Pri kreiranju rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani.

ŠOPING-CENTRI, danas neizostavan dio urbanog pejzaža, nastali su kao dio ambiciozne vizije austrijskog arhitekta Victora Gruena. Austrijski arhitekt koji je značajno promijenio lice američke maloprodaje najpoznatiji je po kreiranju prvog potpuno zatvorenog šoping-centra u Americi - Southdale Centra.

Rođen u Beču 1903. godine, Gruen je u Sjedinjene Države emigrirao bježeći od nacističkog režima, donoseći sa sobom ideje koje će temeljito preobraziti koncept trgovačkih centara​.

Gruen je želio replicirati europske agore i gradske trgove, stvarajući prostor koji bi u automobilima dominantnoj Americi služio kao centar zajednice. Njegov vizionarski dizajn uključivao je elemente poput vrtova, jezera, škola i medicinskih ustanova, no mnogi od njih nisu u potpunosti realizirani.

Prema Gruenovoj viziji, šoping-centri su trebali postati srca zajednice

Naime, Gruen je zamišljao šoping-centre kao srca zajednice, inspirirana europskim gradskim trgovima, gdje se kupovina, kultura i javni život isprepliću. Njegov najznačajniji projekt, Southdale Center u Minnesoti, otvoren 1956. godine, bio je prvi u potpunosti zatvoreni šoping-centar u svijetu, osmišljen kao ugodno okupljalište.

Southdale Centar ujedno je postao i prototip za buduće šoping-centre. Opremljen grijanjem i klimatizacijom, bio je dizajniran da bude ugodan tijekom cijele godine, neovisno o vremenskim uvjetima. Osim trgovina, centar je uključivao restorane, dječje igralište, ribnjak te je trebao biti okružen školama, stanovima i drugim javnim sadržajima.

Trgovački centar je bio okrenut prema unutra, ne da bi se ljudi usredotočili na potrošnju, već da bi pješake zaštitio od automobila te njihovih isparavanja i buke. Kada je Southdale Center u Edini otvorio svoja vrata 1956., njegov je dizajn bio revolucionaran.

Kako piše Business Insider, izgled Southdalea - sa središnjim atrijem ispod krovnog prozora, pokretnim stepenicama, ogromnim parkiralištem, klimatizacijom i grijanjem - poslužio je kao model za mnoge trgovačke centre koji su uslijedili. Do tog trenutka većina trgovačkih centara bila je jednoetažna i na otvorenom, s ulazima u trgovine okrenutim prema parkiralištu.

Gruen je projektirao zgradu tako da oponaša trgove u Beču, s biljkama koje vise s balkona i dovoljno prostora za druženje ljudi. U atriju su bili ribnjak, veliko umjetno drveće i ogroman kavez pun ptica.

Gruen je kasnije požalio zbog cijelog projekta

Trgovački centar je trebao biti objekt koji oponaša centar grada u predgrađu. Izvorni plan je predviđao gradsku vijećnicu, policijsku upravu i knjižnicu, ali oni nikada nisu postavljeni. Umjesto toga, dovedene su profitabilne trgovine poput američkog lanca Dayton'sa i Walgreensa.

Gruen je kasnije požalio zbog cijelog projekta, koji nije bio toliko protiv automobila i namijenjen pješacima kako se nadao. Naime, Southdale Center je ujedno bio i Gruenov pokušaj da natjera ljude da ne koriste automobile toliko, već da do šoping-centra prošeću. Njegova ambicija bila je da se stvori zajednica pogodna za život u čijem su središtu pješaci.  

Njegova ideja šoping-centara bila je dio šireg plana za revitalizaciju američkih predgrađa, koja su u to vrijeme bila uglavnom spavaonice bez pravog društvenog centra. Vjerovao je da arhitektura može i treba unaprijediti društvo.

Kako piše The Conversation, Gruenova vizija svedena je na monokulturu velikih trgovačkih marki okruženih golemim parkiralištima, do kojih se može doći samo automobilom. Ono što je zamišljeno kao utočište od dominantne automobilske kulture postalo je svetište automobila. Iako je Gruenova vizija bila idealistička, stvarnost je izgledala drugačije.

Umjesto da postanu centri zajednice, većina šoping-centara postala je orijentirana isključivo na kupovinu. Umjesto da revitaliziraju urbane centre, doprinijeli su njihovom propadanju, privlačeći ljude u predgrađa.

