Velimir Perasović u velikom intervjuu za Index: Mislio sam da imam veće šanse postati nogometni izbornik

Velimir Perasović u velikom intervjuu za Index: Mislio sam da imam veće šanse postati nogometni izbornik

Foto: Hina / Index 

BILA je idealna prilika da na razgovor privedemo Velimira Perasovića jer poznavajući njegov stil, sljedeća će se ukazati vjerojatno tek negdje nakon Eurobasketa. Poznajemo ga kao krutog i odmjerenog profesionalca, alergičnog na svaku demagogiju. Drugim riječima, ne voli prazne i duge priče, ali kada to odluči, odličan je sugovornik. I gestikulacijom otkriva da ga ovih dana prožima poseban adrenalin. Jedan je od rijetkih naših stručnjaka koji još nije bio u rotaciji na klupi reprezentacije. Predstavljati ga u uvodu nije potreba, nastojali smo to učiniti našim pitanjima. Ciljali smo na ono o čemu je najmanje govorio na inauguracijskoj press konferenciji, o njemu samome i u mnogočemu posebnoj karijeri.

Prije svega Velimire, kako i zašto baš sada?

"Zato što su me tek sada zvali. Do sada nikada nisu"

Ni u vrijeme, odnosno prije negoli je izabran Joke Vranković?

"Ne, nikada do sada nisam bio u kombinacijama za hrvatskog izbornika. Ovo ljeto sam prvi puta stupio u službeni kontakt s predsjednikom saveza. Rekao sam da sam apsolutno zainteresiran za mjesto izbornika, ali i to da obzirom na situaciju u Valenciji ne znam kada ću biti slobodan. Kada se ta mogućnost otvorila, s moje strane nije bilo nikakvih prepreka. Odlazak iz Valencije nema veze s Radićevim pozivom. Imao sam ugovor za narednu sezonu koji je klub mogao produžiti, a tada po zakonima španjolske košarke ne bih mogao usput voditi i klub. Mislim da će se to pravilo ovog ljeta konačno i ukinuti. No, da se vratimo na temu; nisam siguran da bi savez i javnost imali strpljenja čekati me do šestog mjeseca. Smatram da bi to bilo iritantno i neozbiljno. Bio sam svjestan činjenice da u slučaju produljenja ugovora u Valenciji, teško mogu biti izbornik. Stvari su se razvile drugačije"

Uzbuđeni ste, a to je kod vas inače teško zamijetiti.

"Drži me adrenalin i lagao bih kad bih rekao da nisam uzbuđen. 13-godišnji sin mi je otvorio oči kada mi je neki dan rekao: "Tata, sada ti više nema šale". Više me ne prate samo zaljubljenici u košarku, koji pročitaju dva-tri reda u novinama, ovo je puno veće. To je velika odgovornost, ali željan sam i jedva čekam da krenemo"

Sklopili ste ugovor sa savezom samo do kraja Eurobasketa koji kod kuće igramo u rujnu. Jesu li pred vas postavili konkretne ciljeve?

"Cilj je na svakom natjecanju izboriti ono sljedeće. Moj cilj je što bolji rezultat, ali prije toga - što bolja igra. Tada će javnost i ljudi koji vode košarku ocijeniti što dalje. Nije me, stoga, interesirao duži ugovor. To mi izgleda apsurdno. Zamislite da rezultat bude loš, svi te pljuju, a da se ja hvatam za ugovor sa savezom. Koji me, uzgred rečeno, ne interesira u financijskom smislu, već isključivo u sportskom"

Tvrdite da će vam javnost suditi, ali prihvaćeni ste aklamacijom, čak i s dozom euforije. Postoji li mogućnost da vas se na neki način mistificira jer ste još uvijek neokaljano lice hrvatske košarke? Bez obzira na rezultate koje ste do sada postigli u klupskoj košarci.

"Moguće je da je i to u pitanju, novo lice. Često sam znao reći, a to sam i mislio, da imam veće šanse postati nogometni izbornik nego košarkaški. Apsolutno nisam bio u tom krugu i moj dojam bio je da ne mogu prići blizu reprezentacije. Nisam to nikome zamjerao. Zašto bi mene netko morao voljeti kao trenera? Nemam predrasuda, svatko ima pravo na svoj izbor, gazda u klubu ili predsjednik saveza. No, o kontaktu koji sam od ljeta pa do danas imao s Dankom Radićem mogu reći samo pozitivne stvari. Sve što je rečeno do posljednjeg je detalja ispoštovano"

Jedan ste od rijetkih izbornika koji na prvoj press konferenciji nije obećao lov na medalju. Znate li da to slušamo već godinama?

"Ne znam, ali osobno mi je to zaista glupo. Tko to može obećati? Ne mogu reći da nemam ambicije da budemo prvaci Europe, ali cilj je prije svega da igramo dobro"

Kazali ste da nemate namjeru previše razgovarati s igračima uoči priprema. Je li to baš tako i odnosi li se na baš na svakoga od njih?

"Jednostavno nisam dobar u komunikaciji. Nažalost, tako je to. Kada nešto kažem volim da se to poštuje. Ne volim nuditi obećanja koja možda neću ispuniti. Kada puno pričaš, sutra će te netko krivo prevesti i optužiti za laž"

Drugim riječima, težit ćete maksimalnoj profesionalnosti i strogoći?

"Stvorena je fama da sam neka babaoga i strog trener. Rekao bih da sam zahtjevan trener, ne volim zafrkanciju na treningu i slične stvari. Ne vjerujem da ćemo raditi više negoli je to bio slučaj s drugim trenerima, ali sigurno je da ću forsirati ozbiljnost. Pokušat ću razgovarati sa svim igračima, ali rijetkima mogu obećati mjesto u ekipi. Takva su možda tri ili četiri igrača. Znate kakvi su oni, uvijek pokušavaju nešto ušičariti. Kad je trener u sedlu, svi ga vole, a kada padne, svi ga cipelare. To sam već naučio. Pravi su oni igrači koji odmah i u lice kažu što misle, i to cijenim"

Sigurna sam da imate spreman odgovor, ali pitat ću vas što se promijenilo od vremena kada ste s Generacijom '92 bili opozicija današnjem šefu Danku Radiću?

"Nisam nikada bio opozicija Radiću, već sam stao uz svoje prijatelje. Točno sam to rekao i Radiću: kakav bi ja to bio čovjek kada ne bi bio uz svoje prijatelje? To je sav odgovor. Bio sam uz njih, uvijek moraš stati uz svoje prijatelje. Danko Radić u ovom momentu nije bitan, bitna je hrvatska košarka i ja poštujem instituciju HKS-a. Nisam potpisao ugovor s Radićem, već sa savezom. Mogu ga voljeti ili ne, ali moram poštovati instituciju moje države. Od momenta kada mi je službeno pristupio, taj je odnos bio maksimalno korektan. Poštujem to i drugo mi ne treba. Ne interesira me što se događa unutar saveza. Ne interesira me tko su treneri juniora ili kadeta, to nije moj posao. Moj posao je seniorska reprezentacija i time ću se baviti. Ne želim se baviti politikom saveza. Možda to nije popularno ni ispravno, ali drugačije ne mogu. Ja sam košarkaški trener i želim se baviti svojim poslom. Danko Radić je predsjednik hrvatskog saveza, a to je i moj savez, nije turski. Bez obzira na to što do sada nismo imali kontakt, zaista nemam zamjerke na njegov odnos prema meni od kada smo počeli komunicirati. Ne interesira me što savez radi posljednjih pet godina, lagao bih da kažem da sam pratio što se događa. Svojim ponašanjem želim dati primjer, i mislim da je dobar primjer da svatko radi svoj posao. Kako bi bilo da se jedan izbornik bavi politikom saveza? Nisam izabran za to. Vidio sam puno trenera s velikim rezultatima koji su potonuli kada su se počeli baviti politikom klubova. Želim se baviti terenom. Kada to više ne budem htio, možemo razgovarati o nečem drugom"

Još uvijek niste kontaktirali vašeg prethodnika Jasmina Repešu, znači li to da više vjerujete savjetima nekih drugih trenera? Imate li trenerski uzor?

"Tek sam preuzeo momčad i ne mora značiti da u budućnosti neću zatražiti savjet, no to ne smatram presudnim. Imam krug dragih ljudi s kojima sam u čestom kontaktu, to su Mirko Novosel, Božo Maljković, Dino Rađa. Kada se čujemo, to je iskreno. Cijenim mnoge trenere, prije svih upravo Božu i Novosela. Cijenim i rezultate Repeše i Spahije, a to što se s njima ne čujem svakodnevno ne znači da nismo u korektnim odnosima. Normalno je i očekivano da se čujem s Repešom, ali to ne mora biti isti dan kada sam preuzeo reprezentaciju. Moram uzeti neko vrijeme za sebe"

Kada spomenete Božu i Rađu, nemoguće je ne prisjetiti se Jugoplastike, s kojom ste osvojili tri uzastopna naslova prvaka Europe. Koliko vas je to vrijeme obilježilo kao igrača i osobu?

"To je vrijeme koje se ne može ponoviti. Ne zato što to ne želimo, već u svijetu košarke jednostavno vrijede druga pravila. U to doba igrači nisu smjeli do 28. godine igrati van granica i mi smo svoje najbolje godine dali tom klubu. Danas igrači odlaze sa 16, 17 ili maksimalno 20 godina i najbolje godine proživljavaju u inozemstvu. Hrvatska klupska košarka teško može doći na razinu jakih europskih liga, nikada nećemo biti tako financijski moćni. Cilj je prodati igrača prije nego kod kuće uopće shvatimo što imamo. Čisti profesionalizam, čista trgovina"

Nedostaju li vam danas vrijeme i igrači koji uredno zabijaju preko 30 ili 40 koševa po utakmici?

"To je sve teže. Ritam je drugačiji, puno je više izmjena i da budem iskren, ne nedostaje mi. Mislim da je ova košarka danas puno bolja. Košarka je postala globalizirani sport, više je jakih klubova i reprezentacija te mislim da nemamo za čim žaliti. Iako sam Ciboni tri puta u karijeri zabio 45 poena"

Niste li im jednom zabili i 48, ako se ne varam?

"Ne, ja to jako dobro pamtim. Jednom u jugo-ligi, jednom u hrvatskoj ligi, te u Euroligi.

Zašto niste kao veliki broj zvijezda vaše generacije zaigrali u NBA ligi?

"Nisam bio igrač za NBA. Niti sam dobro skakao, niti sam dobro trčao. Bio sam doduše, pametan u igri i dobro sam se kretao. Imao sam priliku na mjesec dana otići u Ameriku, ali u to doba činilo mi se odveć egzotično. Nije me zanimalo."

U trenerskom pogledu?

"Ni to me ne interesira. Ne vidim zašto bih kao trener trebao tome težiti. S tim se ne morate složiti niti taj moj stav mora biti ispravan"

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sigurni smo da NBA pratite i kroz prizmu napretka europske košarke. Koliko su se približili?

"NBA momčadi u igri s Europljanima imaju probleme. To više filozofija, već činjenica. Lakersi dođu u Barcelonu i izgube"

Imali smo prilike biti na toj utakmici u Barceloni i to je ipak bila čista ekshibicija.

"No, Lakersi su željeli pobijediti. Amerika danas dođe na turnir s deset najboljih igrača, ili s drugih najboljih deset, pa ima problema s nekim reprezentacijama iz Europe. To nemojte zaboraviti, jer je nekada bilo nezamislivo. Sve više europskih igrača ima ključne uloge u NBA klubovima. Reprezentacija Španjolske ima pet-šest igrača u NBA ligi i još toliko koji mogu biti tamo. Braća Gasol nisu prolaznici, već nositelji igre. Ista je stvar s Francuzima. Mislim da su to dvije reprezentacije s kojima se ostatak Europe ne može mjeriti"

Bitno oslabljeni Francuzi su nas prerano poslali kući s posljednjeg SP-a. Što trener može napraviti u situaciji kada mu momčad izgleda kao Hrvatska u toj utakmici, bez rezona i autoriteta?

"Nikada od mene nećete čuti nešto loše o drugom treneru. To mi je apsurdno. No, mogu reći ponešto o toj oslabljenoj Francuskoj jer sam pojedine od tih igrača vodio. Riječ je o potentnim igračima, koji možda nemaju jaka imena. No, riječ je o klasi čak i za NBA. Nije problem izgubiti od takve ekipe, to je dozvoljeno. No, i mi imamo dobru reprezentaciju. Možda ne bolju od njihove, ali sasvim sigurno s takvim Francuzima možemo igrati"


Sada ćete ponoviti i ono što ste već rekli na predstavljanju, da je riječ o turniru na kojem odlučuju jedna ili dvije utakmice?

"Teoretski, da. No, možeš izgubiti u startu turnira i to je onda problem"

Problem je i što hrvatska košarka već dugo nema prave rezultate. Zašto?

"Tako je, to je problem. Europsko prvenstvo u Sloveniji odradili smo na dobroj razini. Tek sada posvetit ću se gledanju tih utakmica kao izbornik, do sada sam ih gledao kao navijač. Na SP-u se pokazalo da je izjednačenost reprezentacija velika i mi spadamo u taj drugi rang ekipa koje mogu iznenaditi. Ono što je do sada bilo, ne mogu komentirati jer nisam birao ni trenirao te igrače"

Koliko očekujete od mladih igrača poput Mavre, Mazalina, Hezonje? Ako ih se već vodi na prvenstvo, je li cilj i da igraju? Šarića više ne možemo svrstavati među mlade igrače.

"Nipošto, Darijo Šarić je igrač koji je stasao. Čak i Hezonja ima određeni status, nije nepoznanica. O tome koliko će tko od njih igrati, teško mi je u ovom momentu reći. Ne želim reći jedno, a poslije raditi nešto drugo. Nemam namjeru nikoga lagati. Siguran sam da će Dario Šarić igrati jaku ulogu u momčadi, a hoće li takvu ulogu imati i Hezonja, ovisit će o njemu. Na svom mjestu ima jaku konkurenciju, za razliku od Šarića. Od odskače i daje mi slobodu da kažem da će biti naša bitna karika. Možda me i neugodno iznenadi. Nikome ništa ne mogu obećati. Vidjet ćemo tijekom priprema"

Ovo smo pitanje postavili i vašem prethodniku Repeši, ali nismo došli do odgovora. Zašto Hrvatska ne uspijeva stvoriti pravog playja? I nekada u Jugoslaviji tu su poziciju igrali većinom Srbi i Slovenci, uostalom kao i u vašoj Jugoplastici.

"Jednostavno na toj poziciji stvaramo više combo-igrače, koji vole igrati s loptom i dati koš. Takvi su i naši playjevi koji su trenutno u krugu; Ukić, Popović, Stipčević. To su bekovi koji vole dati koš, što nije loše. Jedan Đorđević je bio takav bek, a bio je igračina. Nemamo klasičnog playja i ne moramo ga ni imati. Imamo sreću da su naša dva najbolja dodavača dva visoka igrača, Šarić i Tomić. Možemo malo i modificirati igru, zašto bi to bio problem? Sve je lakše kada imaš igrače koji razumiju i vole igru"

Tko bi mogao biti lider vaše Hrvatske, imate li od nekih igrača posebna očekivanja?

"Teško mi je o tome govoriti i dati nekome aureolu lidera, on to mora osjetiti sam. Očekujem to od mnogih naših igrača, volio bih da u ekipi imamo petoricu lidera. oni bi se trebali sami iskristalizirati i mislim da će se to vidjeti već od prvog dana. Je li Draženu Petroviću netko rekao da bude lider? Nikada neću zaboraviti situaciju sa Svjetskog prvenstva u Argentini 90', kada je Dražen bio neprikosnoveni lider. Sve dok u jednom momentu nije došao Toni Kukoč, koji je tada imao 23 godine, i usred akcije jedan na jedan, kakve smo igrali za Dražena, rekao: "Ne, ja ću". Osjetio je da to može. Uloga lidera rađa se s igračem, ja to ne mogu nikome namijeniti, a dobrim dijelom proizlazi i iz igre"

Kazali ste da vam je vrijeme provedeno na klupi Cibone bilo najdraže razdoblje u karijeri, iako ste djelovali poput gerilaca koji su raspadajući klub dva puta odveli do finala Aba lige i faze Top 16 Eurolige. Zašto?

"Osjećao sam se dobro, bilo je to posebno razdoblje. Imao sam momke koji godinu i pol dana nisu primili plaću, a stvorili smo rezultate koje spominjete. Mnogi nam nisu vjerovali da ne primamo plaće, pa su se iznenadili kada se otkrilo koliki su dugovi kluba.

Niste li upravo zbog tih dugovanja i napustili klub?

"Nisam više vidio izlaz iz tog tunela. Znao sam da nema cilja, a igrače se ne može voditi na takav način. Postalo je apsurdno"

Da možete uvesti neke promjene u hrvatsku košarku, a vođeni iskustvom iz inozemstva, što biste napravili? Može li se bez zdrave ekonomije o tome uopće razgovarati?

"Teško. Bio sam neki dan na utakmici Jollyja i Splita, i nažalost, to je vrlo nizak nivo košarke. Split i Šibenik ne zaslužuju da gledaju tako lošu košarku. No opet, vidim čovjeka poput Jollyja koji ulaže svoj novac i to je pozitivna priča. Nije problem ako čovjek i pogriješi, ali ljudi moji, treba cijeniti činjenicu da ulaže. Možda se pretvorbama mogu očistiti neki dugovi, ali bez svježeg kapitala nema kruha. Ne možeš očekivati od igrača koji primaju pet tisuća kuna da igraju protiv onih koji zarađuju 30 ili 40 tisuća eura. Nije sve u novcu, ali razlika u kvaliteti ipak se mjeri novcem. Možeš imati mlade igrače, ali čim oni malo provire, otići će. Moraš imati s čim i zadržati mladog igrača. To je ključ, ne znam kako drugačije. Ima dobre mladosti i u Ciboni, no ona će nestati kada vidi da je klub više ne može pratiti. Filozofiranje o tome mi ne izgleda moralno ni etično u ovom momentu. Cedevita je pokazala da se može, na prvom su putu i to treba istaknuti. Igraju s mladim igračima cijelu sezonu i tu Repeši treba skinuti kapu. Ne mogu razumjeti da to nekome nije drago. Čovjek ima svoj put. Kritika će uvijek biti. Kada sam kao trener Cibone forsirao mladog Radoševića, bilo je onih koji su kritizirali. Da, mogao sam gurati i Bagarića, ali mislim da je hrabra odluka dati šansu mladim igračima u koje vjeruješ"

Vratimo se reprezentaciji. Ruke su vam pune DVD materijala, jeste l gledajući snimke uočili da Hrvatskoj na terenu nedostaje i pravog zajedništva, a posebice hrabrosti?

"Zajedništvo se postiže radom. Ne vjerujem u team bildinge i zajedničke večere. Ne možeš nekoga kupiti ako ti taj ne vjeruje. Očekujem da ću svojim pristupom zadobiti povjerenje. Nastojat ću biti pošten prema svima, to je moja misao vodilja. Prema svim igračima jednako se ponašam u svojim zahtjevima. Naravno da mogu biti fleksibilan prema igračima koji završe prvenstvo pet dana prije priprema, ali kada je o terenu i treningu riječ, svi će imati jednak tretman. Mislim da je to jedini način da me poštuju. Kada osjete da više nisam jak, logično je da će se okrenuti protiv mene kako bi zaštitili sebe. Drugi neka pričaju, ja nisam taj tip. Ne zanimaju me retroaktivne izjave, već samo ono na terenu. Najlakše je biti general poslije bitke i zato nema smisla da potpisujem dugogodišnji ugovor sa Savezom. Ako javnost ne bude za mene, neću ostati izbornik"

Pred vama je Eurobasket na domaćem terenu, očekujete li navijačku euforiju kakva se stvori kada primjerice nastupa nogometna reprezentacija?

"Ljudi u Hrvatskoj vole košarku i to su dokazali. S Cibonom smo skupili 20 tisuća ljudi u Areni. Navijačima treba malo pozitivne energije, a tu ubrajam i rezultat. Rezultat ne mogu obećati, ali mogu obećati da neće biti stvari koje ljude iritiraju, poput igranja preko one stvari. To mogu obećati. Rezultat ipak ne ovisi samo o nama, već i o protivnicima"

Zanima li vas uopće nogomet, pratite li druge sportove?

Iskreno, ne mogu do kraja pogledati nijednu utakmicu nekog drugog sporta izuzev košarke. Pogledam nogometne sažetke, to mogu. Dok sam bio u Španjolskoj gledao sam često njihove emisije, studijske rasprave o nogometu. Gazda nas je vodio i na utakmica Villarreala jer je njegov brat predsjednik kluba, ali jednostavno ne uživam u tome.

Košarka je inteligentniji sport?

"Ne znam je li inteligentniji, ali znam da je to moj sport"

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara