Hrvatski rukomet još uvijek živi od generacije Portugal 2003.

Foto: Guliver Images/Getty Images

KADA profesor rukometa Vladimir Canjuga, uskoro bivši izbornik ženske reprezentacije, kaže da budućnost hrvatskog rukometa nije blistava, onda je vrijeme da se oglasi alarm u Hrvatskom rukometnom savez. 

Ono što je profesor Canjuga rekao nakon utakmice s Njemačkom vjerojatno će mnogima ući u jedno, a izaći kroz drugo uho, ali njegove riječi su itekako bitne jer pozivaju na buđenje. Hrvatski ženski rukomet porazom od Njemačke doživio je slom. Nije tajna da je Hrvatska kao domaćin turnira za cilj postavila plasman u polufinale, odnosno osvajanje medalje, kako bi se ženski rukomet u ovoj zemlji spasio od dodatne marginalizacije, propadanja. Isto nam je rekao i trener Podravke Goran Mrđen; "kad nema novca za ulaganja barem da rezultat pomakne ženski rukomet". A kako je u ovom slučaju i rezultat izostao, HRS bi nakon ovog Eura trebao dobro promisliti što i kako dalje sa ženskim rukometom.

I ne samo to, bojimo se da bi se HRS mogao suočiti s novim, većim izazovima početkom veljače iduće godine. Veselin Vujović nedavno nam je rekao u intervjuu kako je Katar posljednja šansa za Golužinu Hrvatsku da "prelomi" i prođe u finale, jer u suprotnom više neće vidjeti ni polufinale, a s aktualnim trenerom Zagreba, koji je na odgajanje dobio novu hrvatsku generaciju predvođenu Obranovićem, Ivićem, Stepančićem, Mandalinićem i Špremom, složio se i legendarni Nikša Kaleb.

Ako još dodamo podatak da se predsjednik HRS-a Sandi Šola sprema za suđenje zbog sumnje da je počinio teške gospodarske malverzacije, onda ti ne treba prorok koji će ti reći da je pred hrvatskim rukometom vrlo nezgodno razdoblje.

Canjuga: Perspektiva ženskog rukometa nije blistava

Da se vratimo na Canjugu, profesor rukometa najavio je svoj odlazak s mjesta izbornika, ali je odlučio, među ostalim, progovoriti o situaciji u hrvatskom rukometu.

"Ja svoje cure štitim, jer mi očito ne možemo bolje. Mi moramo biti realni. Mi nemamo sedam Penezić. Doći će vrijeme da će se u ženskom rukometu slaviti plasman na velika natjecanja. Nema više Đurđevca, Virovitice, nema više Splita, nema više Osijeka, vrhunskih klubova... To je problem ne samo HRS-a, nego cijelog našeg društva. Nama cure odlaze u druge sportove, negdje drugdje. Da promijenite sto izbornika, oni neće imati odakle uzeti nove i perspektivne igračice. Juniorska reprezentacija nam je bila deseta. Ja sam 20 godina vodio mlađe muške selekcije, tri koje su osvajale medalje i onda nije problem u A reprezentaciju nakon mene, Silvija (Ivandije) i Irfana Smajlagića. Ti igrači su bili prvi, drugi, treći na svijetu u svakoj generaciji i logično je da jučer gledamo Brozovića, Stepančića, Šprema ili Sliškovića (Celje), svi su oni bili prvaci svijeta i logično je da budu top igrači u seniorskom uzrastu. Naš juniorski plasman je najbolje deseto mjesto, nema rada u klubovima, nema sredstava, društvo je u krizi. Svaka čast mladim curama, ali ja ne vidim novu Maju Zebić, Nikicu Pušić Koroljević, a to je samo lijevo krilo. Mi nismo proizveli mlada krila, top krila, možda '96 ili '98 godište, ali to su još djevojčice. Daj Bože da se sve to promijeni i da nakon zatišja sve dođe na svoje, ali trenutno perspektiva ženskog rukometa nije blistava", rekao je nakon utakmice Canjuga. 

"Bojim se da će se možda i muškom rukometu to dogoditi"

"Pogledajte pomladak Lokomotive koji je milijunski grad, a nema pravu ljevakinju. Ukoliko se djeca ne uključuju u taj sport, mi ih ne možemo tražiti. Treba početi tražiti tu djecu. Bojim se da će se možda i muškom rukometu to dogoditi...'96 godište se nije plasiralo (u drugi krug) i to će polako ići prema dolje", rekao je Canjuga koji je mislio na hrvatsku kadetsku reprezentaciju koja je u kolovozu ove godine natjecanje na Euru u Poljskoj završila na 10. mjestu. Francuzi su kasnije postali prvaci.

"Više nema tko staviti oglas "tko želi igrati rukomet?". Ako sam prije 25 godina došao u školu i brojao, ti odi u rukomet., ti odi (neki drugi sport)..To moramo raditi, u velikim gradovima moramo privući djecu, ukrasti ih drugim sportovima, a na ženski rukomet ih uopće treba privoljeti. Radim u školi 30 godina, cure mlade se ne bave sportom i još bježe od grubog ženskog rukometa. Ne znam kakva će biti politika Saveza, ali treba dati priliku mladim igračicama", poručio je Canjuga.

Hrvatski rukomet još uvijek živi od generacije Portugal 2003.

I zato kada pišemo da je osvajanje drvene medalje ili bronce neuspjeh, jer znamo s kakvim igračima Slavko Goluža barata, znajte da kritiziramo u dobroj vjeri. Nasljeđe generacije 2003. ulazi u posljednju fazu. Jučerašnjim junacima pobjede nad PSG-om, koji su počeli igrati rukomet zbog Balića, Metličića, Šole, preostat će težak zadatak, a to je da svojim uspjesima natjeraju neke nove klince da zavole rukomet. Međutim, to je ništa za ono što je pred Andreom Penezić, Martom Žderić, Kristinom Ježić...

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara