith. 

Reebokov put do broja jedan iznenadio je sve, a posebno Nike. Pad je bio znatno sporiji jer su pad prodaje i vlasnik koji nije ulagao u njegov rast uzeli danak. Tijekom godina Reebok je sveden na djelić onoga što je nekad bio. 

Zašto Reebok nije uspio? Bio je ispred Nikea, kako je sada brend tako mali i beznačajan? To nije jednostavna priča. To je priča o inovacijama, o propuštenim prilikama i možda najviše o tome što je moglo biti.

Reebok se oslonio na iskustvo obiteljskog posla

Mnogo prije nego što je Reebok zauzeo tržišni broj jedan, prije nego što je Foster uopće počeo razmišljati o Reeboku, njegov je djed osnovao tvrtku obuće J. W. Foster & sinovi. Utemeljio ju je 1895. godine Joe Foster, po kojem je dobio svoje ime, a postala je poznata po tenisicama za trčanje sa šiljcima, koje su nosili britanski trkači Harold Abrahams i Eric Liddell kada su osvojili zlato na Olimpijskim igrama 1924. Priča je ovjekovječena u filmu Vatrene kočije.

Kada su Foster i njegov brat Jeff desetljećima kasnije osnovali tvrtku, oslanjali su se na svoje iskustvo u obiteljskom poslu. Tijekom svoje 18-mjesečne službe u oružanim snagama Ujedinjenog Kraljevstva, Jeff Foster bio je stacioniran u Njemačkoj i prikupljao je inspiraciju od Adidasa i Pume. Braća su postala uvjerena da se obiteljski posao treba promijeniti, ali ostatak obitelji nije htio slušati.

Rezultat je bio osnivanje Reeboka (neko vrijeme poznatog kao Mercury Sports Footwear). Foster i njegov brat znali su da Adidas i Puma preuzimaju nogometno tržište, pa su se usredotočili na atletiku, s ciljem prelaska na tržište SAD-a.

Do imena su došli uz pomoć Websterovog rječnika

Godinama ranije, Foster je pobijedio u dječjoj utrci tijekom Drugog svjetskog rata noseći obiteljske tenisice i osvojio je Websterov rječnik. Kao odrastao čovjek pročešljao je rječnik tražeći ime za svoju tvrtku cipela.

"Zapisali smo mnogo imena: Cougar, Falcon, sve što je zvučalo vrlo sportski, ali shvatio sam da mi se sviđa slovo R. I otvorio sam Websterov rječnik na slovo R. Ubrzo sam došao do R-E i pronašao R-E-E-B-O-K. Reebok, mala južnoafrička gazela. Fantastično! I stavio sam Reebok na vrh liste."

Zatim je došao težak posao: probijanje na američko tržište. Foster je prvi put otišao u Chicago 1968. godine, ali kad su potencijalni distributeri shvatili da posluje iz Ujedinjenog Kraljevstva, povukli su se. Tek 1979. pronašao je Paula Firemana, a s njim i pouzdanog distributera sa sjedištem u SAD-u.

Paul Fireman ključna je osoba u povijesti Reeboka. Dugogodišnjem izvršnom direktoru i bivšem vlasniku mnogi pripisuju zasluge za razvoj Reeboka izvan njegovih korijena tenisica za trčanje. On je također prodao tvrtku Adidasu. Ali 1979. on je bio samo tip koji je vodio biznis sa sportskom opremom i ribolovom koji je vidio Reebok na sajmu sportske opreme u Chicagu i pomislio da izgleda zanimljivo.

"Uspostavili smo kontakt i razgovarali i tako sam postao njihov distributer u Sjedinjenim Američkim Državama. Bio sam naivan i nisam shvatio da nisu izradili mnogo proizvoda. Bila je to vrlo ručno izrađena tenisica za trčanje", rekao je Fireman.

Reebok je trebao novu tvornicu za smislenu prodaju u SAD-u. Postrojenje koje su u to vrijeme imali proizvodilo je samo 300 ili 400 cipela tjedno, nedovoljno za bilo kakav proboj. Na kraju su angažirali jednu južnokorejsku tvornicu, koja im je isporučila dovoljno proizvoda vrhunske kvalitete.

Ocjena od pet zvjezdica na Runner's Worldu bila je ključna za Reebok

Tijekom prvih mjeseci, kad je Fireman saznao više o Reeboku, znao je da želi ući u posao na duge staze. Fireman je 1979. preuzeo 95% udjela u Reebokovom poslovanju u SAD-u, a 1984. kupio je međunarodnu tvrtku od Fostera zajedno s investitorom Stephenom Rubinom.

Ocjena od pet zvjezdica na Runner's Worldu bila je konačni ključ za otključavanje tržišta SAD-a. Foster je bio čvrsto usredotočen na kreiranje tenisice za trčanje s pet zvjezdica od publikacije jer je vidio što je učinila brendovima poput Nikea.

Već 1970. Ron Hill je pobijedio na Bostonskom maratonu noseći Reebok tenisice, ali za popularnost među svakodnevnim trkačima ocjena od pet zvjezdica Runner’s Worlda bila je neophodna.

Godine 1979. Reebok je imao tri modela s pet zvjezdica odjednom za Inke, Mide i Azteke. Bio je to početak Reebokova uspjeha u SAD-u. "To je bila ključna stvar, jer smo na tome mogli graditi", rekao je Fireman.

Reebokova eksplozija se još nije dogodila, ali je dolazila, zahvaljujući vrlo mekanoj koži i trendu aerobika. Freestyle je nastao zahvaljujući Angelu Martinezu, isprva prodavaču u Reeboku, koji je otkrio jedan od onih velikih bijelih prostora koje direktori traže kada je dolazio na satove tjelovježbe svoje žene. Općenito, prilika je bila u izradi sportske obuće za žene, koju su drugi brendovi uglavnom ignorirali.

Reebok Freestyle

"Vidio je instruktora u tenisicama za trčanje, pola polaznica u tenisicama za trčanje, a ostale bez obuće. Zašto ovim djevojkama ne bismo napravili posebne tenisice s gornjim dijelom od kože i vrlo mekim potplatom?" rekao je Foster o tome kako je Martinez pronašao inspiraciju za The Freestyle.

Prema Fosterovom iskazu, Fireman je isprva bio nesiguran oko lansiranja obuće za aerobik, budući da je tvrtki išlo tako dobro u trčanju. Ali kad je The Freestyle lansiran, Fireman je stavio marketinšku silu iza toga i tenisice su brzo prihvatili instruktori aerobika, a potom i polaznice njihovih tečajeva.

Zatim su tenisice počele nositi slavne osobe. Iste 1985. godine kada je Reebok izašao na burzu, Cybill Shepherd nosila je Freestyles na dodjeli Emmyja (što je u to vrijeme bilo relativno nečuveno), a Mick Jagger ih je nosio u glazbenom videu.

Reebok The Pump

Četiri godine kasnije, nakon što je srušio Nike kao sportski brend broj jedan, rođena je Reebokova sljedeća velika tenisica: The Pump. Pump je bila košarkaška tenisica, a prema riječima čovjeka koji ju je pomogao izraditi, bila je užasna. Naravno, nije tako završilo - bila je to jedna od najpoznatijih Reebokovih tenisica.

Ali u početku je bilo strašno. Inspiracija je došla od talijanskog teniskog brenda pod nazivom Ellesse, koji je kombinirao mehanizam Raichle pancerica s tenisicom kako bi stavio sustav na napuhavanje na unutarnju stranu cipele. Reebok je pomislio - zašto ne iskoristiti sličnu ideju za izradu bolje košarkaške tenisice?

Litchfield je napravio prototip i pokazao ga na Atlanta Super Showu 1989. godine: "Bile su ružne, ali su napravile proboj. Nike je imao vlastitu tenisicu Air Pressure i izgledale su jako dobro. A naše nisu. Tako da sam se prilično dobro oznojio."

Na kraju je Reebok potpuno promijenio dizajn. Kad je tenisica lansirana, bilo je manje od 10.000 pari spremnih za prodaju. Snaga marketinških kampanja promijenila je putanju i tenisica je postala popularna.

Nije škodilo što je igrač Boston Celticsa Dee Brown nastojao napumpati svoje tenisice prije svakog zakucavanja na natjecanju uoči All Star utakmice 1991. godine, na kojem je pobijedio. Prema Smithovoj knjizi, Jordan je te noći rekao Brownu da je započeo "ratove tenisica".

Debakl s Dream Teamom

Otprilike u isto vrijeme Foster je otišao u mirovinu. I dalje se sastajao sa svakim tko bi želio razgovarati u Reeboku, ali kompanija je dosegla prekretnicu u svom rastu. Bilo je vrijeme za odlazak. Foster je znao što je Reebok postigao dosegnuvši broj jedan, ali u ovom trenutku jedva da je bilo vremena za uživanje u tome.

Putanja nakon dolaska na broj jedan bila je bremenita. Reebok se pokušao probiti u košarku i druge sportove. Fireman je dobio ugovor za izradu odjeće za rusku olimpijsku reprezentaciju 90-ih godina, znajući da će osvojiti nekoliko zlatnih medalja. A potom se dogodio debakl s Dream Teamom 1992. godine.

Reebok je dobio ugovor za izradu odjeće za dodjelu medalja za američke olimpijske reprezentacije, što je uključivalo i američku košarkašku reprezentaciju, a s njom i košarkaške zvijezde Michaela Jordana, Magica Johnsona i Charlesa Barkleyja. Michael Jordan je tada bio Nikeov ambasador.

"U Reeboku su s pravom pomislili da će konačno imati neke fotografije Michaela Jordana s Reebokovim logotipom", rekao je Smith.

Reebok je samo privremeno preuzeo prvo mjesto od Nikea

Međutim, Dream Team je odbio otići na dodjelu medalja u Reebokovoj odjeći. Nakon puno natezanja rečeno im je da moraju nositi Reebok, ali igrači su to učinili tako da je Reebokov logo bio potpuno skriven. Ipak ništa od fotografija Michaela Jordana.

Fireman se uglavnom držao podalje od kontroverzi, prepuštajući NBA-u i drugim organizacijama da se pozabave problemom. Ali ono što je Smith vidio kao veliki gubitak za Reebok, Fireman smatra neočekivanom pobjedom.

"O tome se dosta pisalo i učinilo nam je više dobrog nego lošeg, jer je sva pozornost skrenuta na činjenicu da se Nike upleo u dodjelu medalja zbog Reeboka. Dakle, to je bilo dobro za nas", rekao je Fireman.

Reebok tada više nije bio broj jedan. Zapravo, čak i kad je Reebok preuzeo prvo mjesto od Nikea, Fireman je znao da je to privremeno. Adidas i Nike imali su prednost kao globalni sportski brendovi, bili su više etablirani u svojim prostorima. A Nikeova organizacija bila je mnogo veća.

"Imali su promotivni stroj i bliske odnose s mnogo klubova i trenera, ali i mnogo više novca za trošenje. I nama je išlo dobro, zaradili smo hrpu novca, reinvestirali smo. Ali konkurenti su bili veći i bolji", rekao je Fireman.

Reebok je počeo kupovati druge brendove

Kako je Reebok dosegao svoj vrhunac i tražio rast izvan fitness segmenta, kompanija je počela preuzimati i druge brendove.

Reebok je kupio Rockport 1986. godine, ženski sportski brend Avia 1987. i Hockey Company 2004. Početkom 2000-tih, kada je Reebok imao prihod oko tri milijarde dolara godišnje, a Nike blizu 10 milijardi dolara, još jednom je pokušao postati brend ekipnih sportova potpisivanjem ugovora s NFL-om, NBA-om, MLB-om i NHL-om.

Jedan bivši zaposlenik Reeboka završio je u NFL-u i želio je da Fireman dođe na sastanak kako bi razgovarali o licenciranju proizvoda. Fireman nije htio imati ništa s tim, jer je u prošlosti imao sam gubitke u suradnji s NFL-om.

Na kraju je Fireman otišao na sastanak, ali je povjereniku lige rekao da neće surađivati s NFL-a osim ako Reebok nije jedini brend u tome. Do 2004. Fireman je imao ugovore sa sve četiri vodeće sportske lige. Reebok je pokušavao postati treći veliki svjetski sportski brend. Kompanija je mijenjala 30% do 40% svojih proizvoda svako tromjesečje u pokušaju da se probije. I bila je trn u oku Nikeu.

Na koncu Reebok je prodan Adidasu

Godina 2004. također će se pokazati kao posljednja u Reebokovom usponu. Kompanija nikada više neće dosegnuti 3.79 milijardi dolara prodaje, oko tri milijarde dolara manje od Adidasa i oko devet milijardi dolara manje od Nikea u to vrijeme. Umjesto toga, Reebok je bio na putu da ga kupi Adidas, a time je nestao i san da postane treći svjetski sportski brend.

Iako nije ispunio taj san, mnogi odaju Firemanu priznanje za pretvaranje Reeboka u značajnog konkurenta. Prema Litchfieldu, Fireman je bio "nestrpljiv i nerazuman", ali i prepun motiva i izazova. Izvukao je najbolje iz zaposlenika gurajući ih da idu naprijed, da čine više.

"Kada je Reebok prodan Adidasu, ta je prilika, naravno, nestala. Ali prije toga, prilično sam siguran da se to moglo dogoditi. Morate se zapitati jeste li mogli pronaći pravu osobu za takav posao", rekao je Foster o šansi da Reebok bude tamo gdje je Nike danas.

Herbert Hainer iz Adidasa, na primjer, izvukao je kompaniju iz jako lošeg razdoblja 90-ih godina. Da je Reebok pronašao svog Herberta Hainera, bi li mogao učiniti isto? Usput, teškoće s pronalaskom lidera koji bi ga zamijenio dovele su Firemana do pregovora s Adidasom. Da je našao nekoga tko je prikladan za taj zadatak, razgovor oko Reeboka danas bi mogao biti drugačiji.

Reeboku se Adidas prvi put javio nakon pet godina poslovanja, kada je Foster primio pismo u kojem se navodi da Reebokov logotip predstavlja kopiju poznatih Adidasovih pruga. U to je vrijeme Foster bio oduševljen činjenicom da Adidas uopće zna da Reebok postoji.

Akvizicija vrijedna 3.8 milijardi dolara najavljena je 2005. godine, no Fireman je tri godine razgovarao s izvršnim direktorom Adidasa Herbertom Hainerom o potencijalnom preuzimanju. Nike je postajao sve veći, a spajanje Adidasa i Reeboka činilo se kao dobar način za borbu protiv toga.

Dvije su se tvrtke mogle nadopunjavati: Adidas je imao snagu u nogometu i na europskom tržištu, a Reebok je bilježio uspjeh sa svojim glazbenim proizvodima, fitnessom za žene i američkim sportovima. O spajanju se pregovaralo sedam mjeseci, rekao je Fireman, ali nakon što je posao sklopljen, ti su planovi uglavnom zaboravljeni.

"Platili su gotovo četiri milijarde dolara da bi uništili brend"

Tijekom godina Reebok je izgubio svoje licence za glavne sportske lige: Adidas je preuzeo njegov ugovor s NBA-om, a NFL je predan nizu drugih brendova.

"Dali smo im tri najbolja dragulja u sportu u Americi. Htjeli su rezervirati Adidas za sport, a Reebok gurnuti u fizičku spremu. Ne znam zašto su to činili, dogovorili smo se o dva odvojena brenda. Ali pametni muškarci i žene ponekad donose glupe odluke. To je bila najveća glupost koju sam ikada vidio. Platili su gotovo četiri milijarde dolara da bi uništili brend", rekao je Fireman.

Najveći je problem bio taj što su Adidas i Reebok izravno konkurirali. U početku je Adidas rekao da želi da se Reebok i Adidas natječu međusobno. "Brat protiv brata" bio je citat koji je tada izrekao Herbert Hainer. Ubrzo su shvatili da to znači raditi protiv sebe. Tako je Reebok gurnut u fitness i trening, od kojih je potonji već godinama u padu.

"Mislim da je na kraju dana pravi razlog propasti Reeboka bio taj što je svaka odluka donesena u korist Adidasa i to je spriječilo Reeboku rast", rekao je marketinški i tržišni konzultant Matt Powell. Marketing prema istom potrošaču značio je borbu za isti tržišni udio, a u takvoj igri netko mora izgubiti da bi netko drugi dobio.

Reebok je izgubio svoje sportsko pozicioniranje, ali i logo je više puta mijenjan

U Reebokovoj kompliciranoj potrazi za identitetom pod Adidasom, tvrtka ne samo da je izgubila svoje sportsko pozicioniranje već je i logo više puta promijenjen, nešto što je frustriralo Fostera dok je promatrao sa strane. Ipak, u konačnici, osnivač Reeboka ne zamjera Adidasu zbog njegovih odluka i Reebokovog slabijeg položaja u svijetu.

Adidas se ne može osloboditi odgovornosti za Reebokov pad, ali brend je ipak imao i drugih problema. U kasnim 90-im i ranim 2000-tim godinama Reebok je počeo stagnirati. Prodaja je padala i na kraju se vratila na razinu iz 1997.

Postoji niz razloga zašto je Reebokov uspjeh posrnuo. Pitanja oko temeljnog identiteta - što je Reebok zastupao - počela su mučiti kompaniju. Litchfield je napustio Reebok 1997. godine. Nedostatak snažnog identiteta brenda pogoršan je time što je tvrtka često mijenjala stil tenisica i pokušavala se proširiti na više različitih kategorija odjednom.

Sam Poser iz Williams Tradinga prisjeća se kada je Reebok izbacio vrhunsku tenisicu za trčanje - dobro se prodavala - ali je tvrtka sljedeće godine promijenila kalup za tenisicu i kupcima koji su se vraćali više nije odgovarala.

Iverson i Shaquille O'Neal nisu uspjeli donijeti Reeboku golemu dobit

U potrazi za prodorom na košarkaško tržište, Reebok je 90-ih potpisao ugovor s Allenom Iversonom i Shaquilleom O’Nealom. Obojica su bila velike zvijezde i pomogli su Reeboku da se poveže s košarkaškim tržištem. No, za razliku od Nikeove suradnje s Michaelom Jordanom, njih dvojica nisu donijeli Reeboku golemu dobit i brendiranje.

Početkom 2000-tih godina Reebok je ušao na relativno neiskorišteno tržište tenisica napravljenih u suradnji s glazbenicima. U partnerstvu s Jay-Z-jem 2003. je lansiran S. Carter, a iste je godine debitirala linija G-Unit s 50 Centom.

Reebok je bio jedan od prvih koji je razmišljao o stvaranju proizvoda s velikim umjetnicima. Adidas je surađivao s Run DMC-om, ali nitko drugi nije razmišljao o tome da iskoristi slavu glazbenih zvijezda za prodaju tenisica. Tenisice su bile dobre, ali tvrtka je na kraju možda prerano krenula s glazbenim pokretom.

Izdanja sa slavnim osobama danas su potpomognuta društvenim mrežama i internetom, a Reebok je lansirao svoje proizvode desetak godina prije nego što je strategija postala rasprostranjena.

Dok je Nike dogmatičan u pogledu održavanja ponude odmah iza potražnje, Reebok je preplavio tržište kada su njegove tenisice imale dobre rezultate, uzrokujući da nekoć tražene tenisice budu previše dostupne. Problemi s ponudom i potražnjom nisu mučili samo tenisice Iverson, već i S. Carter i G-Unit, prema više izvora. Sa S. Carterom, Reebok je plasirao početnih 500 pari, zatim 5000, a onda 50.000.

