Pranjić je opet plivao na lijevom beku, iako je više stvarno smiješno ponavljati očito - on nije igrač za tu poziciju, što je i dokazao slabom igrom u obrani, gdje je od njega manje loše rješenje čak i osporavani Strinić. Njegove defenzivne manjkavosti nisu Pranjićeva greška, nego izbornika koji posljednjih gotovo deset godina solidno lijevo krilo, koje zna asistirati (njegovo krasno podvaljenu loptu pred gol u prvom poluvremenu, očajni Perišić nije uspio poslati u gol) i zabiti, guraju tamo gdje mu nije mjesto, a u istom tonu nastavio je i Kovač.

 

 

Ćorluka je bio još veći tragičar: Oba Drmićeva gola išla su preko njega; prvo mu je odlični napadač Nurneberga prodao lažnjak i zabio prvi gol, a kod drugog ga je u sprintu ostavio par metara iza sebe. U Rusiji se prvenstvo tek nastavlja nakon duge pauze, pa sigurno nije u natjecateljskoj formi, ali Ćorluka bi se nakon ovakve predstave mogao zabrinuti za garantirano mjesto u momčadi, posebno jer je Schildenfeld itekako dobro iskoristio svoju minutažu.

 

Pod posebnim povećalom bili su Subašić i Maleš: I dok se prvom ne mogu naći veće zamjerke, jer nijedan gol nije mogao skinuti, Maleš ovom utakmicom nije mogao uvjeriti Kovača da je čovjek za popunu mjesta destruktivca na centru, koliko god ga izbornik hvalio poslije meča. Jako loše pozicioniranje i čitanje igre obilježili su njegov nastup, a sukrivac je za prvi gol Švicarske.

 

 

Perišić ni ovaj put nije pokazao da je vrijedan toliko forsiranja i brojnih prilika koje mu je davao Štimac, a u isto je nastavio i Kovač. Među lošije pojedince svakako spada i nedodirljivi Srna. Igrač koji je prije imao desetak asistencija godišnje za reprezentaciju, strahovito je potonuo u igri prema naprijed i njegovi sjajni ubačaji koji su "pola gola" i atraktivni golovi, odavno su izdvojeni incidenti, a ne kao u prošlom desetljeću - pravilo.

 

Olić je još jednom pokazao herojsko srce i pluća maratonca, ali desno krilo, gdje ga je u prvom dijelu stavio Kovač, nikako nije njegovo mjesto. Ta pozicija općenito je boljka ove momčadi, što je pokazao i meč sa Švicarskom. Tako je Kovač tamo probao i lijevog beka Milića. Nakon što smo vidjeli te pokušaje, treba očekivati novu rundu Mamićevih pritisaka i pokušaja instalacije Halilovića, koji igra baš na tom mjestu.

 

 

Nakon prvog dijela, u kojem je obrana Hrvatske bila spora, sredina propusna kao protiv istog protivnika na Poljudu 2012., a napad bez lopte (Olić je gol postigao nakon poklonjenog kornera, dirajući loptu rukom) i u kojem je Hrvatsku na životu držao tek Rakitić, drugo poluvrijeme ulaskom Modrića, Mandžukića i Schildenfelda, donosi neuspordivo bolju igru, ali možda nudi riješenje za lijevi bek, kada već Šifo tako dobro igra u obrani: Zašto tamo ne bi bio Ćorluka i to ako može, u izdanju iz Istanbula i play-offa za Euro?

 

Sjajnom asistencijom za drugi Olićev gol bljesnuo je Kovačić, još jedan veliki dužnik iz prvog poluvremena, ali i dosadašnjeg dijela sezone. Po pritiskom velikih očekivanja, pa žestokih kritika u Interu i straha od grešaka, igra premekanu, alibi igru. 

 

 

Na kraju, Kovaču i nakon Švicarske ostaje otvoren natječaj za lijevog beka, jednog stopera i desno krilo, dok je Olić zaslužio da protiv Brazila zamjeni Mandžukića, kada je već Drmić prepušten Švicarcima, jer se u vrijeme kada ga se moglo pozvati, u reprezentaciju guralo Sammira. 

 

Drugo poluvrijeme kod jake Švicarske veliki je plus i pokazatelj da se momčad koju nose Modrić i Rakitić, ne treba bojati nikoga.