Izrazio je nezadovoljstvo evolucijom šoping-centra

Unatoč početnom uspjehu, Gruen je kasnije izrazio nezadovoljstvo evolucijom šoping-centara, smatrajući da su se udaljili od njegove izvorne ideje zajedničkih, multikulturalnih prostora te da su postali simboli beskrajne potrošnje i kapitalizma.

Southdale Center, iako je bio pionir u svojoj domeni, postao je model za buduće šoping-centre koji su se više fokusirali na komercijalne aspekte nego na stvaranje pravih zajedničkih prostora prema Gruenovoj viziji. 

Ironija se ponovno dogodila kada su mnogi od Gruenovih izvornih planova za zanimljive elemente u trgovačkom centru odbačeni kako bi se napravilo mjesta za više trgovina i robe. Kako je izvorni tlocrt postajao sve kaotičniji i pretrpaniji robom za kupnju, kupci su postajali zbunjeni, zaboravljajući svoje namjere i odustajući od potrošnje.

Ironija Gruenovog transfera

Investitori i ekonomisti otkrili su da je dezorijentiranje kupaca i stavljanje pred njih mnoštva stvari za kupnju rezultiralo mnogo većim prihodom. Iako je Gruen prezirao očigledno grabljenje novca, fenomen je nazvan po njemu. Sada je poznat kao Gruenov efekt.

Gruen je bio zgrožen onim što su trgovački centri u predgrađima postali i njihovim utjecajem na središta grada. Na kraju se odrekao trgovačkih centara i uključio se u američki pokret urbane obnove kako bi pokušao revitalizirati urbana središta.

Kasnije se vratio ideji trgovačkog centra, izradivši plan preuređenja orijentiran na pješake za Fort Worth u Teksasu i nekoliko koridora samo za pješake u gradovima diljem SAD-a. U to vrijeme Gruen je pristao na ideju da su automobili vjerojatno budućnost gradova - većina stanovnika živjela je izvan centara i morali su se voziti u središta grada.

Nije odustajao od plana da ublaži utjecaj automobila u gradovima

Njegova je ideja bila ublažiti utjecaj automobila planiranjem kružnih autocesta umjesto prepolovljavanja gustog urbanog razvoja masivnim cestama. Planirao je koristiti autoceste na način na koji je prvo zamislio trgovački centar, kao tampon između automobila i ljudi koji hodaju.

Ironija je ponovno vidljiva. Gruenovi planovi za Fort Worth stavljeni su po strani. Njegovi planovi da izbaci automobile iz središta grada uglavnom su propali. Planovi urbane obnove sravnili su cijele blokove da bi se izgradili trgovački centri i autoceste.

Što je još gore, urbana obnova postala je sinonim za uništavanje čitavih gradskih četvrti kako bi se smjestilo automobile. Unatoč Gruenovim nadama i planovima za revitalizaciju središta gradova, mnogi projekti u koje je bio uključen doveli su do daljnjeg propadanja urbanih središta.

Godine 1964. Gruen je žalio zbog onog što se dogodilo s urbanom obnovom, pišući o mnogim gradovima: "Krivo su protumačili ciljeve zakonodavstva urbane obnove rušeći cijele četvrti i zamjenom živahnih sredina, koje su se mogle sanirati, sterilnim, nehumanim i loše planiranim projektima."

Njegova priča puna je okrutnih obrata

Iako je Gruenova priča puna okrutnih obrata, ipak ostavlja i mogućnost iskupljenja. Dok trgovački centri diljem svijeta nestaju, mnogi se ponovno stvaraju kao "centri životnog stila". Ovi preuređeni trgovački centri vraćaju odbačene elemente iz Gruenovih izvornih planova, dodajući ljude i usluge u nekoć napuštene trgovačke zone.

Od Gruenove idealističke vizije do današnjih maloprodajnih i zabavnih kompleksa, evolucija šoping-centara odražava šire društvene i ekonomske promjene. Iako možda nisu u potpunosti ostvarili Gruenov san o zajednici, šoping-centri su neizostavan dio modernog društva, simbolizirajući promjene u načinu na koji ljudi kupuju, druže se i provode svoje slobodno vrijeme.

Gruenovo nasljeđe ostaje živjeti u mnogim aspektima današnjih urbanih sredina, potičući na razmišljanje o važnosti integracije, zajednice i društvenog života u okviru komercijalnih prostora.