"Dakle, 50.000 pari je rasprodano, a onda su plasirali na tržište pola milijuna pari. I tenisica je završila u bagatelnim trgovinama, jer je bilo mnogo više proizvoda nego što su potrošači mogli probaviti", rekao je Powell.

Reebok je pokušao slijediti trag Nikea i Adidasa širenjem robne marke na više područja, ali kompanija nije bila etablirana kao spomenute dvije. Reebok također možda nije imao Nikeovu predanost da bude apsolutno najbolji.

Suosnivač Nikea bio je bijesan kada je Reebok 80-ih privremeno istisnuo Nike s prvog mjesta

Suosnivač Nikea Phil Knight bio je bijesan kada je Reebok 80-ih godina privremeno istisnuo Nike s prvog mjesta. Knight je okupio sve Nikeove zaposlenike kako bi se posvetili tome da postanu vrhunski brend sportske odjeće. I upalilo je.

"Nikeovi direktori nikada ne spominju drugi brend po imenu. Kažu da su njihovi konkurenti. To me uvijek impresioniralo", rekao je Litchfield, ističući da je usredotočenost na sebe dovela do kontinuiranog uspona Nikea.

Početkom 2000-tih, Litchfield se vratio u Reebok na Firemanov zahtjev, namamljen "obećanjem renesanse" brenda Reebok. Međutim, preuzimanje od Adidasa 2006. dodatno će zakomplicirati Reebokov gubitak identiteta.

"Iz temelja su izašli iz sporta. Reeboku je oduzeta njegova sportska akreditacija i veći dio glazbene akreditacije. Završili smo kao manja tvrtka koja se bavi atletikom, ženskom atletikom i vježbanjem", rekao je Fireman.

Prema Smithu, ideja akvizicije bila je da Adidas na svojoj strani ima "ubojicu Nikea". Stvarnost je bila takva da je Reebok napustio svoje ugovore s velikim sportskim ligama i usredotočio se na mnogo manje fitness tržište.

Mnogi misle da je Reebokov izgubljeni identitet rezultat prebrzog širenja. Firemanu je danas žao što se u nekim segmentima nije dovoljno brzo proširio. Reebok je trebao ići snažnije na azijsko tržište, a kompanija se trebala probiti u nogometni prostor kad i Nike.

Analitičari vide potencijal za povratak Reeboka

Analitičari vide potencijal za povratak Reeboka koji bi sličio drugim sportskim markama kao što su Champion i Vans. Powell upozorava da ne treba ulaziti u tonu kategorija, jer se manja kompanija s time ne može nositi. Fireman, s druge strane, smatra da je prilika baš u stvaranju novih kategorija ili inovacija, poput Reeboka kada je počeo proizvoditi tenisice s umjetnicima ili kroz The Pump.

Nike je zgrabio ogroman tržišni udio tijekom godina - Powell procjenjuje da su Adidas i Reebok zajedno pali na 5% tržišnog udjela u 2015. godini. Reebok je također u nepovoljnom položaju kada je riječ o retro proizvodima, budući da i Adidas i Nike imaju dublju klupu proizvoda za povlačenje.

S druge strane, Fireman i Foster vide priliku u tome što je Nike postao prevelik.

"Nike je postao sveprisutan. Ima ga u svakoj kategoriji. Ali kad ljudi postanu monotoni u brendiranju, potrošači na kraju traže druge stvari. I dogodit će se nove stvari, samo je pitanje vremena", rekao je Fireman.

Bio bi to dugačak put kad bi Reebok ponovno ugrozio Nike, koji danas vrijedi više od 50 milijardi dolara. Dobar dio razloga zašto je Nike bio tako uspješan tijekom godina je to što se nikad nije prepustio samozadovoljstvu. Nikad nije predahnuo.