Mamiću, odabrao si krivog čovjeka: Štimac i u paklu Marakane dokazao da nije taj

Foto: Ronald Goršić / Cropix

IZBORNIK nikoga, a najmanje Mihajlovića, nije prevario igrom s "tri napadača", koja nas je podsjetila na najziheraškije Bilićeve alibi "napadačke" postave.

Od te nominalne hrvatske ofenzive nismo vidjeli ništa, jer u očajnom prvom poluvremenu Hrvatske u Beogradu, koje je bilo još gore nego na utakmicama protiv Škotske ili Gruzije, Štimčeva momčad dva je puta prešla centar i jednako često spajala "tri dodavanja".

Dva tupa vrha trozubca

Eduardo je potpuno van forme i iako iskusan, činio se isprepadan majmunskim hukanjem Marakane, Olić na desnom boku ono što nikad ne bismo pomislili da ćemo za njega napisati - "igrač manje". Ola je na toj poziciji podsjećao na Mandžukića dok je Wolfsburg vodio Steve McClaren. Na Marakani je bio u momčadi kao figura, a ne udarna ili trkaća igla.

Hrvatska: U prvom dijelu stjerana u svoj kazneni prostor, u drugom nije znala uzeti pobjedu

Jedini ne-tupi vrh trozubca, jednim ubodom pokazao je golgetersku klasu i spasio bod, jer što god Štimac govorio, Hrvatska u kotlu Marakane nije izgubila dva boda, nego osvojila jedan. Treba ga podsjetiti kako je čak i nakon Šimunićevog isključenja, Srbija i dalje imala igrača manje, jer Sulejmani je onako skršen tek statirao zato što je Mihajlović do tada iskoristio sve zamjene. Čak i u takvom stanju, Srbi su napadali neshvatljivo smušenu Hrvatsku, koja u drugom poluvremenu kao da nije mogla vjerovati i prihvatiti kako joj se pobjeda usprkos svemu nudi, dok je u prvom bila jednostavno nevjerojatno loša.

Lovren na lijevom boku na Marakani, podsjetio na Pokrivača na Wembleyu

Lovren na lijevom boku? U reprezentaciji je jedino gore izdanje igrača prekomandiranog na to mjesto, bilo ono Pokrivačevo na Wembleyu. Sreća Lovrenova da Tošić nije Lennon ili Walcott, ali da je tamo bio Srbima neprežaljeni Tadić... vrijedi zabilježiti i da Bane Ivanović u cijeloj sezoni nije toliko puta probio lijevu stranu, koliko u prvom poluvremenu ove utakmice.

Štimac nam je objasnio kako je srpska vladavina terenom u prvom dijelu bila njegova zamisao. Možda, ali to se radi tako da protivniku bacite loptu da se igra, ali mu onda njenim oduzimanjem na 30 metara od gola, superiorno pokažete da je to zato što vi tako želite, a ne zato što vas je stisnuo. 

"Prepuštanje inicijative protivniku" nije panično povlačenje u krilo golmanu i jedan prelazak centra u pola sata

U prvom djelu utakmice na Marakani, igralo se u hrvatskom kaznenom prostoru ili opasno blizu njemu. Teško možemo povjerovati da je Štimac telepatski naveo Brycha da ne svira penal nakon Markovićevog pada preko Ćorlukine noge, ili da je u Međugorju stečenim moćima Mitrovićevu loptu naveo u stativu umjesto u mrežu.

Točnije, nakon niti deset minuta trebalo je biti 2:0 za Srbiju, curilo je na sve strane, posebno po bokovima. Srna je od beka postao treći centralni branič, Modrić je nadljudskim naporima jedini kreirao i zajedno s prerastegnutim Vukojevićem destruirao...

Štimčeva Hrvatska nema igru, čak ni protiv osjetno lošije i neuigrane Srbije

Bila je to reprezentacija u potpunom neredu, s kraterima između linija, bez igre i to protiv neuigrane momčadi pune mladih igrača, koja je osjetno gora od standardizirane i godinama slagane Hrvatske, protiv Srbije kojoj fali puno toga, najviše zadnji pas. Kad smo kod pasa, evo ilustracije koliko je Hrvatska bolja: prvi put složila je ta tri dodavanja u 30. minuti i odmah stvorila priliku. Jedinu.

Jedina "dobra" stvar u ovoj vrućoj beogradskoj noći bilo je ono što se dogodilo nakon srpskog izjednačujućeg gola. Utakmica je na terenu i tribinama postala onakva kakav balkanski derbi i treba biti, kada se izuju nama na ovim prostorima neprimjerene bijele rukavice: Divlji.

Ostale vijesti na Indexovoj temi:

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara