Platouche i magični trokut
Foto: AFP
PRIČE o najboljim strijelcima europskih prvenstva započinjemo u Francuskoj 1984. godine, kada je Michael Platini s devet golova odveo Tricolere po prvi put na krov Starog kontinenta.
Zagonetka magičnog trokuta
Do 1980. godine Europsko prvenstvo igrale su samo četiri momčadi, a natjecanje je kretalo od polufinala. Titulu najboljeg strijelca ponijeli su napadači sa svega dva zabijena gola poput Dražana Jerkovića 1960, Jesusa Perede 1964., Dragana Džajića 1968. Prvi igrač koji je nadmašio tu brojku bio je Gerd Muller 1972. godine, koji je zabio dva gola u polufinalu protiv Belgije te dva u finalu protiv SSSR-a, da bi četiri godine kasnije njegov doseg izjednačio još jedan Nijemac, Dieter Muller. U Italiji 1980. godine Europsko prvenstvo prvi put okupljalo je osam reprezentacija, podijeljenih u dvije grupe, a naslov najboljeg strijelca opet je pripao Nijemcu Klausu Allofsu, koji je zabio tri gola.
1984. godine Uefa je napokon usavršila natjecateljsku shemu za osam reprezentacija. Momčadi su bile podijeljene u dvije skupine, a za razliku od Eura četiri godine ranije, kada su prvoplasirani iz grupa igrali finale, a drugoplasirani utakmicu za treće mjesto, u Francuskoj su se prve dvije momčadi iz grupa plasirale u polufinale. U skupini A igrali su Francuska, Danska, Belgija i Jugoslavija, a u skupini B Španjolska, Portugal, Zapadna Njemačka i Rumunjska. Prvenstvo se igralo na osam stadiona (Park Prinčeva, Velodrom, Gerland, Geoffroy-Gulchard, Felix-Bollaert, Beaujoire te strazburški Meinau. Francuska je naravno slovila kao veliki favorit - a tzv. magični trokut Tigana - Giresse - Platini sijao je paniku u svaku obranu svijeta. Prvenstvo je otvoreno 12. lipnja 1984. godine susretom Francuska - Danska, a jedini strijelac na utakmici bio je tada 29-godišnji igrač Juventusa Michel Platini u 78. minuti.
Devet Platinijevih golova za povijest
Četiri dana kasnije Francuska je s čak 5:0 svladala Belgiju, a nova tri gola upisao je Platini, koji je tako već nakon dvije utakmice sustigao najbolje strijelce u povijesti EP-a. U posljednjem susretu skupine Francuska je s 3:2 svladali Jugoslaviju, a tadašnji vratar Hajduka Zoran Simović iz prve ruke upoznao je nenadmašnog Platinija koji je postigao sva tri francuska gola. Drugo mjesto u skupini osvojila je Danska, pobjedom na Belgijom. U B skupini prvo mjesto osvojila je Španjolska, a drugo Portugal koji je tako u polufinalu išao na Francuze. 23. lipnja Francuska se našla pred najvećim izazovom do tada. Pred 54 tisuće gledatelja na Velodromu domaćini su poveli preko Domerquea, a Portugalci izjednačili golom Jordaoa. U produžecima je opet zabio Jordao, pa onda i Domerque, da bi u 119. minuti Platini svojim osmim golom na prvenstvu spasio Francuze od kaznenih udaraca, odvevši ih u prvo finale u povijesti.
U drugom polufinalu Španjolska je nakon jedanaesteraca izbacila Dansku i sve je bilo spremno za veliki dvoboj na Parku Prinčeva. Španjolska je to tada bila neporažena na Euru, međutim sve dvojbe oko pobjednika razriješio je tko drugi nego Michel Platini svojim nevjerojatnim devetim golom na prvenstvu. Konačnih 2:0 i naslov prvaka Europe Tricoloru donio je Bellone u 90. minuti. Francuska je svoj prvi naslov mogla isključivo zahvaliti Platiniju koji je zabio devet od ukupno 14 golova. Zabijao je Platini na baš svakog utakmici, riješivši i polufinalni, ali i finalni dvoboj. Bio je to vrhunac Platinijeve moći, Michel je praktički igrao sam i nitko mu u to vrijeme u Europi nije bio ravan. Godinu ranije igrao je finale Lige prvaka, iste godine osvojio je Kup Kupova, a godinu kasnije Kup prvaka. Inače, drugi najbolji strijelac na Euru u Francuskoj bio je Danac Frank Arnasen sa svega tri pogotka.
Sin Talijanskih imigranata postao francuski Vitez Legije časti
Michel Francois Platini je rođen 21. lipnja 1955. godine u francuskom gradiću Joeufu kao drugo dijete u obitelji vlasnika talijanskog restorana poznatog po izvrsnoj pastaciutti. Već od malena pratio je svog oca Alda, kapetana lokalnog kluba AS Joeufa, na svim utakmicama, a još kao dječaku najdraža igračka mu je bila nogometna lopta. Od najranijih dana isticao se odličnom tehnikom među vršnjacima, ali zbog svog niskog rasta dobio je i nadimak Ratz - "kratki". Njegovi prvi nogometni koraci su vezani za AS Jeouf, čiji je prvotimac postao sa nepunih šesnaest godina. Nakon izvrsnih igara odlazi na probu u Metz čiji su liječnici procijenili da ima preslab kapacitet pluća za nogometaša, nakon čega je ovaj potražio sreću u Nancyju, gdje je direktor kluba bio njegov otac.
U dresu Nancyja Platini je igrao punih sedam godina i 181 utakmicu, zabivši pritom sjajnih 126 golova. Za Tricolore prvi put nastupio je kao 20-godišnjak, a prvu službenu utakmicu igrao je 1976. godine protiv Čehoslovačke kada je postigao i svoj prvi reprezentativni pogodak. Izbornik Hidalgo ukazao mu je potom veliko povjerenje, a Michel je igrao važnu ulogu u kvalifikacijama za SP 1978 u Argentini. U to vrijeme Platini je upoznao i svoju buduću suprugu, tada studenticu ekonomije koja je bila također talijanskog porijekla. Nakon povratka sa SP, na kom je Francuska ispala u prvom krugu, a Platini zabio gol u porazu od domaćina, veznjaka Nancyja tražili su mnogi mnogi ugledni europski klubovi, ali on se odlučio za najtrofejniji francuski klub St. Etienne.
Triput najbolji igrač Europe osvojio je sve što se može osvojiti osim svjetskog zlata
U zelenom dresu Platini je osvojio francusko prvenstvo i bilježio odlične nastupe u europskim natjecanjima. U tri godine upisao je 145 nastupa i 82 gola, a u međuvremenu se s reprezentacijom plasirao na još jedno Svjetsko prvenstvo, ono u Španjolskoj, nakon kojeg je potpisao 1,7 milijuna dolara vrijedan ugovor sa Starom damom. S Juventusom je Platini u četiri godine triput osvojio Scudetto, zatim Kup pobjednika kupova pa i Kup prvaka, na žalost u onom najtragičnijem finalu na Heyselu. Platini je u Torinu igrao punih pet godina, a triput je bio proglašen najboljim igračem Europe, '83, '84 i '85. Ukupno je u dresu Juventusa odigrao 222 susreta, a zabio je 103 gola.
Nakon posljednje utakmice talijanskog prvenstva 1986./1987. protiv Brescie na prepunom Comunaleu Platini se odlučio oprostiti od profesionalnog nogometa. Osvojio je sve što se moglo osvojiti, osim titule svjetskog prvaka. No, to nikako ne umanjuje legendu Michaela Platinija, čije se ime ravnopravno može izgovoriti uz ona Maradone, Pelea i Franza Beckenbauera. Ipak je Platini najbolji igrač Francuske svih vremena, svaka čast Fonteinu, Zidaneu ili Henryju. Samo je jednom Michel nastupio na Europskom prvenstvu, a s ukupno devet golova već 18 godina stoji sam na ljestvici najboljih strijelaca. Drugi sa sedam pogodaka je Alan Shearer, a od aktivnih igrača najbliži su mu Wayne Rooney, David Villa i Zlatan Ibrahimović.
Facebook
Google